SASLUŠANJE U UN
VIDEO: 'TJERALI SU MAJKE DA UBIJAJU SVOJU DJECU' Ispovijesti preživjelih zarobljenika iz Sjeverne Koreje
Shin Dong-hyuk poznati je prebjeg koji je svoja iskustva zabilježio u knjizi, svojevrsnoj biografiji pod nazivom Escape From Camp 14.
Mladi zarobljenik stajao je bez emocija na licu u uredu svog menadžera. Pokraj njega stajali su glavni nadzornik i čovjek koji ga je prijavio za smrtnu uvredu.
- Što si mislio?! - vikao je menadžer. Želiš li umrijeti?
Naravno da nije želio umrijeti, imao je samo 22 godine, no znao je, nakon mnogo godina provedenih u sjevernokorejskom Kampu 14, da život jako malo vrijedi.
- Čak i ako umreš, šivaću mašinu nitko neće moći popraviti. Problem je tvoja ruka! - kazao je menadžer, a nadzornik je uzeo desnu ruku mladog zatvorenika i velikim kuhinjskim nožem mu odrezao srednji prst.Njegova 'uvreda' bila je zaista teška: slučajno mu je ispao stroj za šivanje niz stepenice i više se nije mogao popraviti.
Nevjerojatno, ali mladić je smatrao da je dobro prošao.
- Mislio sam da će mi odsjeći ruku, pa sam bio zahvalan.
Priča Shin Dong-hyuka o izgubljenom prstu samo je jedna od mnogih horor priča koje su ispričane ovoga tjedna na skupu istražnog povjerenstva Ujedinjenih naroda u južnokorejskom Seulu.
Ova komisija saslušala je 30 prebjega koji su imali sreće da iskliznu iz ruku jednom od najokrutnijih režima svih vremena.
Shin, koji je svjedočio u ponedjeljak, poznati je prebjeg koji je svoja iskustva zabilježio u knjizi, svojevrsnoj biografiji pod nazivom Escape From Camp 14 (Bijeg iz Kampa 14).
Najmera komisije jest objaviti ovakve priče i djela terora počinjenog od strane Sjeverne Koreje nadajući se da će glas nekako doprijeti do tamošnjeg naroda kako bi uvidjeli što se sve čini pod imenom vladarske dinastije Kim koja je na vlasti od 1948.
Ovih 30 svjedoka samo je šačica od stotina tisuća političkih zatvorenika koji još uvijek prolaze kroz ovakve torture. U takozvanim političkim kazneno-radničkim kolonijama i po tri generacije jedne obitelji proživljavaju svoje živote, često samo zato što je jedan član obitelji nekoć uvrijedio režim.
I Shin je rođen u Kampu 14 1982. godine jer su njegova dvojica ujaka pokušali pobjeći iz zemlje sredinom 60-ih. Shinovi roditelji su oboje bili zatvorenici i njihov je brak dogovoren u kampu. Da je kojim slučajem njihovo dijete rođeno izvan braka, zajedno s roditeljima bilo bi pogubljeno, jer su stupili u seksualni kontakt bez prethodnog odobrenja 's vrha'.
Drugi prebjeg, Jee Heona, kazao je komisiji kako je jedna majka bila prisiljena ubiti svoje dijete tako da ga uroni u posudu s vodom.
- Majka je molila čuvare da ju poštede, no oni su je nastavili tući. Stoga je drhteći uronila bebino lice pod vodu. Plač je utihnuo i mjehurići su prestali izlaziti. Dijete je umrlo. Baka koja je dijete porodila izvadila ga je tiho van.
Shin je kazao da su prvo čeg se sjeća iz djetinjstva javne egzekucije, i da je odtada gledao dvije ili tri godišnje. Većina smaknutih bili su oni koji su pokušavali pobjeći.
Zatvorenici su ponekad morali bacati kamenje na trupla dok im nisu oderali kožu.
Bivši zatvorenik Kang Chol-Hwan kazao je kako su oni koji su umrli sretnici i da je mnogo zatvorenika odabralo samoubojstvo kao jedini put za bijeg.
Baš kao i u nacističkim koncentracijskim logorima, zatvorenici su radili naporno i dobivali su oskudne obroke. Izgladnjeli zatvorenici, od kojih su mnogi bili djeca, jeli su na što su naišli, uključujući štakore, žabe, zmije i kukce. Kad bi grupu zatvorenika poslali da radi u polju, ni jedna životinja nije ostala živa.
Kazne za krađu hrane bile su teške. U džepovima kod jedne šestogodišnjakinje učiteljica je našla pet klipova kukuruza. Prisilila ju je da klekne ispred razreda i neprekidno ju tukla drvenim štapom po glavi. Učenici su bili primorani gledati kako njezino lice natiče i kako joj krv curi iz nosa. Nedugo zatim su ju odveli, a navečer je preminula.
Jedan od najemotivnijih trenutaka Shinovog svjedočenja bilo je njegovo iskreno priznanje da je on bio taj koji je izdao svoju vlastitu majku i brata za planiranje bijega iz Kampa 14.
Učinio je to zato jer je njegova majka dala rižu njegovom bratu, a ne njemu, i djelomično zato jer je znao da će ako oni pobjegnu, on biti smaknut. Bio je prisiljen gledati njihovo smaknuće. Tada je osjećao toliku mržnju da je mislio da zaslužuju umrijeti.
Majku su objesili, a brata ustrijelili. Metode egzekucije varirale su ovisno o volji zapovjednika kampa.
Shin je uspio pobjeći iz kampa 2004 godine prerušen u vojnika.
Nema komentara:
Objavi komentar