petak, 15. siječnja 2021.

DR. ANTE CILIGA

Ante Ciliga (ispravak) Danijela Lucic 19:17 (prije 1 sat) prima ja Vremena u kojima sam upoznao Dr. Antu Ciliga u Parizu davno su iza sjećanja , da bi se njihova evokacija mogla istinski prenijeti u javnost.Pokušati ću da ti ih prenesem u najboljim sjećanjima. Bilo je to negdje na jesen 1957.godine,kad je naš zajednički znanac prišao sa namjerom da nas upozna kao dva Istrijanca u srcu Pariza. - 'Mali', od kuda si iz Istrije? - IZ Poreča. - Ne bi se reklo, ne predikaš porečanski. - iz baderštine, iz sela Majkusi. - Znam Badernu , jer sam onuda prolazio iz Pazina kao gimnazijski student na Laginjevo savjetovanje u porečku Sabornicu. Moj me stric veterinar u Mostar povukako iz rodne Barabštine u Mostar. Kao tamošnji gimnazijalac pobjegao sam u Pazin,jer sam bio osumničeni simpatizer Crne Ruke, Sarajevskog atentata na princa Ferdinanda. Kasnije sam se priključio KPJ-e. Postao sam predsjednik KPH i prvi urednik Borbe. Zatim član politbiroa Jugoslavije i preko Češke, gdje sam stekao studijski doktorat, 1926.godine delegiran sam u Sovjetski Savez na Lenjingradski univerzitet. Tu sam jednog dana sreo na hodniku Trockog. Nakon kratkog čavrljanja poslan sam na Sibirsko robovanje, od nekih četiri i pola godine, ali uvijek sam držao na svome skromnom stolu fotografiju Lenjina. I ako sam osjećao da sam tu među jugoslavenskim banditima-radikalnim komunistima poput Gorkića i navodno stotina drugih, koje je Staljin, po Titovom spisku, poslao u živo Sibirsko blato. -'Mali', nemoj se nikada baviti politikom. Zašto si došao u Pariz ? - Zbog umjetnosti ! - O, to ti je dobro! - A vi gospodine Ciliga? - Tu predajem na Sorboni i rimskoj Sapience, zahvaljujući Višinskom koji je iznašao način da me izvuče iz Sibira, jer sam talijanski državljan. Tu je međuvremeno upala grupa ustaških Hrvata, s kojima se moj Istrijanac upustio u dreku: tko je od njih veći ili manji Hrvat. Dobra prilika da se odšuljan neopazice na razgledanje gradske idile Pariza. I na vlastitu štetu što se to dogodilo kada mi je Ciliga priča o o svojoj intelektualnoj grupi ruskih oporbenjaka Kerenskog , radikalnih komunista Šlapnikova,Mjasnikova ,(egzekutora djevojčica Romanovih (?), i progresivnoj gospođi Fisher (?) Iz kasnije literature saznaje se da je dr Ante Ciliga devedesetih godina jedva dočekao svoju nezavisnu državu Hrvatsku. Vratio svojoj supruzi u Dubrovnik, te s njom razišao nakon što je odbio da joj se pridruži,u svojstvu liječnice, u Titove partizane, kojima ju je priorno doveo. Paveliću nije nikada oprostio što ga je tu dao uhapsiti, provesti ga u logor smrti Jasenovac gdje je imao prilike svjedočiti kako su pojedini Žodovi bili jedni od najokrutnijih klanja Srba, Komunista Cigana i manjinskih vragova, naseljinim diljem čistunske klero-nacionalističke, perzijske rase. Izvukavši živu glavu iz Jasenovca, još dok je trajao Drugi svjetski rat, naš Istrijanac Ciliga, organizator prve antifašističke bune na Barbanštini, obilazi Hitlerovu Njemačku.A, konačno se vraća, nakon 70 godina egzila u svoju voljenu nezavisnu državu Hrvatsku, u neko Zagrebačko prihvatilište izjavom da „se nikada u svom životu nije osjećao toliko osamljen!“ Iskreno sam tada požalio što nisam bio u prilici da mu činim društvo. I još, što-šta da naučim 'iz njegove prve ruce', iz te najapsurdnije povijesnice, koja nam je dana bez naše privole!

Nema komentara:

Objavi komentar