KORONA, POTRESI, LOCKDOWN

KORONA, POTRESI, LOCKDOWN Psihologinja: Svima je teško, ali mladi u sebi nose 3 bombe. Ako sve to samo akumuliraju, nešto će puknuti Korona je podigla na višu razinu ono što već postoji među mladima poput depresivnosti, pomišljanja na suicid, ovisnosti... Piše: Marijana CvrtilaObjavljeno: 26. siječanj 2021. 20:24 Psihologinja Tanja Sever Posljednjih deset mjeseci, kao u nekoj potpuno dehumaniziranoj distopiji, na našim se prostorima nakupilo toliko nevjerojatnih katastrofa, kojih bi, da su se rastegnule i na čitav jedan život, bilo previše. Pandemija koronavirusa, potresi, samoizolacije, karantene, nemogućnost slobodnog druženja i neposredne interakcije, da ne spominjemo dodatne traume koje odraslima i djeci trenutačno određuju život na potresom pogođenom području središnje Hrvatske (gubitak doma, raseljenost, stalni strahovi od novih potresa..) - sve se to bez milosti uvuklo u naše živote kao mrsko "novo normalno". Zaključao se svijet osobito djece i mladih. Nove generacije, uskraćene i zakinute, nerijetko prepuštene virtualnom svijetu i online nastavi, neizvjesnosti, već sada osjećaju posljedice onoga što je, srećom, zaobišlo mnoge generacije njihovih vršnjaka. A mladi su važni i važno je da njihove rane budu što pliće. Je li to moguće, što oni trenutačno proživljavaju i kakve to može imati utjecaje na njihovu budućnost, kako im pomoći u situacijama kada se i njihovi roditelji teško nose s bremenom vremena, koliko su snažni izazovi pred stručnjacima koji brinu o njima, jesu li neke teškoće među mladima osobito eskalirale posljednjih mjeseci - pitali smo Tanju Sever, specijalisticu kliničke psihologije iz zagrebačkoga Psihološkog centra Sever, koja se dugo godina bavi dijagnostikom, tretmanom i terapijom djece i mladih. Ojačani dosadašnji problemi - Činjenica je da je svima teško. Svi vide po sebi koji se resursi troše da bi se normalno funkcioniralo. E sad, kad pogledate koju količinu energije u ovim novim okolnostima mora uložiti jedna mlada osoba, dijete u višim razredima osnovne škole ili srednjoškolac, koja još ne zna ni gdje pripada, ni gdje bi se okrenula, govorimo o dvostrukom kapacitetu. I kada uz taj dvostruki kapacitet stavite nekoga tko inače ima teškoća s emocijama ili teškoća u socijalizaciji, tu dolazi do velikih problema - kaže Tanja Sever za Slobodnu Dalmaciju. Nema sumnje, novi uvjeti sve su dosadašnje probleme pojačali. - Oko 30 posto osnovnoškolske djece ima neke emocionalne ili socijalne probleme. Bez izolacije, bez potresa, bez korone! Pandemija i sve što je prati došli su kao lakmus papir. Korona je podigla na višu razinu ono što već znamo da postoji među dijelom mlade populacije poput depresivnosti, pomišljanja na suicid, ovisnosti – ističe ona. Znamo naći dječicu u drugom razredu osnovne škole koja pokazuju jasne elemente depresivnosti - nastavlja Sever, a pri tome nije riječ samo o nevoljkosti, nego upravo o stavljanju emocija na stranu. - Najteži oblik stanja kod djece osnovnoškolskog uzrasta, bilo da su u drugom ili sedmom razredu osnovne škole, jest ravnodušnost jer nikada ne znate što će iz nje izaći. Imate jako puno ravnodušne djece koja jednostavno kažu - „big deal“. Uspjeh – „big deal“. Natjecanje – „kome se ide, ne pada mi na pamet“. Ta ravnodušnost, to se snažno povećalo u vremenu pandemije, što je potpuno jasno jer je to njihov obrambeni mehanizam, jednako kao i otpor – objašnjava psihologinja. Dodaje i kako su oni mladi, kao i odrasli, koji su inače bili na nekakvoj "klackalici", koji su svoje psihološke kapacitete teško održavali, sada ili u velikom strahu ili u panici ili u fobiji. - Mi kažemo da su se našli u nekakvom „oblaku“, u nekoj depresivnijoj priči bezvoljnosti ili nevoljkosti. Nažalost, moguće je da se pojača sklonost k ovisnostima, pri čemu je kod mladih na prvome mjestu alkoholizam, koji je prednjačio i prije ovih kriza. Osobito puno piju djevojke. Odmah poslije toga je korištenje raznoraznih opijata, a na trećemu mjestu klađenje, kockanje. Govorimo o srednjoškolcima te uzrastu prema studentskoj populaciji. U osnovnoj školi to je najčešće ovisnost o ekranu – upozorava Tanja Sever. Mnogi od tih mladaca, dodaje, ne "silaze" s virtualnih igrica. „U Hrvatskoj u nizu gradova sada već postoje odjeli gdje se liječe djeca ovisna o ekranu“, podsjeća psihologinja Sever. Samoizolacija, koliko god bila mehanizam u sprječavanju širenja pandemije, psihički ubija i mnoge mentalno jače osobnosti od onih krhkih dječjih i mladenačkih. Osobito je u tešku situaciju dovela mlade iz obitelji u kojima su socijalni odnosi bili teški, a sada su dodatno narušeni i pogoršani. Ali, izolacija, zabrane okupljanja, zatvaranje svih mjesta koja su važna za socijalni život mladih veliki su deficit u vremenu odrastanja i za one koji nemaju takvih problema. Ondje gdje su mladi još koliko-toliko funkcionirali, osobito oni koji imaju dobru socijalnu mrežu i uspijevali su se izvući iz kuća, udarac je stigao s restriktivnijim epidemiološkim mjerama. - U prosincu su, naravno jer se to moralo, zabranjeni treninzi i druga slična okupljanja, mnoge su se škole vratile na online nastavu. Sve dok su mladi imali mogućnosti izaći na nešto što je već bilo strukturirano, zadano i poznato, zapravo za velik dio njih nije bilo većih problema. Mislim da ćemo na proljeće vidjeti kakve su zapravo posljedice zabrana za Božić i tijekom siječnja, kada nisu dopuštena veća okupljanja i kada su mnogi okrenuti sami sebi – smatra psihologinja Sever. Djeca će, dodaje, posve sigurno iskazivati otpor prema svojim radnim obvezama. Latentna priča - Otpor je uvijek kod djece simptom da nisu dobro. Pritom ne mislim na onaj tipa „ne da mi se“, „poslije ću“, što je prirodno razvojno. Ali veliki otpor gdje oni krenu nešto raditi pa nemaju snage, krenu izaći van, pa odustanu, "zavrte" se oko ekrana, taj otpor koji će se događati iz emocionalnih razloga bit će nam simptom da oni emocionalno nisu dobro – pribojava se Sever tog scenarija. Samoizolacija i ostale krize koje su nastupile u zadnjih deset mjeseci izbacile su na površinu još jedan tragičan, rekli bismo tabu, o kojemu i struka nerado govori: Tanja Sever je, naime, upozoravala kako su stručnjaci uočili da je tijekom prvog "lockdowna" proljetos prošle godine porastao broj slučajeva samoranjavanja među mladima. - To je priča koja je dosta latentna i činjenica je da tu djecu ne pokazujemo, kao da njihove probleme krijemo pod tepih, a oni traju u tom lošem stanju. Oni sami opisuju svoje stanje kao da se nalaze u nekakvom balonu ili pretis loncu. Previše im je napetosti, ne znaju se orijentirati, još se traže i zapravo okreću tu destrukciju prema sebi, odnosno jedan dio njih ode u destrukciju i autodestrukciju, što rezultira samoranjavanjem. Tu treba biti jako oprezan - kaže Tanja Sever za Slobodnu Dalmaciju