Piše: Elio Velan
| Objavljeno: 24.05.2014 | 17:00 | Zadnja izmjena: 24.05.2014 | 17:00 | 0 komentara |
Jednom sam za kratko radio u jednoj rovinjskoj osnovnoj školi. Ujutro, tokom predavanja, pratio bi usput preko prozora kako su se galebovi skupljali na krovu susjedne sportske dvorane. Ne bi ni pogledao na sat, znali smo ja i učenici da je do velikog odmora falilo par minuta. Čim bi se galebovi pojavili u razredu rasla bi nervoza, nitko nije više pratio poruke sa ploče, svi su nestrpljivo čekali zvuk školskog zvona. Školska populacija slijevala se u postrano dvorište, svatko sa svojim sendvičem, merendinom, kolačem, kutijom keksa, jabukom, bananom. Nakon petnaest-dvadeset minuta nastava bi opet krenula a galebovi koji su dotad pažljivo pratili pokrete učenika preuzeli bi njihovo mjesto i počistili travnjak od ostataka marende.
S obzirom da je zbog velikog broja učenika škola radila dvokratno ista se situacija ponavljala u popodnevnoj smjeni, galebovi su točno znali satnicu popodnevne velike marende, odnosno pauze - švicarci u bijelom. Od tada je prošlo trideset godina, a problem galebova postao je danas problem zajednice. Prođeš rivom sa sendvičem u ruci i ako ne paziš evo ti galeba u brisanom letu koji će ti marendu istrgnuti iz šake. Dogodi se to i u Trstu i malo posvuda u gradovima na moru. Čovjek mora paziti na sendvič, lastavice i vrapci strepe za život, ako im koncentracija popusti postaju plijen grabežljivih galeba koji ih zgrabe u letu i progutaju poput nekakvog letećeg pitona.
Tršćanski krovovi prepuni su galebovih gnijezda, galebovi stvaraju niz problema, prljaju i uništavaju crjepove no, odredbe zakona su vrlo jasne: ako uništiš gnijezdo i netko te primijeti i prijavi ANPA-i (agencija koja se bavi zaštitom životinja) slijedi kaznena prijava.
Novčane kazne su paprene i ako nađeš paprenog novinara tvoje će se ime naći na stranicama dnevnog lista: ubojica!
Druga vrsta koja stvara neugodnosti građanima ljudskog roda su golubovi. U proljeće kad se otvaraju terase suživot sa golubovima postaje veliki problem. Čim konobar donese piće i na stolu postavi staklenu ili plastičnu posudicu sa štapićima, kikirikijem čipsom slijedi nasrtaj golubova. Slijeću na stol i uvale se u posudicu, mahao ti rukom ili vikao oni te uopće ne šljive, istrenirani su, psihički su ojačali jer znaju da im ne prijeti opasnost.
Tršćansko udruženje ugostitelja traži od gradskih vlasti da nešto poduzmu.
Netko predlaže krajnje mjere - likvidaciju prekobrojne populacije, ali uzalud. Zakon štiti životinje. Ne može se tek tako nasrnuti na leteću populaciju i primijeniti silu. Već duže vrijeme tršćanski su ugostitelji poput ostalih u cijeloj Italiji osmislili tzv. happy hour (sretni sat). Kasno popodne pri kraju radnog vremena naručiš piće i uz njega možeš slobodno lutati šankom prepunim čipsa, kikirikija, piceta, malih sendviča, maslina, feferona, keksa, salate s rižom ili hladnom tjesteninom...
Golubovi uživaju, skaču s jednog na drugi stol, hrane u izobilju, prava gozba. Iznerviran gost mazne goluba i razbije mu krilo, golub padne, mlati ranjenjim krilom, situacija nesnošljiva. Oko sebe nasilnik pokupi poglede gostju sa susjednih stolova ispunjene prezirom, stiže gradski policajac i sve se završava prijavom i novčanom kaznom.
Osobno izbjegavam konzumirati bilo koju hranu na terasi, čim stigne konobar zamolim ga da odnese posudice pune slatkih i slanih želja, ako mi se baš nešto gricka skočim do unutrašnjeg šanka, maznem par kikirikija, prožvačem i vratim se za stol.
Terase restorana u prometnoj ulici i trgu Cavana u središtu tršćanske starogradske jezgre vrve od mačaka, čim počineš jesti mačka se smjesti ispod stola pokraj stolice, gleda te blagim pogledom umjerenog džentlmena, ne prosi već traži tvoju naklonost, nakon par minuta nestaje i smjesti se ispod susjednog stola. Mačke su u Trstu zaštićene, ne daj bože da te netko vidi da je udariš nogom.
Poput Trsta i Rovinj je ljeti ispunjen terasama, ali čudno u istarskom gradiću teško da ćeš primijetiti mačku ispod stola unatoč činjenici da mačaka u Rovinju ima u popriličnom broju. Povjerio mi je poznanik da prije početka sezone prorade razni otrovi, netko je odlučio sve riješiti likvidacijom mačaka. Ne znam da li je to istina, kolaju razne priče, ima Rovinježa koji će vam priznati da su osobno vidjeli kako se postavljaju otrovne zamke.
Za razliku od pasa lutalica koji predstavljaju potencijalnu opasnost pa je zbog toga uloga šintara korisna i nužna, ne vidim razloga da se šintari ne bave i lovom mačaka lutalica, od Egipćana do danas nije zabilježen slučaj čovjeka koji je doživio napad mačke. Ipak, kolaju priče da se istarski šintari bave i lovom mačaka, gdje završavaju, što s njima, slijedi kastracija ili likvidacija? Mačke su dio mediteranskog štimunga, autohtonost im je zajamčena pa, neka se kontinentalci prilagode toj jednostavnoj činjenici jer grad nije šuma. Zato uza sve neugodnosti slažem se u potpunosti da je galebima i golubima i dalje nužna zakonska zaštita.
********************************
Komentar
Porast ljudske materijalne bijede direktno pridonosi opce-drustvenoj pustosi njegovog duha.
S obzirom da je zbog velikog broja učenika škola radila dvokratno ista se situacija ponavljala u popodnevnoj smjeni, galebovi su točno znali satnicu popodnevne velike marende, odnosno pauze - švicarci u bijelom. Od tada je prošlo trideset godina, a problem galebova postao je danas problem zajednice. Prođeš rivom sa sendvičem u ruci i ako ne paziš evo ti galeba u brisanom letu koji će ti marendu istrgnuti iz šake. Dogodi se to i u Trstu i malo posvuda u gradovima na moru. Čovjek mora paziti na sendvič, lastavice i vrapci strepe za život, ako im koncentracija popusti postaju plijen grabežljivih galeba koji ih zgrabe u letu i progutaju poput nekakvog letećeg pitona.
Tršćanski krovovi prepuni su galebovih gnijezda, galebovi stvaraju niz problema, prljaju i uništavaju crjepove no, odredbe zakona su vrlo jasne: ako uništiš gnijezdo i netko te primijeti i prijavi ANPA-i (agencija koja se bavi zaštitom životinja) slijedi kaznena prijava.
Novčane kazne su paprene i ako nađeš paprenog novinara tvoje će se ime naći na stranicama dnevnog lista: ubojica!
Druga vrsta koja stvara neugodnosti građanima ljudskog roda su golubovi. U proljeće kad se otvaraju terase suživot sa golubovima postaje veliki problem. Čim konobar donese piće i na stolu postavi staklenu ili plastičnu posudicu sa štapićima, kikirikijem čipsom slijedi nasrtaj golubova. Slijeću na stol i uvale se u posudicu, mahao ti rukom ili vikao oni te uopće ne šljive, istrenirani su, psihički su ojačali jer znaju da im ne prijeti opasnost.
Tršćansko udruženje ugostitelja traži od gradskih vlasti da nešto poduzmu.
Netko predlaže krajnje mjere - likvidaciju prekobrojne populacije, ali uzalud. Zakon štiti životinje. Ne može se tek tako nasrnuti na leteću populaciju i primijeniti silu. Već duže vrijeme tršćanski su ugostitelji poput ostalih u cijeloj Italiji osmislili tzv. happy hour (sretni sat). Kasno popodne pri kraju radnog vremena naručiš piće i uz njega možeš slobodno lutati šankom prepunim čipsa, kikirikija, piceta, malih sendviča, maslina, feferona, keksa, salate s rižom ili hladnom tjesteninom...
Golubovi uživaju, skaču s jednog na drugi stol, hrane u izobilju, prava gozba. Iznerviran gost mazne goluba i razbije mu krilo, golub padne, mlati ranjenjim krilom, situacija nesnošljiva. Oko sebe nasilnik pokupi poglede gostju sa susjednih stolova ispunjene prezirom, stiže gradski policajac i sve se završava prijavom i novčanom kaznom.
Osobno izbjegavam konzumirati bilo koju hranu na terasi, čim stigne konobar zamolim ga da odnese posudice pune slatkih i slanih želja, ako mi se baš nešto gricka skočim do unutrašnjeg šanka, maznem par kikirikija, prožvačem i vratim se za stol.
Terase restorana u prometnoj ulici i trgu Cavana u središtu tršćanske starogradske jezgre vrve od mačaka, čim počineš jesti mačka se smjesti ispod stola pokraj stolice, gleda te blagim pogledom umjerenog džentlmena, ne prosi već traži tvoju naklonost, nakon par minuta nestaje i smjesti se ispod susjednog stola. Mačke su u Trstu zaštićene, ne daj bože da te netko vidi da je udariš nogom.
Poput Trsta i Rovinj je ljeti ispunjen terasama, ali čudno u istarskom gradiću teško da ćeš primijetiti mačku ispod stola unatoč činjenici da mačaka u Rovinju ima u popriličnom broju. Povjerio mi je poznanik da prije početka sezone prorade razni otrovi, netko je odlučio sve riješiti likvidacijom mačaka. Ne znam da li je to istina, kolaju razne priče, ima Rovinježa koji će vam priznati da su osobno vidjeli kako se postavljaju otrovne zamke.
Za razliku od pasa lutalica koji predstavljaju potencijalnu opasnost pa je zbog toga uloga šintara korisna i nužna, ne vidim razloga da se šintari ne bave i lovom mačaka lutalica, od Egipćana do danas nije zabilježen slučaj čovjeka koji je doživio napad mačke. Ipak, kolaju priče da se istarski šintari bave i lovom mačaka, gdje završavaju, što s njima, slijedi kastracija ili likvidacija? Mačke su dio mediteranskog štimunga, autohtonost im je zajamčena pa, neka se kontinentalci prilagode toj jednostavnoj činjenici jer grad nije šuma. Zato uza sve neugodnosti slažem se u potpunosti da je galebima i golubima i dalje nužna zakonska zaštita.
********************************
Komentar
Porast ljudske materijalne bijede direktno pridonosi opce-drustvenoj pustosi njegovog duha.
Nema komentara:
Objavi komentar