FELJTON: Hrvatske kraljice i kraljevi kulta samopomoći
Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Industrija sreće’ u kojem Velimir Grgić analizira kako je Hrvatska na rastućem globalnom tržištu osobnog razvoja postala fenomen jer kod nas life coachevi ne postaju pop-zvijezde, nego pop-zvijezde postaju life coachevi
Popis uspješnih životnih trenera i motivacijskih govornika golem je, a njihovim bi se nabrajanjem i opisivanjem mogao popuniti ostatak ove knjige. No postoji jasna razlika između onih koji će svoje zanimanje jednostavno napisati uz ime i onih koji će s pravom zakucati na vrata Litvinova snobovskog kluba. Katkad je – iako svakako nije pravilo – očito da je riječ o školovanim psihijatrima i terapeutima koji se kriju iza lukrativne etikete life coacha nasuprot trenerima čiji je certifikat tek potpis na profilu društvene mreže, odmah iznad inspiracijskog citata na prvoj stranici profila. I jedni i drugi mogu se slobodno zvati i prodavati kao „treneri života”, nebitno jesu li završili fakultet zdravstvenoga i humanističkog predznaka ili ih je školovao Google.
HRVATSKI VORTEX
Hrvatski Zakon o djelatnosti psihoterapije jasno kaže da psihoterapijske usluge može davati „isključivo osoba sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili pak integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem u području medicine, psihologije, socijalnog rada i edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije i pedagogije”. Nitko bez diplome ne može legalno raditi kao psihoterapeut ili savjetodavni terapeut. No life coaching nije obuhvaćen zakonom i za nj je dovoljno otvoriti mrežnu stranicu ili barem profil na Linkedinu.
U Hrvatskoj djeluje Hrvatska udruga za coaching (HUC), koja „teži povezivanju svih coacheva u Hrvatskoj koji dijele viziju i vrijednosti iz Etičkog kodeksa udruge, bez obzira na specifičnost metoda coachinga i pripadnost drugim organizacijama”. Na mrežnoj stranici Udruge navodi se da „coaching ima mnogo definicija koje naveliko ovise o području i edukaciji samih coacheva”, no „članovi Hrvatske udruge za coaching složili su se da je coaching skup specifičnih metoda, usmjerenih na razvoj pojedinaca i timova. Točnije, coaching je privremeni profesionalni odnos u kojemu se klijentu/tici pomaže u postizanju izvrsnih rezultata u njegovoj ili njezinoj karijeri, organizaciji i životu. U procesu coachinga klijenti/tice produbljuju vlastito učenje, kreiraju vlastite rezultate, te unaprjeđuju kvalitetu svoga života.” Razlikuju osobni od poslovnog life coachinga – prvi podrazumijeva „Coaching odnosa” (obiteljskih, partnerskih, roditeljskih), „Coaching za zdravlje”, „Duhovni coaching”, „Coaching za karijeru”, „Coaching studenata”, „Životni izbori i dileme”, „Izbor karijere i edukacije”, „Životne faze”…, a drugi „Executive coaching”, „Leadership coaching”, „Poduzetnički coaching”, „Razvojni coaching”, „Coaching vještina”, „Coaching za promjene”, „Coaching timova”…
U life coachingu jedan je od najvažnijih faktora osobno iskustvo – dijelom je to i „obrana” koja kaže da pravi treneri ne dijele savjete, nego vlastite primjere. To je također potencijalni problem, jer onda kada ne biraju pomoć koja im je potrebna, ljudi jednostavno gravitiraju priči koja najviše rezonira s njihovom. A posebno su skloni potražiti je kod onih za koje misle da ih poznaju i s njima osjećaju bliskost, makar i preko distance zvučnika.
‘Većina life coacheva svojim klijentima daje samo afirmativne rečenice koje ljudi žele čuti, poput ‘Predivan si’ ili ‘Ti to možeš’, a takav je pristup apsolutno znanstveno neutemeljen i zapravo pogrešan’
„Većina life coacheva pristup klijentima temelji na vlastitom iskustvu. Obično su to ljudi koji su proživjeli možda neku tragediju, iz svega izišli jači i sada na svom primjeru pokazuju drugima kako će živjeti. Također, često svojim klijentima daju samo afirmativne rečenice koje ljudi žele čuti, poput ‘Predivan si’, ‘Ti to možeš’, ‘Ako sam ja, možeš i ti’ i sl., a takav je pristup apsolutno znanstveno neutemeljen i zapravo pogrešan. Obavljaju proces savjetovanja, a prema našem zakonu nisu licencirani za to (…) Ne nazivaju to savjetodavnim radom jer nisu licencirani, nego upakiraju ono što rade u krilatice poput ‘Nabildajte svoje vještine’ i sl.” požalila se u razgovoru za Večernji list, 2018. godine Maja Vučić, psihologinja s privatnom praksom, širim masama poznatija kao pjevačica ženske grupe Divas.
Hrvatska je u cijeloj priči popriličan fenomen u tome što nisu life coachevi ti koji postaju pop-zvijezde, nego pop-zvijezde postaju life coachevi. Načelno, to ne bi trebalo biti šokantno – slavnim osobama zbog njihove medijske prisutnosti vjerujemo više nego ljudima koje uopće ne poznajemo; to je ujedno i glavni razlog zašto će im ljudi na političkim izborima dati prednost nad nepoznatima. Ipak, Tony Robbins nije morao pjevati u Magazinu da bi punio dvorane, ali Danijela Martinović punila je dvorane s Magazinom, a onda pak kao self-help motivatorica govorila na međunarodnoj konferenciji TED x Zagreb. Inspiracijski govor nosio je naslov „Zadovoljstvo” i bio je to njezin prvi iskorak u novu ljubav: motivacijsko govorništvo. Od usputne zanimacije, self-help Danijeli Martinović polako postaje druga ozbiljna karijera – osim širenja gospela samopomoći kroz govorništvo, napisala je i dvije knjige „Šalabahter Života” (2019.) i „Šalabahter Života – Neopisivo” (2019.), zbirke „motivacijskih poetskih zapisa”. Kakva bi Danijela bila motivacijsko-inspiracijska influenserica i latentni life coach da nema svoju jutarnju rutinu, ključ svakoga uspješna, brza, učinkovita i u praksi potencijalno primjenjiva zahvata u smjeru promjene života – svoj mladenački izgled i dobru formu, kaže, osim tjelovježbi i izbjegavanju mesa, može zahvaliti jutarnjim ritualima zahvalnosti i Wim Hof metodi, tj. vježbama disanja i hladnom tuširanju. Wim Hof slavni je „Ledeni čovjek”, poznat po usponu na Mt. Everest u kratkim hlačicama i dvosatnom boravku u ledu. Znanstveno je dokazao učinkovitost svoje prakse – vježbi disanja i izlaganja hladnoći – na jačanje imuniteta, ali Wim Hof metoda stvorena je nakon samoubojstva njegove supruge primarno kao lijek protiv depresije. U anketi provedenoj na Facebooku 67 posto od 241 ispitanih praktikanata metode potvrdilo je poboljšanje raspoloženja te ublažavanje stresa i tjeskobe.
PISANJE KAO TERAPIJA
„Moj put nakon svega ipak je put radosti i pokušat ću vas uvjeriti da smo na ovaj svijet svi došli s namjerom da se radujemo, samo što smo to negdje usput zaboravili. Ovo je moja priča, ali puno važnije – ispričat ću vam i vašu buduću radosnu priču. U njoj ćete naći upute kako s osmijehom kroz život bez obzira na situacije kroz koje prolazite” – ukratko, kako kroz bojišnicu života jahati u oklopu sreće. Ivana Plechinger predstavlja se kao „motivacijski govornik, radijska i TV voditeljica, jutuberica, pjevačica, ali sebi ponajviše – Žena, majka, kraljica”. U razgovoru za Večernji list 2018. i sama je potvrdila tezu „obrane” pa izjavila: „Ne volim da me se naziva životnom trenericom jer zaista mislim da ne radim ništa slično što treneri ili psihoterapeuti rade. Poslije trauma koje sam doživjela, pisanje sam shvatila kao terapiju i sada je produkt moga liječenja jednostavno postao lijek i drugim ljudima.” A taj lijek dolazi u kutiji s hit-knjigom Ono što ostaje, uvijek ljubav je (2016.) i inspiracijskim motivacijskim šalicama s porukom. Za 60 kuna dobijete „čitav citat s Ivaninom posvetom. Poklonite ovu divnu šalicu sebi ili prijateljici, mami ili sestri koju treba podsjetiti da se zaboravila…”
Traume o kojima govori duboko su osobne – baš kao i Danijela Martinović, koja je razotkrila spektar boli od plakanja u vrtiću do smrti bližnjih, i Ivana Plechinger piše o svojemu moždanom udaru i gubitku oca, koji ju je odgojio nakon što je s 12 godina ostala bez majke.
Vortex Cruise, krstarenje s Anom, prilika je da na brodu, nakon što ‘odvibrirate’ nekoliko tisuća eura iz kućne blagajne, dobijete ‘jasnoću o kreiranju vlastitog života kroz praksu s Anom Bučević’
„Svaki sam dan počašćena svime što sam kroz život prošla, sretna činjenicom da je toliko radosti proizašlo iz moje tuge, da je svaka moja suza dobila neki dublji smisao i da za svaku svoju ranu znam da me boljela baš zato da bih jednog dana samu sebe više voljela… Radujem se prilici da zajedno učimo kako se bolje osjećati u našim životima… Od srca hvala što ste baš ovdje i znam da zajedno možemo sve, jer ako sam u tome uspjela ja, onda to može zaista svatko!”
Ivana Banfić, ikona Cro Dancea iz devedesetih, ere u kojoj je i Ivana Plechinger pjevala svoje prve hitove, danas je aktivna na društvenim mrežama kao neka vrsta self-help motivatora, a u svojoj knjizi Devedesete (2020.) piše o vlastitim putovanjima stazama samopomoći, od putovanja u Indiju do dana provedenih na duhovnoj obnovi karizmatika Zlatka Sudca, poznatoga i po stigmi u obliku križa na čelu.
‘TKANJE ŽIVOTA‘ I ‘SUDBINA DUŠE‘
Jedan od najvećih hrvatskih self-help bestselera objavljen je 2009., kao popularna psihologija nazvana Tkanje života. Autorica Mirjana Krizmanić, zagrebačka psihologinja, slavi više od sto tisuća prodanih primjeraka. Promotivni tekst novih izdanja knjige podsjeća da je Tkanje života pomoglo „brojnim čitateljima da u svoj život unesu zadovoljstvo i sreću”, a opisujući „pojave i odnose s drugim ljudima s kojima se susrećemo na svom životnom putu” također govori o „prijateljstvu, odabiru životnog partnera, braku, o međuljudskim odnosima i ljudskoj solidarnosti, o potrebi osluškivanja sebe te o tome kako si možemo pomoći kada se moramo suočiti s negativnim emocijama, neuspjesima i teškim životnim situacijama.”
Mirjana Krizmanić uglavnom se bavila znanstvenim radovima, a pop-psihologiju počela je pisati nakon što ju je kolegica pozvala na red zbog kritiziranja self-help literature, umjesto da i sama nešto napiše. U razgovoru za Akademija-art.hr, Krizmanić kaže da su joj „uvijek smetale” knjige „samopomoći američkog tipa (…) Smatram, naime, pogrešnim davanje savjeta koji vrijede za sve ljude, pa onda imate 5 koraka do sreće, 7 koraka do sretnog braka itd. Rekla bih da su sadržaji knjiga koje pišem zapravo uvijek neki dio opće psihologije, samo napisan tako da ga svatko tko je završio srednju školu može razumjeti.”
Bruno Šimleša nije psiholog – diplomirao je sociologiju na temi ontologijske nesigurnosti u djelu Anthonyja Giddensa, britanskog sociologa s holističkim pogledom na moderna društva. Tek što je ušao u dvadesete godine života, Šimleša je objavio svoju prvu knjigu Sudbina duše, 2001. godine. Dobrano se namučio dok je našao izdavača. Kaže da su ga redom odbijali zato što je knjiga bila previše pametna za glupe hrvatske čitatelje. U razgovoru za Jutarnji list 2016. objasnio je: „Govorili su mi da u toj vrsti literature prolaze samo one knjige tipa ‘5 koraka do totalnog prosvjetljenja’ i slično. Moje knjige nisu takve. One ni tada, ni danas ne podcjenjuju ljudsku inteligenciju. Ne banaliziraju stvarnost, a njihov uspjeh dokazuje da takva literatura ne mora biti banalna. Ja govorim o zdravim psihološkim idejama primjenjivim u svakodnevnom životu.”
Šimleša već 2003. dobiva novu šansu pa objavljuje Hvala ti, ljubavi, pišući o problemima običnih ljudi, ne bi li se četiri godine poslije sa Savršenstvom kreacije počeo eksplicitnije baviti individualnom kreacijom sreće. Upute za lov na život ispunjen srećom doveo je do perfekcije u Školi života (2009.), svojemu prvome pravom bestseleru, koji je nadmašila samo Ljubavologija, 2011. godine. Pisao je kolumne, imao TV emisiju, bavio se individualnim savjetovanjem, humanitarnim radom i u konačnici postao jednim od najpopularnijih hrvatskih self-help autora, pokušavajući pomoći ljudima da budu – sretni.
Od usputne zanimacije, self-help Danijeli Martinović polako postaje druga ozbiljna karijera – osim širenja gospela samopomoći kroz govorništvo, napisala je i dvije knjige
Godine 2021. objavio je (P)ostati zdrav, 536 stranica razotkrivanja faktora koji negativno utječu na zdravlje: neizražavanje emocija, kompromitiranje u odnosima, neosjećanje ljubavi prema sebi i stres. „Knjiga želi kreirati most između znanosti i duhovnosti”, kaže tekst s korica, kojim se Šimleša približava Deepaku Chopri, kao da zaboravlja da ga znaju zvati „hrvatskim Dr. Philom”. I sve to uz prigodni disclaimer: „Naravno, ne trebamo se odreći blagodati klasične medicine kako bismo uživali benefite holističkog pristupa, već ih kombinirati kako bismo povećali šanse za izlječenje odnosno očuvali zdravlje. Jer, ne smijemo zaboraviti: naši srce i um izvanredna su tvornica lijekova!”
‘SAFARI DUHA‘
Prave tvornice lijekova već godinama proizvode tablete protiv depresije, ali kemija, laboratorij i farmaceutska industrija pritom sustavno zaboravljaju shvatiti ključnu činjenicu – to da je depresija momentum, posljedica bivstvovanja na niskoj vibraciji. Barem ako vjerujete autorici koja stoji iza sljedećih rečenica: „Ako uzimate tablete, da li prestati ili ne, to ovisi o vama. Da li je vama lakše povjerovati u to: od danas više ne pijem tablete – kročit ću u novu realnost u kojoj ne pijem tablete – kako se osjećam i ponašam u realnosti u kojoj nemam depresiju. Onda isti tren netko može riješiti se tableta i kreirati posve život. Ujutro se probudite i pitate: Što sada radi osoba koja voli život? To. I to napravite.” Autorica je Ana Bučević, koja ih izgovara u jednom od svojih videouradaka na YouTubeu, onom o depresiji i vibriranju.
„Safari duha”, kanal na YouTubeu najveće i možda najkontroverznije hrvatske zvijezde scene samopomoći, ima više od pedeset milijuna pregleda, uistinu golemu popularnost u cijeloj regiji i status ozloglašenog hita u koji koliko se kunu, toliko ga i proklinju. Ana Bučević u svojim videoblogovima vodi „meditacije za privlačenje novca, zdravlja, ljubavi i radosti”, objašnjava „što znači živjeti u 3D ili u 5D?” i uči nas „tehnici emocionalnog oslobađanja za privlačenje čuda u naš život (…) u svijetu poznata kao EFT, tehnika koja pomaže otpustiti štetne emocije koje stvaraju blokade u protoku energije kroz tijelo, u cilju uklanjanja fizičke boli, bolesti, svih uzroka fizičkih i psihičkih poremećaja koji se odražavaju kako na zdravlje tako i na međuljudske odnose, financijsko stanje, karijeru i sve ostalo u životu.” Jedan videozapis nosi naslov „Afirmacije dok spavate” – Ana Bučević, ukratko, ima pokoji savjet, tehniku i metodu kojima možete poboljšati svoj život u svako doba dana i noći, budni ili u dubokom snu. Cilj je, zapravo, „izbalansirati energetsku razinu”, „stanje energetske homeostaze” koje se naziva „vortex” – the place to be, vibracija u kojoj je svatko od nas u stanju kreirati svoju stvarnost, svoj život po narudžbi.
Život Ane Bučević, splitske profesorice kineziologije, obilježen je jogom kao putem do svijeta duhovnosti; a onda je upoznala Smiljana Morija, jednog od najvećih inspiracijskih govornika i life coacheva regije, slovenskog autora mnoštva bestselera, inače diplomiranog pravnika. Mori za sebe kaže: „U 20 godina karijere izradio sam imperij na području govorništva i coachinga. Moji klijenti su svjetski poznati poduzetnici, profesionalni sportaši i zvijezde. Uživo sam nastupao pred više od 300 000 ljudi iz 50 država širom svijeta. Moji brojni tečaji i savjeti na društvenim mrežama svakodnevno pomažu više od 500 000 ljudi. Ogroman dio svoje karijere posvetio sam prodaji financijskih proizvoda i zaista sam ponosan na sva moja poduzeća, koja su u samo 10 godina ostvarila više nego 50 milijuna eura prometa.” Pa se ti smij Smiljanu.
Nema komentara:
Objavi komentar