"ŠTO ČINI ZDRAVE OBITELJI?"

SANDA PULJIZ VIDOVIĆ Magistra psihologije 1.3.2021. Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, a svaka nesretna, nesretna je na svoj način – tim riječima započinje klasik svjetske književnosti, Ana Karenjina. Kako prepoznati sretne obitelji i koje su njihove odlike? Većina nas je odrasla u obitelji. Neki su odrasli s braćom i sestrama, neki kao jedinci, neki sa samohranim roditeljem, neki s bakama i djedovima, a neki u tzv. patchwork obitelji. Obitelji se razlikuju po brojnim karakteristikama, a jedna od važnijih je način komunikacije članova obitelji. U svim obiteljima postoje poteškoće, ali je pitanje kako ih rješavaju, kako s preprekama izlaze na kraj, kako komuniciraju. Zdravi obiteljski odnosi ne znače da u obitelji nema konflikata (dapače!). Zdrave odnose prepoznat ćemo, između ostalog, po načinu na koji se članovi obitelji odnose prema različitostima, suprotstavljenim mišljenjima i stavovima, kako rješavaju konfliktne situacije. Obitelj je najstarija ljudska institucija i premda se mijenja, njena osnovna uloga je ostala ista. U obitelji se dijete formira, a obiteljski odnosi su važni za razvoj i zdravlje pojedinca. Ono što se događa jednom članu obitelji (npr. problem s alkoholom) postaje problem čitave obitelji. Ipak, postavlja se pitanje tko je odgovoran za odnose u obitelji? Jesper Juul (1995.) je pisao da odgovornost za ton, ozračje i proces u obitelji imaju odrasli. Tu odgovornost nikako ne mogu imati djeca. Jedna od pogrešaka današnjih roditelja je da djeca preuzimaju vođenje i da postaju „šefovi“ u obitelji. Rezultat je da su u konačnici svi nesretni. Jer, dijete zbog svojih razvojnih karakteristika nije sposobno voditi roditelje i ne može se razvijati u skladu sa svojom dobi. Roditelji ponekad djetetu gurnu veću odgovornost nego što ono može podnijeti. S druge strane ga pak prezaštićuju i ne daju mu da se uči nositi sa svakodnevnim nedaćama i s odgovornostima koje bi trebao preuzeti. Odlike zdravih obitelji Obiteljska terapeutkinja Virginia Satir (prema Subotić, 1996.) uočila je da je u zdravim obiteljima prisutan osjećaj vlastite vrijednosti članova obitelji, komunikacija među članovima je jasna, direktna, konkretna i poštena. U svim obiteljima postoje obiteljska pravila – kako se ponašati, koje vrijednosti njegovati. U zdravim obiteljima ta su pravila prilagođena ljudima, promjenjiva su. To znači da pravila nisu sama sebi svrha (primjer je obavezan obiteljski ručak u nedjelju, a članovi obitelji to ne žele i u lošim su odnosima, ali se i dalje inzistira na tom ručku i članovi obitelji se ponašaju kao da je sve u redu). Satir govori koliko je važan način na koji se članovi obitelji odnose prema drugim ljudima, izvan obitelji, kao i prema institucijama poput škole, vrtića, fakulteta, posla i sl. U zdravim obiteljima se prema drugima odnosi s povjerenjem i otvorenošću. S druge strane, obitelji koje imaju problem čine članovi koji imaju nizak osjećaj vlastite vrijednosti, pa se zbog toga često i „zalijepe“ za svoju obitelj i teško preispituju njene vrijednosti i pravila. Komunikacija u tim obiteljima je nejasna, neiskrena, a pravila su kruta, nepromjenjiva i često služe sama sebi. U njima nema čovjeka, a još manje su prisutni ljudi koji ne pripadaju toj obitelji. Jer, ti ljudi lako uoče da u navedenoj obitelji nešto „ne štima“. Obitelji s problemom to često žele prikriti, pa prema drugima idu s nepovjerenjem, strahom, neiskrenošću, okrivljavanjem. Teret roditeljstva Danas je roditeljska uloga opterećena Roditelji se često preispituju oko vlastitih odgojnih postupaka i svjesni su utjecaja tih postupaka na djetetov razvoj i na formiranje njegove ličnosti. Nude se grupe podrške za roditelje, grupe na društvenim mrežama, forumima, udruge za roditelje, osnovani su obiteljski centri. To je pokazatelj koliko je roditeljima potrebna podrška. Obiteljski život i roditeljstvo je mnogo kompliciranije i zahtjevnije nego ranije zbog brojnih izazove koje nosi današnjica. Nekada je bilo potrebno „cijelo selo da bi se odgojilo jedno dijete“. I danas je to tako, ali se to selo na neki način smanjilo. Sanda Puljiz Vidović Magistra psihologije