Sve sto je svjetsko hrvatsko, danas , jucer, pred cetvrt stoljeca , i mnogo dublje do
njegovog samog sedmog stoljeca, i prvih
ogradjenih posjeda ,usmrdjuje ovu lijepu
Planetu, ne iz vana, ne iz njenih
oblicja, vec iz utrobe, iz njene same mozdine .
Ta duboka drustvena smrad, sto izvire iz dubina jednog stradalackog
patnistva , omamljenog malog covjeka pretvara u gomilu zagubljenih bica. U prsate heroje, svece, kukavice i zlocince, u isprazne sveznadare, gdje ljudsko
transcendentira povratno u svoju animalnost, zatucanu vjero ispovijest,
manijakalno politikansku Ljevicu i Desnicu , i njenog hihotajuceg Boga Kapitala
od strane „dvijestotina“ korporativnih familija , zgrtajucih na znoju,
suzama i krvlju, neduzno prefabriciranih
proizvodnih snaga u nacionalisticke domoljube, sve kako bi se satjerao i
posljednji trag iz covjekove iskono humane krhkosti i konacno preradilo ga u metalni objekt za uporabu...
Nema komentara:
Objavi komentar