IMA LI NEKI GORI NAZIVNIK OD ZLOČINAČKE ZADRTOSTI ?!

Vožd Vučić želi novi rat? Natjerao je grupu kosovskih Srba da, po uzoru na megauspješni kninski scenarij, balvanima blokiraju ceste. Trebalo bi mu opaliti jedan dobar šamar! PIŠE DAVOR KRILE 28. rujna 2021. - 14:06 Kako vlastitim građanima ne može ponuditi bolji život, europsku perspektivu i društvo koje bi 30 godina nakon ratova pokrenutih iz beogradskog epicentra imalo makar privid mirnodopske i demokratske normalnosti, Aleksandar Vučić ne prestaje s ratnohuškačkim igrama, uporno se nastojeći dizajnirati kao tobožnji zaštitnik Srba izvan Srbije. Za šest mjeseci čekaju ga izbori, a car, tj. vožd, nema u svom ormaru nikakvoga novoga ruha, pa je prisiljen obući staro i iznošeno, velikosrpsko. Počeo je s Crnom Gorom, a njegov štitonoša Milorad Dodik fantazmagoriju 'srpskog sveta' predano nastavlja s Bosnom i Hercegovinom. Posljednja igra nosača Šešeljevih pivskih gajbi s Kosovom, prostorom mitološkog nacionalnog 'gubitka', naročito je bizarna, pošto ultimatumi koje Vučić upućuje NATO savezu neodoljivo podsjećaju na režanje pudlice na šarplaninca. Posrijedi je otužni dramolet nemoćnika kojega nitko u demokratskom svijetu više ne smatra ni bitnim ni kredibilnim, pa mu ne preostaje nego verbalna grožnja spram NATO-a: Držite me da ih ne ubijem! Svi znaju da Srbija niti smije niti može aktivirati vojsku na prostoru Kosova, jer po rezoluciji UN-a od 1999. godine oni tamo nemaju nikakvu političku, vojnu ni administrativnu nadležnost, a KFOR i NATO imaju status mirovnih snaga. Kasno Vučić na Kosovo stiže. On također nema nijednog realnog razloga, osim svojih osobnih, za aktualne prijetnje Kosovu i nepotrebno dizanje tenzija, pošto nitko trenutno ničim ne ugrožava kosovske Srbe. Riječ je o tome da je Srbija odavno zabranila automobilima s kosovskim tablicama ulazak u svoju državu, jer su to poistovjetili s priznanjem neovisnosti, i da svi Kosovari u tom slučaju moraju skinuti s vozila svoje originalne registarske oznake i koristiti probne tablice kako ne bi nehotice isprovocirali Vučićev tankoćutni režim. Kosovo je sad samo odlučilo uzvratiti recipročnom mjerom i na svom teritoriju uvesti probne tablice za srbijanska vozila. Vožd je nalogom iz Beograda aktivirao grupu kosovskih Srba na sjeveru zemlje da, po uzoru na megauspješni kninski scenarij iz devedesetih, balvanima prosvjedno blokiraju ceste. Glumeći nekadašnju JNA, Vučić u granični prostor s Kosovom potom šalje nekoliko svojih letjelica i oklopnih transportera te postavlja ultimativni zahtjev kosovskoj policiji da se povuče sa svog državnog teritorija. Da nije već viđeno i (u krvi) proživljeno, bilo bi više nego smiješno. Sve je to skupa zasad tek jeftina predstava ordinarnog političkog klauna i ratnog huškača, no igranje vatrom kod kanistara s benzinom uvijek je opasno, jer se nikad ne zna može li uzavrela atmosfera koju potpiruju Vučić i njegovi u nekoj od usijanih glava stvoriti pritisak koji izmiče kontroli. Želi li mir i dobro cijelom Balkanu, međunarodna zajednica i Zapad, na čelu s SAD-om, moraju hitno istrljati magareće uši Vučiću i cijeloj Srbiji jasno poručiti da prestanu s igranjem uloge hegemona u ovome dijelu Europe. Ta je politika u cijeloj regiji već nanijela dovoljno zla i prolila krvi, a i i pred Putinovom Rusijom EU i SAD imat će veću vjerodostojnost uzvrate li brzo šamarom ordinarnom šarlatanu i provokatoru. Aleksandar Vučić moloh je mržnje, manipulacija, antagonizama i nesreće koju u prvome redu godinama nanosi vlastitu narodu, kako unutar tako i izvan srbijanskih državnih granica. Medijska mašinerija u njegovoj službi danas predstavlja monolitni režimski agitprop o kojemu je Slobodan Milošević mogao samo sanjati. Unisonu strast kojom Vučićevi tabloidi i televizije siju mržnju protiv 'Šiptara', te pozivaju na sveti rat protiv NATO-a i osvetu cara Lazara nalazi se danas tek u rijetkim i posve isključivim staljinističkim društvima, poput Sjeverne Koreje. I kod ljudi kojima je pamćenje posve prebrisano fatalnim moždanim udarom, kad su u stanju iznova 'čačkati mečku' i zazivati sukob nakon ne tako davnog i bolnog iskustva proživljenog rata s NATO savezom