Vaša bojaznost da su socijalistički ideali ostali daleko iza
čovječanstva, tu bi sumnju opravdali jedino
nekom potkrijepljenom argumentacijom : da je kapitalističko društvo iscrpilo
svoje žrtveničke stvaralačke mase do te mjere, da one i ne mogu više stati na vlastite noge.
Suprotno, jednako bi vrijedilo i za imperijalističkog
agresora, čija bi destruktivna narav predstavljala ne samo i njegov kraj, već
jedan opći smak ljudske vrste.sa ove planete.
I zar spoznajna povijest naše civilizacije nije satkana na ljudskim mukama, krvi, znoju i suzama proizvođačkih masa, te dovela cjelokupnu našu
civilizaciju sve do postojećih tehnološki i kulturoloških stečevina, kojima je
napokon , barem teoretski, nadvladana ona opća nestašica, koja je bivala glavni
uzročnik klasnih podjela, eksploatatorski
jačih, koruptivnjih i agresivnijih nad skromnima, potlačenim stvaraocima
cjelokupnih čovjekovih dobara .
Tek bi izgubljeno povjerenje u jedno bolje društvo - dovelo Čovjeka
do samog ruba njegovog ambisa.
Jedna srednja varijanta toga bila bi puka apstrakcija, poput
nebeskog uznesenja u vječno blaženstvo – kao nagrada za ovozemaljsko sužanstvo.
Ili smo već zapakovali
svoje kufere, prema uzoru naših avangardnih
milijardera, koji ispred nas već polijeću – virtualnim krilima prema
svome bestijalnom uznesenju.
Nema komentara:
Objavi komentar