SEKULARNA HRVATSKA
‘USTAVNI SUD NAS VRAĆA U VRIJEME TUČKA I PRAŠNIKA'
Slavenka Drakulić o ukidanju spolnog odgoja
·
Objavljeno: 24.05.2013
Ustavni sud ukinuo je Kurikulum
zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama te je pokrenuo postupak
za ocjenu njegove ustavnosti. S novinarkom i našom najprevođenijom književnicom Slavenkom Drakulić razgovarali smo o odluci koju su saborski
zastupnici već nazvali političkom, a premijer ocijenio kulturnim ratom agresivne
skupine ljudi.
Možemo li nakon ovakvog stajališta Ustavnog suda reći da živimo u
sekularnoj državi?
- Formalno živimo u sekularnoj državi iako ponekad izgleda da nije tako.
Pokazatelja o skladnoj suradnji crkve i države ima i previše.
Što to znači kad šefica Ustavnog suda govori da se roditeljima treba
prepustiti odgovornost da samostalno odlučuju o odgoju djece?
- Kućni odgoj je važan, ne i dovoljan. Kod kuće djeca usvajaju svjetonazor
i temeljne moralne vrijednosti, ali sigurno se o seksu - a pogotovo o
seksualnim orijentacijama i razlikama između spola i roda - razgovara malo,
nikako. Ukratko, zdravstveni odgoj je izraz potrebe u današnjem vremenu.
Neznanje, ali i informacije bez konteksta, opasni su, a posljedice mogu biti
pogubne, od spolnih bolesti do maloljetničkih trudnoća i neželjene djece.
Kakvi se interesi mogu kriti iza ovakve odluke?
- Sa sigurnošću se može pretpostaviti da
se radi o sprezi interesa konzervativne politike i katoličke crkve , kojima je cilj postići porast nataliteta u Hrvatskoj. To po sebi nije ništa
loše, no možda ipak ne pod svaku cijenu. Možda bi neke druge mjere, ekonomske i
socijalne, bile primjerenije i djelotvornije od zabrane školskog predmeta. Uz
to, objašnjenje Ustavnog suda je jadno, oskudno i razočaravajuće s obzirom na
to da se radi o tako važnoj i utjecajnoj odluci i o tako visokoj državnoj
instituciji.
Iz perspektive vaše generacije koja je ranu mladost živjela 70-ih, rekli
bismo, liberalno, u duhu djece cvijeća, ali bez spolne edukacije kroz obrazovni
sustav, kolika je njena važnost?
- Mi smo generacija koja je o spolnosti učila na primjeru tučka i prašnika.
Zbog toga smo morali posegnuti za drugim izvorima saznanja, a to svakako nisu
bili roditelji. To je i generacija široke upotrebe kontracepcijske pilule i
širokog shvaćanja seksualnih sloboda. Bilo bi bolje da smo više znali, a manje
učili eksperimentirajući uživo. Razlika u odnosu na mladu generaciju danas je
da oni o spolnosti uče na internetu, a ne od roditelja. Tako saznaju i više
nego što bi trebali i čak više nego što znaju roditelji! Baš zbog toga njima
je, više nego nama, potrebno pomoći da se orijentiraju. Mislim da je to i
razlog uvođenja zdravstvenog odgoja.
Istaknuli ste da nije krimen što se u demokraciji određene udruge bore za
konzervativna načela, već problem nastaje kada Ustavni sud namećući volju
manjine ograničava prava većine. Želite li reći da je ovom odlukom uskraćeno
temeljno pravo na obrazovanje?
- Vjerojatno mislite na skupljanje potpisa za referendum o promjeni
definicije braka u Ustavu. Naravno da se svatko može boriti za bilo kakvu
ideju, ma kako retrogradna ili blesava bila. Za mene je puno veći problem
činjenica da je referendum o heteroseksualnoj definiciji braka naišao na toliki
odaziv. Zar se zbilja toliko ljudi osjeća ugroženim manjinom različite spolne
orijentacije, da traže ustavnu zaštitu? Ne vjerujem. Bojim se da je ovaj
zahtjev neka vrsta simboličnog čina. Živimo u vremenu egzistencijalne
nesigurnosti i osjećaj ugroženosti izbija na sve moguće načine. Građani traže
sigurnost, pa eto, čak i u obliku garancije da brak bude “normalan”. Međutim,
odluka Ustavnog suda je privremena i nadajmo da će je sud povući. Ne možemo se
vratiti na tučak i prašnike.
Vaša je prognoza da je ovaj potez Ustavnoga suda uvertira u zabranu
pobačaja. Nije li apsurd to zabranjivati u zemlji gdje svaku građanku stotinjak
kilometara dijeli od mjesta gdje je to dopušteno?
- Po anketama Hrvatska je među vodećim katoličkim zemljama u Europi, a
poznato nam je stajalište crkve o pobačaju. Ako je crkva toliko utjecajna da
nas, uz pomoć konzervativne vlasti, može odvesti u prošlost, što drugo
očekivati? No posljedice takvog poteza bile bi opasne. Ne samo u smislu
ukidanja prava žena na odlučivanje o svome tijelu, nego u smislu njihovog
zdravlja i života. Žene ne bi trebale dopustiti mijenjanje zakona koji ih
pretvara u žrtvu.
Nema komentara:
Objavi komentar