KAD BI BILO

Ima li još uvijek, negdje, neki sramežljivi, zaboravljeni kutak, na ovoj pomahnitaloj Planeti. Neki čovječuljak sa mudama, u svom međunožju. Ili pak neki kvrgavi ostatak u njegovoj praznoj, tavanskoj tikvici ? Barem, nešto, negdje, u njegovom zaudarajućem probavnon sustavu, pomoću kojeg se još uvijek održavaju neki tragovi žive ljudske mumije. Ili barem, iza koje preostaju tragovi njenih pomaka. Gdje se još uvijek cijedi neka njegova posljednja životna sluz. Iz nizbrdne kloake, tog smoždanog čovjećanstva! Neki fatalni Englezić. Da prikrade barem mrvu iz kraljevskog lijesa. I time da nahrani ono posljednje, anđeonsko nemoćno biće. Na svom Madagaskarskom, usporenom izdahu...