QUO VADIS ČOVJEĆE

Nekad se pričinja da je Čovjek na svome povjesnom putu, od prainskonskog poganina do civilnog bića tako malo prevalio. Ne gubeći pri tome s uma ono silno mnoštvo inzvanrednih vertikala na svim kulturoškim pardigmama,znanosti, umjetnosti, književnosti, i društvenog humaniteta. Što možda i nije ništa drugo do jednog paralelnog hoda stagnantnih masa naspram njenih avangardnih kolosa, koji, svojom biološkom esencijom tvore jedan zajednički evolutivi balans. Ili je pak, zbog bilo kojeg razloga, čovjek skliznuo sa svoje evolutivne tračnice. Zatečen u korovnom landu pogubnog drumskog razbojništva, jaćeg nad slabijim ljudskim bićem. I krenuo natrag svojom dolaznom stazom, u nepovratni biološki ambis ?