DA NEMA ROMA - TREBALO BI DA SE IZMISLE

Draga D, Dok sam kasno sinoć pospješivao svoju uspavanku misleći na onu našu divnu jučerašnju šetnu porečkom pinetom, uz tihi-plavi Jadran, gnjaveći te pričom o dr Ante CiIiga ,kojeg je sluga masovnog krvnika ruskih boljševika, Višinski, izvukao, iz živog blata Sibira. I obilaskom onog jedinstvenog arhitetsko austrougarskog a čuda, izbušenog u obliku okrugle puževe školjke do izvornih dubina svježe vode, koje premrežavaju našu sušnu Istru, kod sela Jurići. I njegovog jedinog stanovnika koji, nam je rado pričao o mojoj dragoj tetki Roži, nekadašnje njegove susjede. Trgnulo me i tvoje svježe prispijeće podvučenih tridesetak stranica, u štamparskoj pripremi, o Romskoj manjini iz naše jadne stare Europe. To mučno literarno djelo tvoje autorske skupine pročitao sam , i naglas prelistao, sve kako bi bolje čuo naš uspavani Marx koji se već prevrtao u svome ležištu: Položaj Roma1 „Živiš u naselju u kojem ti ne daju vodu i struju... prljav si i spavaš na madracu koji upija vlagu s poda... ne daju ti u školu jer smrdiš... prigovaraju ti da ne poznaješ jezik ljudi koji te nikada nisu pustili blizu sebe... čak i ako si otporan na udarce i uvrede te završiš školu, krug nije prekinut... ne daju ti nikakav posao, glad te tjera da prosiš i kradeš... a onda ti se zalome djeca, koja opet nemaju vodu ni struju... u školu ih ne puštaju jer... I tako u krug.“ -Tko se to igra mojim klasnim društvom, podvaljujući mi neku svoju pod klasu, uzvikuje bijesni Marx. Budi se i Giuseppina Martinuzzi- malo da ga primiri: - … jer se prema tuđoj malenkosti mjeri vlastita veličina ! - Dragi Moro, tvoje klasno društvo nema prevrtljivih ograničenja, uzdahne Giuseppina …