HRVATSKA PRAVOSUDNA MOČVARA ZASTRAŠUJUĆEG ANARHOIDNO SUSTAVNOG ZLOČINA

Stjeran u kut, Zdravko Mamić je progovorio. O tome kako je punih petnaest godina vodeće hrvatske suce držao u šaci. Kako ih je mitio stotinama tisuća eura, putovanjima u Dubai, čak i Dinamovim dresovima. Kako im je kupovao cipele Luis Vuiton i poklanjao skupocjene satove marke Audemars Piguet. Kako je redigirao sudske presude. Čak i micao suce koji mu u ročištima protiv Dinama nisu išli niz dlaku. Kako je kadrovirao po hrvatskom pravosuđu. Postavljao predsjednike lokalnih sudova. Na platnom popisu imao i velike igrače, one koji su iz sjene ili izvan nje vukli sve konce u hrvatskom pravosudnom svijetu. Zdravko Mamić je, dakako, osuđeni kriminalac. I sve što govori treba uzeti s debelom rezervom. On je bijesan što su ga dečki s kojima je feštao na koncu osudili. Za niz svojih tvrdnji nije iznio nikakve dokaze. Sudačka elita koju je prozvao sve je njegove optužbe zdušno demantirala. A tek će istraga utvrditi što se od svega što je Mamić naveo doista dogodilo. A što je plod mašte čovjeka koji se želi osvetiti ljudima koji su mu okrenuli leđa kad ih je najviše trebao. No, jedna stvar u čitavoj priči opasno bode oči. NEUSPJELA ZEMLJA Ako je i pola od onog što Mamić govori istina, onda doista živimo u neuspjeloj zemlji koja u trideset godina nije smogla snage izdignuti se iz modela koji je te 1990., na raskrižju povijesti, punih srca i velikih nada, tako spremno napustila. Nekada je sudske presude diktirala Partija. Danas ih diktirati mogu razni bjelosvjetski šarlatani. Klaunovi kojima su mračne sile dale moć da vladaju velikim klubovima. Lupeži i kriminalci. Svi oni koji imaju dovoljno novca i političkog utjecaja da mogu korumpirati suce kako i kada im se prohtije.