POREMEĆENI ODNOSI WASHINGTONA I MOSKVE
‘Hladni rat’. Zar Rusija i SAD nemaju novih ideja?
Odlukom o privremenom azilu Edwardu Snowdenu, američkom ‘izdajici obavještajnih tajni’, Moskva je pokazala sklonost povratku na stare obrasce u odnosima s Washingtonom pa ne čudi Obamina odluka da otkaže susret s Putinom
Ode Edward Snowden sa Šeremetjeva! Tri tjedna je hranio svjetske medije, kao još jedan u nizu samozvanih spasitelja svijeta. Otkako su civilizacija neobuzdanog adrenalina i potpunog izostanka ikakve jasne paradigme svjetskog poretka postali uzrokom globalnog kaosa, svako malo javljaju se razni Spasitelji da, kakvim “otkrićem” tamne strane svijeta, od diplomacije do špijunaže, ili kakvim “pokoljem”, okrenu kormilo i izvuku svijet iz onog što oni smatraju zlom i sunovratom.
Danas Snowden, jučer Asange, prekjučer Breivik, onomad Boston, ranije Chicago, posvuda Anonymus. Svijet bez ideje i međunarodni poredak bez jasnog modela i mehanizma upravljanja, eto otvorena prostora za lažne proroke, samozvane spasitelje, teroriste, masovne ubojice, sutrašnje diktatore. Kako nigdje na vidiku nema nikakve alternativne ideologije, jer su umrli i komunizam i klasični kapitalizam, nema nove ideje i nove platforme za bojne pokliče koji bi povukli milijune u kakav povijesno smisleni projekt. Nema više ni Hitlera ni Lenjina da okupe samozvance i krenu u lov na vlast - sad se puca pojedinačno, sad se razobličuje individualno.
Ne znam jesu li tri tjedna u tranzitnoj zoni zračne luke Šeremetjevo bila dovoljna da taj Edvard Džouzef Snouden, kako mu sad ćirilicom piše na privremenom ruskom dokumentu, promisli i domisli što je učinio i zašto, je li ga na otkriće o američkom sustavu globalnog prisluškivanja telefona i kontrole interneta nagnala samodopadnost ili iskreni moralni nagon. O realnoj politici sigurno nije razmišljao. A sad, mora da se upravo zbog nje neki strah uvukao u jadnog Džouzefa kad odjednom traži da mu u Moskvu dođe otac, da se s njime savjetuje…
Postao Džouzef
Kad pak, gdje god bio, sazna na večernjim vijestima da je Obama otkazao predviđeni rujanski sastanak sPutinom, možda ga obuzme i stvarni strah. Jer, možda shvati da je pretvoren u sredstvo trgovine, da je od medijskog junaka cinično sveden na žeton kojim se Moskva kanila poslužiti u pokušaju obnove klasične nekadašnje “trade off” tehnike iz američko-sovjetske tradicije. Kako god umotana u diplomatski paket o očekivanju boljih rezultata i napretka na širem polju uzajamnih odnosa, Obamina je odluka, zapravo, poruka o neprihvaćanju takve “hladnoratovske” političke metodologije. Jednostavno rečeno, Obama se nije dao uvući. Kako će se sad, kad za duže vrijeme nikome neće trebati, izvući jadni Snowden koji je postao Džouzef?
Strah se možda uvukao u njega i zbog ta tri tjedna na Šeremetjevu i izravna susreta sa stvarnošću koja je, u toj zračnoj luci, oko nje, u obližnjem hotelu Novotel, gdje je najvjerojatnije ipak bio zatvoren ta tri tjedna… a o stvarnosti tajnog mjesta gdje je sad smješten da se i ne govori… koja je, dakle, posve drukčija od njegove, američke, one koju je, eto, krenuo razotkrivati mailovima i intervjuima za Guardian.
Ta je stvarnost ruska, dakle izravna, opora, tvrda, obojena politikom čistih interesa, satkana od grubih i realnih proračunatosti. Dok se Džouzef snašao, već ga je ta politika hladne proračunatosti od predmeta medijskog hvalisanja pretvorila u predmet priželjkivane tvrde političke trgovine. Izbavitelj od američkog “špijunskog zla”, talac susretljive ruske pomoći! Toliko o stanju svijeta!
Ozbiljna pozadina
Predsjednik Obama je, dakle, odgodio susret na vrhu dok se ne postigne “širi napredak”. Činjenica je da Sjedinjene Države surađuju, uspješno i blisko, u cijelom nizu važnih pitanja, od Afganistana do Sjeverne Koreje, ali je jednako lako uočiti i goleme razlike i suprotne stavove, od Irana do Sirije. U pozadini glavne medijske pozornosti razlike su još veće i ozbiljnije, jer se uglavnom odnose na vojna pitanja - razmještaj američkog obrambenog raketnog sustava i nastavak pregovora o kontroli i smanjenju naoružanja. Uzajamna trgovina, ljudska prava i slična pitanja ostaju kao standardni ures na tom jelovniku. Gay olimpijici i protestno prolivena votka ostaju za medijsku zabavu!
Očigledno, pokušat će taj jelovnik pomnije proučiti i pregledati ministri vanjskih poslova i obrane - Kerry i Hagel sjedaju, dok ovo pišem, s Lavrovom i Šojguom, pa njihovi razgovoru trebaju pokazati ima li šanse za ozbiljniji napredak i jesu li Sjedinjene Države i Rusija, gotovo četvrt stoljeća nakon sloma “hladnog rata”, spremne i sposobne ne samo “resetirati” svoje odnose, kako je to u početku mandata predlagao Obama, već ih dubinski i strukturalno prilagoditi novim okolnostima i epohalnim promjenama u međunarodnim odnosima. Obama, dakle, otkazuje cjenkanje oko Snowdena i poziva na cjelovito definiranje novog modela, još jednom.
Još jednom, naime, jer pokušaja nije nedostajalo, ali su uspjesi sve više izostajali. Zajedničko povjerenstvo Obama - Medvedev, razmjena pisama Obama - Putin,Kerry u Moskvi u svibnju, Obama i Putin u Sjevernoj Irskoj u lipnju… Prethodno, George W. Bush pokušavao je igrati na kartu osobne srdačnosti i srdačnih osobnosti, ali je geopolitičko nadmetanje ipak tinjalo ispod zelenih travnjaka Camp Davida i “barbecue diplomacy” - osmijesi su imali ublažiti bolno širenje NATO-a gotovo do ruskih granica. Tako se, u izostanku nekog cjelovitog i strukturiranog modela uzajamnih odnosa, gotovo nevidljivo, nastavilo geopolitičko nadmetanje - u lancu uzajamnih domino poteza američka je strana, primjera radi, želeći okončati ratu u Bosni, odobrila Republiku Srpsku ali je, kasnije, via facti taj entitet prepušten vodstvu one škole mišljenja koja svoj strateški interes vidi u Rusiji i savezništvu s Rusijom, da bi se uzvratilo Kosovom, na što je odgovor stigao u gruzijskoj Južnoj Osetiji, čime je otvorena Pandorina kutija pitanja o sudbinama zemalja u svojevrsnoj tampon zoni, međuprostoru između Rusije i Atlantskog saveza, u obodu od Bjelarus i Moldavije do Ukrajine i Zakavkazja. U takvoj strateškoj slici, jadni Džouzef samo je sitni pokazatelj politike koja nudi “trgovinu”, quid pro quo, koja u raznim dijelovima svijeta postavlja “žetone” u očekivanju Velike trgovine, u skladu sa svojom listom državnih i sigurnosnih prioriteta, pa ne bi bilo teško povezati mogući stav spram američkog raketnog sustavu ili o iranskom nuklearnom programu ili čak Ukrajinu s Bosnom i Hercegovinom. Quid pro quo, tako smo nekad radili! Dakle, na mnogim se stranama mogu očekivati posljedice ovog zahladnjenja.
(..Autor: Hido Biščević
Objavljeno: prije 1 h i 8 min
Odlukom o privremenom azilu Edwardu Snowdenu, američkom ‘izdajici obavještajnih tajni’, Moskva je pokazala sklonost povratku na stare obrasce u odnosima s Washingtonom pa ne čudi Obamina odluka da otkaže susret s Putinom
Ode Edward Snowden sa Šeremetjeva! Tri tjedna je hranio svjetske medije, kao još jedan u nizu samozvanih spasitelja svijeta. Otkako su civilizacija neobuzdanog adrenalina i potpunog izostanka ikakve jasne paradigme svjetskog poretka postali uzrokom globalnog kaosa, svako malo javljaju se razni Spasitelji da, kakvim “otkrićem” tamne strane svijeta, od diplomacije do špijunaže, ili kakvim “pokoljem”, okrenu kormilo i izvuku svijet iz onog što oni smatraju zlom i sunovratom.
I
Danas Snowden, jučer Asange, prekjučer Breivik, onomad Boston, ranije Chicago, posvuda Anonymus. Svijet bez ideje i međunarodni poredak bez jasnog modela i mehanizma upravljanja, eto otvorena prostora za lažne proroke, samozvane spasitelje, teroriste, masovne ubojice, sutrašnje diktatore. Kako nigdje na vidiku nema nikakve alternativne ideologije, jer su umrli i komunizam i klasični kapitalizam, nema nove ideje i nove platforme za bojne pokliče koji bi povukli milijune u kakav povijesno smisleni projekt. Nema više ni Hitlera ni Lenjina da okupe samozvance i krenu u lov na vlast - sad se puca pojedinačno, sad se razobličuje individualno.
Ne znam jesu li tri tjedna u tranzitnoj zoni zračne luke Šeremetjevo bila dovoljna da taj Edvard Džouzef Snouden, kako mu sad ćirilicom piše na privremenom ruskom dokumentu, promisli i domisli što je učinio i zašto, je li ga na otkriće o američkom sustavu globalnog prisluškivanja telefona i kontrole interneta nagnala samodopadnost ili iskreni moralni nagon. O realnoj politici sigurno nije razmišljao. A sad, mora da se upravo zbog nje neki strah uvukao u jadnog Džouzefa kad odjednom traži da mu u Moskvu dođe otacKad pak, gdje god bio, sazna na večernjim vijestima da je Obama otkazao predviđeni rujanski sastanak sPutinom, možda ga obuzme i stvarni strah. Jer, možda shvati da je pretvoren u sredstvo trgovine, da je od medijskog junaka cinično sveden na žeton kojim se Moskva kanila poslužiti u pokušaju obnove klasične nekadašnje “trade off” tehnike iz američko-sovjetske tradicije. Kako god umotana u diplomatski paket o očekivanju boljih rezultata i napretka na širem polju uzajamnih odnosa, Obamina je odluka, zapravo, poruka o neprihvaćanju takve “hladnoratovske” političke metodologije. Jednostavno rečeno, Obama se nije dao uvući. Kako će se sad, kad za duže vrijeme nikome neće trebati, izvući jadni Snowden koji je postao Džouzef?Postao Džouzef
Strah se možda uvukao u njega i zbog ta tri tjedna na Šeremetjevu i izravna susreta sa stvarnošću koja je, u toj zračnoj luci, oko nje, u obližnjem hotelu Novotel, gdje je najvjerojatnije ipak bio zatvoren ta tri tjedna… a o stvarnosti tajnog mjesta gdje je sad smješten da se i ne govori… koja je, dakle, posve drukčija od njegove, američke, one koju je, eto, krenuo razotkrivati mailovima i intervjuima za Guardian.
Ta je stvarnost ruska, dakle izravna, opora, tvrda, obojena politikom čistih interesa, satkana od grubih i realnih proračunatosti. Dok se Džouzef snašao, već ga je ta politika hladne proračunatosti od predmeta medijskog hvalisanja pretvorila u predmet priželjkivane tvrde političke trgovine. Izbavitelj od američkog “špijunskog zla”, talac susretljive ruske pomoći! Toliko o stanju svijeta!
Ozbiljna pozadina
Predsjednik Obama je, dakle, odgodio susret na vrhu dok se ne postigne “širi napredak”. Činjenica je da Sjedinjene Države surađuju, uspješno i blisko, u cijelom nizu važnih pitanja, od Afganistana do Sjeverne Koreje, ali je jednako lako uočiti i goleme razlike i suprotne stavove, od Irana do Sirije. U pozadini glavne medijske pozornosti razlike su još veće i ozbiljnije, jer se uglavnom odnose na vojna pitanja - razmještaj američkog obrambenog raketnog sustava i nastavak pregovora o kontroli i smanjenju naoružanja. Uzajamna trgovina, ljudska prava i slična pitanja ostaju kao standardni ures na tom jelovniku. Gay olimpijici i protestno prolivena votka ostaju za medijsku zabavu!
Očigledno, pokušat će taj jelovnik pomnije proučiti i pregledati ministri vanjskih poslova i obrane - Kerry i Hagel sjedaju, dok ovo pišem, s Lavrovom i Šojguom, pa njihovi razgovoru trebaju pokazati ima li šanse za ozbiljniji napredak i jesu li Sjedinjene Države i Rusija, gotovo četvrt stoljeća nakon sloma “hladnog rata”, spremne i sposobne ne samo “resetirati” svoje odnose, kako je to u početku mandata predlagao Obama, već ih dubinski i strukturalno prilagoditi novim okolnostima i epohalnim promjenama u međunarodnim odnosima. Obama, dakle, otkazuje cjenkanje oko Snowdena i poziva na cjelovito definiranje novog modela, još jednom.
Još jednom, naime, jer pokušaja nije nedostajalo, ali su uspjesi sve više izostajali. Zajedničko povjerenstvo Obama - Medvedev, razmjena pisama Obama - Putin,Kerry u Moskvi u svibnju, Obama i Putin u Sjevernoj Irskoj u lipnju… Prethodno, George W. Bush pokušavao je igrati na kartu osobne srdačnosti i srdačnih osobnosti, ali je geopolitičko nadmetanje ipak tinjalo ispod zelenih travnjaka Camp Davida i “barbecue diplomacy” - osmijesi su imali ublažiti bolno širenje NATO-a gotovo do ruskih granica. Tako se, u izostanku nekog cjelovitog i strukturiranog modela uzajamnih odnosa, gotovo nevidljivo, nastavilo geopolitičko nadmetanje - u lancu uzajamnih domino poteza američka je strana, primjera radi, želeći okončati ratu u Bosni, odobrila Republiku Srpsku ali je, kasnije, via facti taj entitet prepušten vodstvu one škole mišljenja koja svoj strateški interes vidi u Rusiji i savezništvu s Rusijom, da bi se uzvratilo Kosovom, na što je odgovor stigao u gruzijskoj Južnoj Osetiji, čime je otvorena Pandorina kutija pitanja o sudbinama zemalja u svojevrsnoj tampon zoni, međuprostoru između Rusije i Atlantskog saveza, u obodu od Bjelarus i Moldavije do Ukrajine i Zakavkazja. U takvoj strateškoj slici, jadni Džouzef samo je sitni pokazatelj politike koja nudi “trgovinu”, quid pro quo, koja u raznim dijelovima svijeta postavlja “žetone” u očekivanju Velike trgovine, u skladu sa svojom listom državnih i sigurnosnih prioriteta, pa ne bi bilo teško povezati mogući stav spram američkog raketnog sustavu ili o iranskom nuklearnom programu ili čak Ukrajinu s Bosnom i Hercegovinom. Quid pro quo, tako smo nekad radili! Dakle, na mnogim se stranama mogu očekivati posljedice ovog zahladnjenja.
(..
Nema komentara:
Objavi komentar