Dragi Fred,
Ček primio i
najlješa hvala .
Sam, kao što
si i sam odmah vidio, kritikuje analitički metod koji primjenjujem tako što ga
mirne duše ostavlja po strani, i umjesto toga bavi se geometrijskom primjenom ,
o kojoj ja još nisam rekao ni jednu riječ.
Na isti način bih ja mogao razviti pravu
takozvanu diferencijalno metodu – počinjući od mistične metode. Newtona i
Leibneniza, zatim prelaziti na realistčnu metodu d'Alembert-a i Euler-a; zaključujući
sa strogo algebarskom metodom (ali
uvijek polazeće od prvobitnog Newton- Liebnizovog osnovnog osnovnog shvatanja)
Lagrages-a – mogao bih čitav taj historijski razvitak analize odbaciti zato što
se praktično na geometrijskoj primjeni difrencijalnog računa u šustini ništa
nije izmjenilo, tj. u geometrijskom očiglednom predstavljanju.
No pošto se sunce opet pokazalo , moment je
dakle za šetnju, stoga neču ovdje da se pro nunc upuštam u matematiku, ali ču
se kasnije jednom prilikom iscrpno vratiti na razne metode.
Bersteinovo priopčenje o „podržavljenju“
željeznica u Pruskoj interesantno.
Njegovo shvatanje o ekspanzivnoj veličini
Malon – Brousseov-e organizacije ne prihvačam.; analiza koju je svojevremo dao
Guesde o „brojnoj“s (!) delegaciji na kongresu u St Etienne-u nije opovrgnuta ,
no to je bila svađa ni od čega. Prva
organizacija jedne zbilja radničke
partije u Francuskoj datira od kongresa
u Marseilles-u; tad je Malon sjedio u Švicarskoj: Bousse was nowhere; a „Proletaire“
– zajedno sa svojim sindikatima - držao
se defanzivno.
Magarac Amos – truba engleskih činovnika u
Egiptu, neizmjerno je pogoršao casus svoih klijenata time što je Keayju piscu
pamfleta „Spoiling the Egiptian“ dao
povoda za „A Rejoinender „Contempory Review“. Naročito Rivers Wilsona
, Rowsela i Goschenaje Keay dublje utjerao u mud, a s njima i englesku vladu.
Salut
Mohr
Nema komentara:
Objavi komentar