TUŽNO KOSOVO NA REPU BALKANA

Jutarnji list EUROPA 2021. GODINE Horor na Kosovu o kojem nitko ne priča: ‘Ovdje žene nemaju nikakvih prava, ne mogu se ni požaliti‘ ‘Doživljavaju ekstremni nedostatak profesionalizma i diskriminaciju od državnih vlasti. Biti žena je prepreka u potrazi za pravdom‘ Piše: Jutarnji.hrObjavljeno: 10. rujan 2021. 17:42 Prosvjed protiv nasilja nad ženama na Kosovu Prosvjed protiv nasilja nad ženama na Kosovu Samo u ovoj godini na Kosovu su ubijene tri žene, a prijavljena su 1063 slučaja obiteljskog nasilja nad ženama, piše Deutsche Welle. Međutim, u kosovskom patrijarhalnom i tradicionalnom društvu, pretpostavlja se da je broj neprijavljenih slučajeva mnogo veći. Koordinatorica kosovske ženske mreže za rodno zasnovano nasilje, Erza Kurti objašnjava da je Istanbulska konvencija Vijeća Europe, koja je na snagu stupila 2014., tek ove godine ušla u kosovski Ustav. Ali, to još uvijek ne znači da su ovi propisi poznati svim policijskim postajama i lokalnim vlastima. Osim toga, Konvencija predviđa osiguravanje životnog prostora za žene, kojima neposredno prijeti nasilje, što se na Kosovu ne provodi baš uvijek. „S obzirom na to da Kosovo stagnira u rehabilitaciji i inkluziji žena, koje su trpjele nasilje, mnoge od njih moraju se vratiti nasilnicima. Naša organizacija je predložila da se na primjer organizira obuka za policajce, državne tužitelje, odvjetnike žrtava, socijalne radnike, suce i druge kako da se odnosi prema žrtvama nasilja", kaže Erza Kurti. Nasilje u svim društvenim slojevima Nasilje u obitelji ne ovisi o stupnju obrazovanja žena ili od kosovskog obrazovnog sustava, već mnogo više od tradicionalnih albanskih društvenih vrijednosti. Na primjer, Ljuljeta Aliu, koja je odrasla u Švicarskoj i bila zaposlena na Sveučilištu u Zürichu, šest godina je podnosila nasilje od strane svog supruga. Napadi su se intenzivirali kada je rodila djecu i kada se 2011. vratila na Kosovo. Na koncu je počela strahovati za vlastiti život i sve je prijavila policiji. image Ljuljeta Aliju Vjosa Cerkini/DW „Moja prva iskustva nasilja su počela vrlo rano, u obliku psihičkog i također ekonomskog nasilja. Ja nisam imala pristup obiteljskim primanjima. Kasnije sam bila kažnjavana i fizički. Znam da je trebalo sve ranije prijaviti, ali nisam to napravila. Jer, kada na Kosovu jedna žena prijavi svog muža, to je posebno ozbiljna situacija s obzirom na to da se kosi sa svim društvenim konvencijama. Ako se požale, greške i krivnja se uvijek pripisuju ženama", kaže Ljuljeta Aliju. Prvi uspjesi nakon promjene zakona Ljuljeta je zbog vlastitog iskustva odlučila aktivno se angažirati oko poboljšanja situacije žena na Kosovu. 2018. osnovala je organizaciju „Inject – Justice and Equality Initiative" (Inicijativa za pravdu i ravnopravnost), kako bi se na taj način borila za bolju zaštitu žena, prije svega u pravnom smislu. Prvi uspjeh organizacije bila je zakonska inicijativa za izmjenu i dopunu Zakona o obitelji, koji je u siječnju 2019. stupio na snagu. Ljuljetin angažman doveo je do revizije nekoliko članaka zakona u kojima su žene pravno bile diskriminirane. Izmijenjeno je 13 članaka Zakona, što ženama omogućava pristup bračnoj imovini kao i izdržavanje, ali i pravnu ravnopravnost. Osim toga, Ljuljeta sa svojom organizacijom podržava žene savjetima i pravnom pomoći ZAPADNI BALKAN Otvara se mogućnost da svih 27 članica Europske unije konačno prizna Kosovo „Ženama je otežan pristup policiji i pravosuđu. Također doživljavaju ekstremni nedostatak profesionalizma kao i ekstremnu diskriminaciju od strane državnih vlasti. Biti žena predstavlja prepreku u potrazi za pravdom i zaštitom", zaključuje Ljuljeta. Zaštita maksimalno šest mjeseci Na cijelom Kosovu ima samo osam sigurnih kuća za žene žrtve nasilja, koje u pravilu vode nevladine organizacije. „Osim sigurnog mjesta boravaka i osiguravanja zaštite, naš glavni zadatak je rehabilitacija žrtava obiteljskog nasilja i program njihove reintegracije", kaže Zana Alani, direktorica ženske kuće - „Centar za zaštitu žena i djece" u Prištini. Alani kaže da na raspolaganju imaju samo 25 kreveta, i mogu osigurati smještaj od 24 sata do šest mjeseci. U Prištini je u prosjeku godišnje u sigurnim kućama smješteno od 120 do 140 žena, djevojčica i djece žrtava obiteljskog, odnosno rodno zasnovanog nasilja. Međutim, financiranje je problematično. Nadležno Ministarstvo za rad i socijalna pitanja osigurava 50 posto potrebnih sredstava. Ostatak se mora financirati donacijama. Zbog nedovoljne podrške ministarstva, događa se da zaposleni često moraju raditi, uglavnom je to početkom godine, i do tri mjeseca a da ne prime plaću. Pritom sigurne kuće pružaju sveobuhvatan i važan doprinos reintegraciji žrtava nasilja u normalan život. Osim smještaja i brige, žrtvama nasilja se ovdje po potrebi pruža psihosocijalno savjetovanje, zdravstvena zaštita ili pravno savjetovanje, ali daje i odjeća. Reducirati ovisnost od obitelji Aktivistkinja za prava žena, Erza Kurti smatra da se na polju obrazovanja i zapošljavanja za žene hitno mora poboljšati situacija. Ekonomska neovisnost žena s dobrim poslovima smanjuje ovisnost od obitelji. U tom smislu ona zahtijeva da se žrtvama nasilja osiguraju besplatni stanovi. Kosovo, najmlađa europska država, tek je prije dvije godine unijelo u zakon zaštitu žrtava. No, promjena zakona je relativno brz i lagan pothvat. Ali, promjena ponašanja i svijesti je dugotrajan proces, za koji je nužno potpuna podrška države. Stotine godina patrijarhata su duboko u glavama muškog stanovništva na Kosovu, piše Deutsche Welle.