srijeda, 13. siječnja 2021.
NA MINUS 15 BILO IM JE TOPLO
U ŠATORU NA MINUS 15
‘Vjerujte, nije nam loše, zajedno smo. Jedina želja djeci je da buduća kuća bude sigurna‘
Marta (11) ne zna jel‘ bi se novoj kući, koju će graditi kad tlo prestane podrhtavati, veselila ili će joj faliti stara
Piše: Višnja GotalObjavljeno: 13. siječanj 2021. 20:59
Marta, Šimun i Jakov
Marta, Šimun i Jakov još sutra navečer će, ako Bog da, spavati u "uradi sam" šatoru na livadi pokraj svoje kuće. U petak navečer plastični bi krov trebali zamijeniti limenim. Taman na vrijeme da drastičan pad temperature - meteorolozi prognoziraju i 15 ispod nule - dočekaju u "kući". Mobilnoj, ali kući.
Imali su oni tu, malo poviše od šatora s više od deset madraca spojenih jedni uz druge, kontejner koji im je dovezla država. Tako misle jer je "u potpisu stajalo Vlada RH". Bio je - prazan. Struju nisu mogli nikako spojiti, "stalno nam je iskakala", kaže obitelj.
Prazna metalna kutija
- Hladno je, kako da se ugrijemo u praznom kontejneru? Samo je 'kutija', prazna metalna kutija. Na što da se grijemo? Grijalicu nismo mogli uključiti. Bio je električar, probao popraviti, ali čim se uključi grijalica, nešto iskoči... A vidite kako je tu toplo. Vratili smo ga - kaže nam majka malog trojca. Ona je Marina Šubić.
U nečemu što sliči velikom kotlu s dimnjakom, ubacuju cjepanice. Vatra je jaka.
Šubićima je, začudi čovjek ponekad i samoga sebe, njihov šator drag. Za spustiti se do njega s ulice treba paziti na korak. Tlo je grbavo, ispod snijega se neravnine ne vide, gdje nema snijega je blato, skliže se.
image
Željko Hajdinjak/Cropix
- Ne čini se vama tu dobro, ali, vjerujte, nije nama loše - žao je majci da ju žalimo.
Kako bilo, Šubićima je to puna dva tjedna, nakon potresa koji im je oštetio kuću toliko da ju moraju srušiti i graditi iznova, bio dom.
Toplo im je u njemu. Zajedno su.
I tu se ne boje potresa. Konstrukcija je od željezne mreže za armaturu koje su nabavili za izgradnju štale. I podupirači su željezni, također dijelovi buduće nastambe za životinje.
Na podu su debele grede.
Imaju u svom šatoru mjesta i za rođakinju sa suprugom i djetetom, a često tu prespavaju i starija djeca Prašnjakovih. Obitelj s 12 djece, čiji je otac prije nekoliko desetljeća govorio na televiziji o katastrofalnoj obnovi kuća na Baniji, što su mnoge obitelji danas platile beskućništvom, susjedi su od preko ceste.
Prvih nekoliko noći, dok se svi susjedi iz Strašnika nisu počeli polako snalaziti, u šatoru ih je spavalo 30. I prije su si međusobno bili pri ruci, ali ovo što su zajedno proživjeli u prvim satima nakon potresa, kaže nam Marina Šubić, jako ih je zbližilo.
image
Željko Hajdinjak/Cropix
Čupavi mješanac
Zato će i kamp-kućicu koju su im poslali dobri ljudi iz Poreča proslijediti dalje. Oni će pričekati da stigne obećana im mobilna kućica pa se preseliti. I ta bi, za sve njih zajedno, trebala doći iz Poreča. Najvažnije im je da su skupa. Naći će se mjesta i za čupavog mješanca Gabija.
Marta (11) ne zna jel' bi se novoj kući, koju će graditi kad tlo prestane podrhtavati, veselila ili će joj faliti stara.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar