JOŠ JEDNA DEKLARACIJA OVOG BLOGA

Kada je Oriana Fallaci ustanovila da postoji vrijeme za brbljanje i ono drugo vrije za šutnju, možda nije ni slutila omjer i snagu njenog eha, koje će odjeknuti širom i okolo te naše nesretne Planete. Kao i ljudska, devetnaesto stoljtna povijesnica, koja biva obilježena snažnim krikom stvaralačkih masa, da se iza duge povjesne stagnacije rađa novo vrijeme općeg progresa. Te, da se iza toga, svojim redosljedom, iznova pojavljuje ono neminovno vrijeme općeg regresa, koje vodi čovjećanstvo natrag, u pravcu njegovih špiljskih sijena. De Leon nas tu podsjeća svojom sumnjom još početkom 20. stoljeća: "Ako iz bilo kojeg razloga zakaže Socijalna revolucija, slijedi nam povrat u duboki srednji vijek. Što nas slijedi iza toga ? Kapital, koji je podigao svoj rep otkrićem Novih Svijetova, odmah kreče u samozahvalne proklamacije kao oca velikog buđenja Renesanse, Čini to pod vlastitom egidom brutalne desterminacije urođeničkih masa, gdje god se zatekao dilijen svojih osvajačkih klaonica Tko danas o tome nešto govori ? Ili barem razmišlja. Napose, o toj velikoj paničnoj strci današnje šake nekoliko milijardera. Koji upravo uvježbavaju svoj bijeg, penjući vlastitom parabolom, u sklonište nekog svoga zemaljskog, ili onosvijetsko sumanutog raja.