Zapljusnuo ga je pojavom Svetozara Markovica, Krleze, Giuseppine Martinuzzi.
Usljedilo je
formiranje Prve Jugoslasvije Bijelog
terora .
Zatim Druge Jugoslavije Crvenog terora .
Na njihovim marginama dolazi do plimnog preljevanaja Ustaske
i Cetnicke ljudske krvi.
Devedesetih se osiplju posljednji ostaci Bijele i Crvene u najsitniju
zrncad : gotovo svako oveceg sela, koje evoluira
u svoje Crno opcinsko gnjezdo, nacionalisticko,
partitokratsko, u krizarski
srednjevjekovni feud.
Sto godina prije,
mladi Marx i Engels sastavljaju svoje ranije eseje na te prijetece
futuristicke vragolije koje ce zahvatiti ne samo Balkan , vec i mnoge djelove ove lijepe Planete .
De Leon zuri da te skicozne Marksove i Engelsove futuristice
eseje uoblici u sociolosko arhitetsko rjesenje
Socijalisticko Industrijskog Uniona
(SIU), kako bi njeme preinacio novo prijetece survanje jedne sazrele
drustvene epohe u njen suprotni evolutivni
pravac: povratka burzujsko- gradjanskog
drustva u feudalno industrijsko ropstvo.
Dvadeset prvo stoljece gotovo nezna za De Leonov SIU, kojeg
je Lenjin adaptirao u ruske Sovjete, a
Druga Jugoslavija u hipokritske Radnicke savjete .
U prilogu Marx/ Engelsov fragment kojeg je dvadeset
stoljetni orkan dokotrljao u jednu danasnju
drustvenu stracaru:
„ Clanovi politicke drzave religiozni su uslijed
dualizma izmedju individualnog i rodnog zivota , izmedju zivota gradjanskog
drustva i politickog zivota, oni su
religiozni zato, jer se covjek odnosi
prema zivotu drzave, koji je onostran zbiljskoj individualnosti, kao
prema istinskom zivotu,. Religiozni su , ukoliko je religija ovdje duh
gradjanskog drustva , izraz odvajanja i udaljavanja covjeka od covjeka.
Politicka demokracija je krscanska utoliko, u koliko u njoj covjek, ali ne
samo jedan covjek, nego svaki covjek, vazi kao suveren , kao najvise bice , ali
covjek u svojoj nekultiviranoj , nesocijalnoj pojavi, covjek u svojoj slucajnoj
egzistenciji, covjek kakav jest, covjek iskvraen cijelom organizacijom naseg drustva , koji je sebe
izgubio i sebi postao tudj, koji je pod vlascu neljudskih odnosa i elemenata ,
jednom rijeci, covjek koji jos nije zbiljsko rodno bice. Tvorevina maste, san,
postulat krscanstva , suverenitet covjeka , jest u demokraciji osjetilna zbiljnost,sadasnjost, svjetovna
maksima.
Religijozna i
teoloska svijest sama je sebi u dovrsenoj demokraciji utoliko religioznija, teologicnija , u koliko je prividno bez politickog znacenja,
bez zemaljskih ciljeva, stvar duse koja se boji svijeta , izraz ogranicenog
razuma , proizvod samovolje i maste, zbiljski onostrani zivot. Krscanstvo postize
ovdje prakticni izraz svog univerzalno- religioznog znacenja na taj nacin, sto
u obliku krscanstva grupira jedan pored drugoga
najrazlicitije poglede na svijet, a jos vise na taj nacin, sto na druge
ne postavlja cak nizahtjev da budu krscani, nego samo da pripadaju religiji i
uopce , bilo kojoj religiji .
Rerligiozna svijest nasladjuje se bogatsvom religiozne suprptnosti i religiozne
raznovrsnosti.“….
Rani radovi, str.70
Nema komentara:
Objavi komentar