HOĆE LI ULJANIKOV BROD PONOVO ZAPLOVITI ?!

RAZGOVOR VELIKI INTERVJU S NOVIM DIREKTOROM ULJANIKA (2): Samir Hadžić govori o svom dugom bolovanju o kojem bruji pola Pule, o tajnoj osobi koja mu je pomogla, o svojoj plaći... 04.01.2021 14:55 | Autor: Bojan ŽIŽOVIĆ Samir Hadžić i zamjenik glavnog urednika Glasa Istre Bojan Žižović (Snimio Duško Marušić Čiči)) Samir Hadžić i zamjenik glavnog urednika Glasa Istre Bojan Žižović (Snimio Duško Marušić Čiči)) Donosimo drugi od tri dijela velikog novogodišnjeg intervjua s novim direktorom Uljanika Samirom Hadžićem. Prvi dio možete pročitati na ovom linku. Registriraj se bez uplate i poklanjamo ti 100 besplatnih vrtnji! Midas - Nativno Internet oglašavanje - Vratit ćemo se na trenutna zbivanja u Uljaniku. Volio bih razjasniti ono što se o vama priča i piše. Što je s tim dugačkim bolovanjem koje se često spominje? Bili ste dugo vremena, da tako kažem, nesposobni za rad. U arhivi Glasa Istre našao sam jedno vaše pismo u kojem se žalite na rad Povjerenstva za bolovanja jer vas ono želi vratiti na posao. - Nema tu nikakve tajne, nisam bio na bolovanju jer sam to htio. Uostalom, na bolovanju sam primao tisuću i pol kuna. Probajte zamisliti život s tako malo novca, a u to sam vrijeme imao i malo dijete. Problem je bio taj što sam tražio da mi se izda rješenje jesam li ja sposoban ili ne za obavljanje posla iz ugovora o radu. Dok to nisam dobio, nisam u Uljaniku mogao promijeniti svoj status, odnosno radno mjesto koje bi odgovaralo mojem zdravstvenom stanju. U takvim okolnostima uđete u neki glib birokracije i sjedite doma s nikakvom plaćom. Čim sam to riješio, odmah sam se vratio u Uljanik i počeo raditi u skladištu. - Koliko ste dugo bili na bolovanju? - Nažalost, više sam od tri godine čekao da mi se riješi status. Nije to trebao napraviti Uljanik, nego invalidska komisija, HZZO, HZMO. Nitko nije toliko lud da vuče bolovanje do unedogled. Uostalom, liječnik vam ga određuje. U redu, poznate su priče da su neki odlazili na bolovanje po pet dana zbog branja maslina, ali ovako duga bolovanja su druga priča. Ponavljam, čim sam dobio rješenje, vratio sam se na posao. - Hoćete reći da se zbog zdravstvenih razloga niste mogli vratiti na staro radno mjesto? - Da, a novo mi nisu mogli odrediti jer nisam imao rješenje u kojem piše što ja mogu raditi. To je glib koji su još neki ljudi koje poznajem iskusili. Zato sam tada i pisao Glasu Istre, žaleći se na birokratske probleme u koje sam upao i zbog kojih ne mogu raditi i prehranjivati obitelj.> - Dosta ste često našoj redakciji slali pisma kao običan građanin. Žalili ste se uglavnom na lošu prometnu infrastrukturu u Puli. - Građanin sam ovog grada i peče me ono što peče svakog čovjeka u Puli. Nisam tip koji se vozi u Mercedesima i živi u vilama, ja sam i danas samo građanin Pule koji zna napisati, artikulirati što misli. - Dosta ste kritizirali gradsku vlast. Je li ona, prema vašim saznanjima, na ikoji način bila povezana s bivšom Upravom Uljanika? - Možemo samo nagađati. Kada smo štrajkali i kada smo bili ispred gradske palače, radnici su u jednom trenutku, revoltirani što gradonačelnik nije izašao pred njih, htjeli uletjeti u zgradu gdje on stoluje, na što sam rekao da to nije način za rješavanje problema. Zatim sam u nekoliko navrata sjeo na kavu sa zamjenikom gradonačelnika Robertom Cvekom. Tada sam valjda bio IDS-ovac. Danas sam, istom tom nekom logikom koja se voli konstruirati u javnosti, HDZ-ovac. Ljudi to vole, vole u svojoj glavi druge svrstavati na neku stranu. Ja sam običan građanin Pule koji na bilo koji način, uz bilo čiju pomoć, pokušava nešto napraviti. Nekada sam to činio pišući Glasu Istre, naravno, imenom i prezimenom, poslije kao radnik Uljanika pokušavajući nešto učiniti za brodogradilište, a od toga da iznesem svoje mišljenje neću odustati ni danas kao direktor. - U vrijeme štrajka i gladi u Uljaniku prijetili ste odlaskom u Zagreb i postavljanjem šatora pred zgradu Vlade. Zašto ste odustali od toga? - Moram biti iskren i reći da se odustalo zbog toga što bi šator postavila nas četvorica iz Stožera. To je, nažalost, živa istina. Međutim, učinili bismo mi i to, ne bi nam bio problem, ali koji bi bio efekt. Tada smo, nakon što smo štošta naučili po putu krenuvši iz mog skladišta, zaključili da bi efekt postavljanja šatora bio odličan samo za vas novinare. Slikali biste nas jedan dan, drugi, treći bismo bili nezanimljivi i postigli bismo - ništa. Zato smo odustali. Bili smo jednom s autobusima u Zagrebu na Markovom trgu, sastali se s Vladom, ali efekt toga je bio nikakav. Vremenom smo učili kako to sve funkcionira i probali promijeniti način rada ne bi li na kraju ostvarili cilj da taj Uljanik, koji je nažalost doživio to što jest, dobije novu priliku. Mi smo, uz jako puno lobiranja, dva stečaja, dobili novu priliku.> - Dobili ste priliku od istih onih koji su vas zatvorili, od Vlade. - Tako je. Ali vratimo se na to što je Vladi predlagao prvi strateški partner, pa onda i drugi. To nije nešto što smo mi predlagali, nego ti strateški partneri. Tada je to Vladi bilo neprihvatljivo. Mislim da je Tomislav Debeljak tražio od države milijardu i četiristo milijuna eura, odnosno 10 milijardi kuna. A bez strateškog partnera, poručivali su iz Vlade, nismo mogli dalje. Bili smo ga, dakle, prisiljeni tražiti. No, ti strateški partneri su postavljali svoje uvjete. Uvjeti Brodosplita su bili ti koji su bili, Vladi očito neprihvatljivi. - Ako dobro shvaćam, Vladu ne smatrate odgovornom u ovoj priči? - Ne, ne, ne, smatram je odgovornom. Nikad se ni s kim neću složiti da je to moralo završiti ovako. Ali bih li na valu toga što se desilo trebao jahati čitav život i žaliti se, ili nešto poduzeti? Nas nekoliko je sjelo i upitalo se - što sad. Do tog trenutka nismo ni u čemu uspjeli jer je sve otišlo u stečaj, ljudi su dobili otkaze, nismo nikada dobili plaće. Nismo željeli da Uljanik nestane. U tom trenutku nije bilo stranke, bilo plave, crvene, zelene, bilo koje skraćenice od tri ili pet slova, kojoj se nismo obratili, molili ih da nam pomognu. Svi su nam rekli "da" i nitko nam se nikada više nije javio, Uljanik je za njih bio završena priča. Dok nam, kao što sam naveo, a oko toga se sada vode nekakve zakulisne igre, nije pomogla jedna osoba iz Umaga, to jest Ilirjana Croata Medur. Ona nas je povezala s premijerom Andrejom Plenkovićem, koji je od nas čuo i drugu stranu priče. - To je ta misteriozna osoba iz Umaga? - Da. - Jer ta je vaša tajnovitost dovela do špekulacije tko se krije iza osobe iz Umaga, je li možda riječ o Viliju Bassaneseu. - Ne, ne. Ona je skromna osoba. Jednom sam je spomenuo, a ona se ne želi na taj način isticati. No, pošto se sada stvorila fama o nekakvoj misterioznoj osobi koja vuče konce, moram reći da se radi o Ilirjani Croati Medur, umaškoj HDZ-ovki. Ona nam je omogućila taj kontakt s premijerom koji nas je saslušao. Na koncu nam je Vlada dala podršku za novi početak. Možda bi sve bilo drugačije da smo prije uspostavili kontakt s Plenkovićem. - Nije li neobično da im prvo zamjerate zatvaranje Uljanika, a onda im zahvaljujete što su brodogradilištu dali novu šansu? Nije li to oportunistički? - Neki bi rekli sette bandiere. Nisam političar, nisam ni u jednoj stranci, nisam se kandidirao da za mene netko mora glasati. Moj je cilj bio spas Uljanika. Ako je onaj način doveo do kraja i nismo uspjeli ništa napraviti, jesam li trebao odustati ili iskoristiti neki novi način da bih ostvario cilj, pa makar pogazio svoje riječ otprije? Ako mi je netko dao mogućnost i priliku, iako je prije bio na, pod navodnicima, suprotnoj strani, zašto bih sad trebao šutjeti o tome, zar ne bih trebao iskoristiti priliku ili bih trebao kao svi političari davati žmigavac desno, a skretati lijevo? Ne, ja sam samo iskren čovjek. Stojim iza onoga što sam prije govorio s obzirom na ono što se tada događalo. Uostalom, premijer nam je dao priliku koju smo mi dobrim, krvavim, znojnim radom uspjeli formirati u djelo i postaviti na noge. I zašto bih sad rekao da on to nije napravio, da je došlo iz vedrog neba? Samo sam iskren. - Na posljednjim ste parlamentarnim izborima podržali HDZ, odnosno osobu iz te stranke. Je li to, dakle, bila podrška stranci ili samo spomenutoj Medur? - Podržao sam točno onoga tko je podržao mene - gospođu Medur i gospodina Plenkovića. - Bili ste svjesni da ste, čim ste sjeli s članovima HDZ-a za stol u Puli, dali podršku toj stranci? - Osim što sam bio svjestan što će značiti moje pojavljivanje u javnosti s HDZ-ovcima, znao sam da će nakon toga krenuti napadi na mene osobno sa svih strana. Ali što sam trebao napraviti? Nisam političar, iskren sam i rekao sam točno koga podržavam i zašto. - Jesu li uvjetovali vašu podršku…? - Nikad me nitko nije ničim uvjetovao niti bi mogao. Ne ovisim o strankama. Sutra da mi daju otkaz u Uljaniku potražit ću drugi posao, živjeti i raditi dalje. Moja plaća ni do sada nije bila bijesna, nije ni sada, a neće biti ni sutra. Zašto? Jer sam radnik. - Jesu li vas HDZ-ovci zamolili da ih podržite na idućim lokalnim izborima? - Nikad mi nitko nije uvjetovao na bilo koji način da dajem bilo kakvu podršku bilo kome. To je bio moj izbor zbog toga što smatram da bi bilo neljudski nekoga, a govorim o Ilirjani Croati Medur koja se potrudila i htjela nešto dobro napraviti, ignorirati i pravdati se da će me netko zbog podrške njoj napasti i optuživati da sam promijenio stranu. Ja nisam takva osoba. - Što se trenutno zbiva s Uljanik brodogradnjom 1856? Jeste li zatražili kredit od HBOR-a? - U rujnu smo dobili jamstvo Republike Hrvatske od 32 milijuna kuna za podizanje operabilnosti brodogradilišta. To je zapelo, čekalo dokapitalizaciju jer za kredit morate imati nekakav kolateral, odnosno kapital kao garanciju. Kad je u studenom završena dokapitalizacija, u tom su se trenutku ostvarili svi uvjeti da bismo mogli dignuti kredit. Odmah sam zatražio kredit od HBOR-a. Nadam se da ćemo ga brzo realizirati. To je bio moj prvi potez na mjestu direktora. - Treći je krug dražbe za novogradnju 526, procijenjena vrijednost broda je 128 milijuna kuna, međutim prodaje se za četvrtinu tog iznosa. Koji je mogući, a koji željeni ishod dražbe? Temelji li se na tome oživljavanje brodogradnje u Puli? - Prvi brod koji možemo izgraditi je onaj koji imamo u kući, a to je upravo taj brod koji spominjete i koji Puljani svakodnevno mogu vidjeti na navozu vozeći se rivom. Moj tim i ja smo odmah kontaktirali brodovlasnike koji su iskazali interes i s kojima smo razgovarali o cijeni, jer mi ne možemo raditi u minusu. Očekujemo da, kao što se to dogodilo u Rijeci, država dokapitalizira našu firmu s tim brodom pa ga mi prodamo i pokrijemo sve troškove ili da brodovlasnik direktno s državom potpiše ugovor, a mi ga završimo. To su neki od mogućih scenarija. Time bi država umanjila gubitak, a brodogradilište bi pokazalo da i dalje može graditi brodove. To bi bio nekakav start. - Postoji li interes brodovlasnika za gradnju u Uljaniku, jeste li nekoga kontaktirali? - Uljanik je brend. Čitavo vrijeme ovih stečajeva kontakti i upiti stalno dolaze. Interes postoji. Uljanik je kroz povijest pokazao što može i zna. Najvažnije je da pokažemo brodovlasnicima preko prve gradnje koja bude porinuta da smo mi brodogradilište. Svi su svjesni kroz što smo prošli, pratili su što se događa. Zato će nakon tog prvog broda koji sklizne s navoza interesi brodovlasnika biti ozbiljniji i konkretniji. - Kontakti postoje? - Stalno. Postoje upiti, ali na njih nismo mogli konkretnije odgovarati dok nismo riješili sve stvari oko nove firme. Nismo im mogli lagati da možemo graditi. Danas možemo. - Vratimo se nakratko na gradnju 526. Priliku za zaradu u tom poslu vide i neki drugi poduzetnici. Tako je nedavno nesuđeni strateški partner Uljanika Debeljak javno ponudio svoje radnike i pomoć za dovršetak gradnje broda za prijevoz stoke. Koliko to odmaže u nastojanjima da ponovno pokrenete vlastitu proizvodnju? - Gospodin Debeljak se hvali milijardom poslova koje je ugovorio pa ne vidim zašto mu je gradnja 526 toliko interesantna. Ako ima toliko poslova, neka nam proslijedi dio njih, mi ćemo ih odraditi, makar kao kooperanti. Taj naš brod može dovršiti jedino netko u dogovoru s Uljanikom, a pomoć u radnicima i znanju smo spremni uvijek prihvatiti ako je ona dobronamjerna i ide u smjeru da Uljanik sutra stane na noge i krene dalje