ZAGUBLJENO DRUŠTVO PONAŠA SE POPUT KITA SAMOUBICA

SPLITKOMENTAR Treći val bi nas sve mogao potopiti, a Splitom marširaju stotine bezbrižnih prosvjednika: Jesu li svjesni da čine veliko zlo? Žele li da Split bude novi Bergamo? PIŠE SAŠA LJUBIČIĆ 20. ožujka 2021. - 14:48 Prosvjed u Splitu: dio građana ne 'priznaje' koronu i ne sviđaju im se protuepidemijske mjere. Prosvjed je održan 20. ožujka, u jeku trećeg vala Galerija Prosvjed u Splitu: dio građana ne 'priznaje' koronu i ne sviđaju im se protuepidemijske mjere. Prosvjed je održan 20. ožujka, u jeku treće pandemije Prosvjednici su marširali Splitom i rekli svoje. Kažu, vratite nam gripu. I još nešto: "Pustite ljude na miru da žive i rade i druže se sa svojim najbližima". Poručili su i da se od medijske magle ne vidi istina, kao da su novinari imuni na koronavirus i uživaju u restrikcijama. I kao da smo mi, korumpirani i zločesti, pustili bolest na ulice pa jedva čekamo komu naškoditi. Brojiti mrtve?! Spustimo balun na zemlju. Pogledajmo realno kako stvari stoje. Kao prvo, dobro je da se prosvjeduje. Zašto? Pa samo u diktaturama nema "dištonavanja" i različitih mišljenja; no jedno je sloboda govora, a drugo ono što se javno kaže i poručuje. A, ovdje se ustaje protiv mjera koje se nikomu ne mile, ali za sada, dok se ne procijepi veći dio stanovništva, nemaju alternative. Jasno? Vele prosvjednici, nitko nam nema pravo nametnuti cijepljenje. I nema, O.K. Hoćete li se cijepiti, hoćete li se na kraju krajeva liječiti od koronavirusa, vaš je izbor, ali sustav vas, ma koliko on u nas krhak bio, upozorava da zbog toga nemate pravo ugrožavati druge. To nikako. Ili mislite da imate? Da vaša sloboda ne završava tamo gdje počinje život onoga koji je uz vas ili kraj vas? To se onda zove anarhija. Bezvlašće. A, ono vodi u kaos. I nerijetko - u smrt. Svi smo suglasni oko toga da (samo)izolacija izluđuje, a restriktivne mjere uništavaju ekonomiju, vode rastu nezaposlenosti i padu standarda, štete mentalnom zdravlju nacije, ali pitam, urbi et orbi, koja je i kakva alternativa? Ajde, guknite... Ponašati se kao da je sve normalno, kao da se COVID-19 nikada nije ni dogodio, pa se suočiti s krizom poput onih iz Wuhana i Bergama kad u bolnicama više nikoga nisu mogli primiti i pružiti mu pomoć, već su zaraženi umirali po ulicama, rušili se kao klade; ili se zatvoriti u kuće, slušati epidemiologe... Vjerovati u znanost ma koliko i ona sama lutala u mraku i nudila škrte odgovore. Imaju li prosvjednici pravo na okupljanje? Da. A, krše li se tako epidemiološke mjere? Naravno. Riskira li se onda zdravlje okupljenih i onih s kojima će se oni kasnije susresti; sa svojim bližnjima, prijateljima, kolegama, znancima... Sto posto. To je odgovornost koju su na sebe preuzeli organizatori skupa i sudionici, a dogodi li se nekomu zlo zbog toga, moraju biti svjesni čina kojeg su poduzeli: velikog okupljanja na javnom mjestu kad nijedan, ali ama baš nijedan liječnik, znanstvenik, stručnjak od imena i prezimena, to ne preporučuje zbog trećeg vala pandemije koji nas je zapljusnuo. Koji bi nas mogao sve potopiti. Treba li kritizirati Stožer za pogrešne poteze? Svakako; naročito kad se umjesto zaštitom narodnog zdravlja, bave stranačkim ili drugim uskim interesima, a i toga je, nažalost, bilo; no pakovati im da zaustavljaju normalan život zbog neke tamo izmišljene bolesti, nedopustivo je, a to se obično radi dok ta ista bolest ne zakuca na tvoja vrata. Komu zvono zvoni? I meni, i tebi - prosvjedniče. Bolest ne bira. Čuvajmo se kako i koliko možemo. Pacijenata je u bolnicama sve više, a posljedice britanskog soja sve su pogubnije za bolesnike. Broje se posljednji slobodni respiratori. I zdravstveno osoblje sve se teže nosi sa situacijom. Upozoravaju da i oni imaju svoje limite. I da im zato ne treba dodatno otežavati. Požurivati smrt