JASNA BABIĆ

ALTERNATIVNI VODIČ Nepoznati Zagreb pokojne novinarke koja je pisala o mafiji: Tu su korumpirani suci i političari, prostitutke... Ovih dana objavljena je audioknjiga ‘Zagreb. Alternativni vodič‘ s 24 kratke priče Piše:Robert BajrušiObjavljeno: 07. siječanj 2023. 20:38 & Jasna Babić, jedna od najboljih hrvatskih novinarki, umrla je prije nešto više od pet godina, ujesen 2017. u Zagrebu u 61. godini života. Novinarstvom se počela baviti u 80-ima u Poletu, etablirala se kao vrhunska reporterka u Danasu, prateći događaje koji su doveli do raspada Jugoslavije, a potom je prešla u Globus. Krajem devedesetih pisala je u Nacionalu i dnevnom listu Republika, a nakon razlaza s Ivom Pukanićem promijenila je nekoliko redakcija, od Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista do Večernjeg lista i raznih portala. Ukratko, dugi niz godina bila je jedno od glavnih imena hrvatskog novinarstva. Napisala je dvije važne publicističke knjige: "Zagrebačka mafija", u kojoj je detaljno secirala veze podzemlja, pravosuđa i politike u Hrvatskoj, te "Urota Blaškić", o tome kako je hrvatska politika pokušala podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Ali u posljednjim godinama najviše su je intrigirali srednjovjekovni procesi protiv vještica u Zagrebu i okolici. Materijale je skupljala duže od desetljeća i mogla je satima fascinirano pričati o sudbinama žena optuženih zbog čaranja, često uz zaključak kako se odnos javnosti prema drukčijima u ovoj zemlji nije promijenio, iako je prošlo nekoliko stoljeća otkako više nema lomača. Njezin plan ovih je dana oživio, premda u ponešto drugačijoj formi. Podatak da je posljednja vještica u Europi spaljena upravo u Zagrebu Jasnu Babić toliko je zaintrigirao da je krenula temeljito proučavati arhive, pa je i napisala knjigu. Bila je silno radoznala i najviše su ju zanimale životne priče, međutim nije dočekala da njezine "Vještice" budu objavljene. Ali na tom višegodišnjem istraživačkom putovanju iskopala je brojna svjedočanstva o stanovnicima i događajima u Gradecu od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća. Te štiklece pretočila je u 24 kratke priče koje otkrivaju da je Gradec bio prepun osebujnih likova i sudbina, a sada su izašli u audioknjizi "Zagreb. Alternativni vodič". U toj maloj varoši, čim padne mrak i nakon što prođe noćobdija, počne skriveni urbani život. Junaci koje je u svojim istragama otkrila Jasna Babić su razni prevaranti, prostitutke, pa Margareta, nevjenčana supruga kostobolnog Jurja, zatim zagrebački krvnik Magistar, zavodnica Dorotea, kao i prvi liječnik - Petar fizikus, a tu su i korumpirani suci i političari, pa prvi gradonačelnik, onovijeki tajkun, spretna poduzetnica, coprnica... "Zagreb. Alternativni vodič" još je jedno podsjećanje na novinarsko-publicistički opus koji je ostavila Jasna Babić, a iza ovog projekta stoji book&zvook, prva i za sada jedina digitalna biblioteka audioknjiga na našem jeziku. Radi se o mobilnoj aplikaciji za distribuciju i slušanje, čiju produkciju je Ljubica Letinić pokrenula s Lanom Deban, dramskom ton-majstoricom koja je također napustila HRT kako bi se posvetila snimanju knjiga. Kako se prisjeća Ljubica Letinić, te 2017., kada joj je Jasna Babić dala svoj CD, book&zvook "postojao je samo u našim snovima, ali ta je ideja sazrijevala i s vremenom poprimala jasnije obrise" image Ljubica Letinić Željko Puhovski/CROPIX . U vrijeme kad je pisan kôd za aplikaciju, zamolila je Martina Ljudevita Mandira, s kojim je, kako kaže, zbog ljepote njegova glasa voljela surađivati u eksperimentalnim radijskim projektima, da transkribira Jasnine priče, "jer sam znala da imam blago koje treba pokazati". Ali odlučila je čekati da projekt stasa dovoljno da te priče dođu u pristojno okruženje. Sada book&zvook ima više od 60 naslova, što je više od dvije stotine sati književnosti za slušanje, i ovakva originalna audioizdanja, dakle knjige bez svoje prethodno tiskane inačice, sada imaju svoju etiketu i svoj kontekst. Sve je imalo pomalo čudan početak. Slabo poznati glasovi "Jasna me pozvala k sebi, dobro pamtim da je bilo toplo, kraj srpnja 2017. Tada je već bila prilično bolesna, vjerojatno i sluteći kraj, zvala me kako bi mi dala audio CD s kratkim pričama o Zagrebu. "Evo ti ovo i napravi s tim što znaš", to mi je rekla. To je ustvari bila demo snimka, nekoliko različitih, meni slabo poznatih glasova čitalo je te priče, taj tekst je pratila limena glazba, pretpostavljam ZET-ova jer su se priče trebale puštati u tramvajima. Nije me detaljno uputila u krah tog projekta, ne znam gdje su producirane te priče, čak ne znam ni jesu li se možda jednom i ‘odvrtjele‘ u nekoj prigodnoj tramvajskoj prilici. Zapravo, voljela bih znati da jesu i da je taj posao bio plaćen, iako slutim da nije bilo tako. Prebacila sam još iste večeri te snimke na svoj drive, dakle u ladicu, i od tada su čekale. Ubrzo zatim Jasna je umrla", prisjeća se Ljubica Letinić kako je došla do posljednjeg materijala koji je napisala Jasna Babić. Dodaje kako i danas pamti nemoć s kojom je primila tu Jasninu gestu dubokog povjerenja jer je već u to vrijeme samo formalno odlazila na posao, ali nije više uređivala niti jedan od svojih ciklusa na 3. programu Hrvatskog radija i s tim snimkama nije imala kud. Naime, kad je u studenome 2015. Tomislav Karamarko osvojio vlast, a Zlatko Hasanbegović u siječnju iduće godine postao ministar kulture, sve su emisije Ljubice Letinić ukinute zbog navodne ideološke pristranosti s kojom ih je uređivala. "Možda mogu reći da mi je taj Jasnin CD s pričama koje su zapravo bile neiskorišteni restlovi njenog šireg istraživanja o vješticama koje ju je godinama opsjedalo, ili bar očaj što nemam kud s njim, bio ugrađen u moje nastojanje da napustim HRT i napravim nešto svoje. Tako je i bilo, godinu nakon Jasnine smrti raskinula sam sve pravne i formalne veze s tom medijskom kućom za koju sam radila od ULOGA I ZNAČAJ ŽENE Izložba ilustracija "Neustrašive žene": 100 žena koje su promijenile Hrvatsku Večer sa Zagorkom oduševila Zagrepčanke Možda je interesantno spomenuti i da Jasnina i moja veza u radiju postoji od ranije, da je 2012. ona snimila nekoliko emisija i pripremila nekoliko sinopsisa za jedan od mojih tadašnjih ciklusa, ali to nije potrajalo jer nije bilo moguće da joj naknada za taj posao bude plaćena ikako drugačije osim službenim putem. A u to je vrijeme Dikan Radeljak već ležao na njenom žiro-računu", prisjetila se Ljubica Letinić. "Zagreb. Alternativni vodič" sadrži dvadesetak, uglavnom nepoznatih priča o životu stanovnika Zagreba u posljednjih osam stoljeća, koje je Jasna Babić otkrila u arhivima. Uglavnom su to dokumenti o malim, nepoznatim ljudima ili kao u priči "Bračno stanje na Griču" o dvostrukom moralu, jer su u raznim varijantama muško-ženskih odnosa na današnjem Gornjem gradu po svoj prilici postojale kombinacije s muškarcem i dvije žene pod jednim krovom. Nezgodne da se o njima eksplicitno govori, predstavljene su u skandalu iz 1502. godine. Kako je otkrila Jasna Babić: "Žena zlatara Mihalja ostavila je službenog supruga i preselila se k oženjenom Nikoli Soldinariću. Dok je ostavljeni zlatar svoju ženu lovio po malobrojnim gradskim ulicama, jedne noći naletio je na njenog novog izabranika. U njihovom fizičkom sukobu zlatar Mihalj je ranjen. Nakon toga preljubnici su dospjeli u zatvor očekujući sigurnu smrt na lomači s obzirom na tadašnja načelna pravila o izvanbračnim grijesima. Njihovu sudbinu promijenila je Soldinarićeva zakonita supruga izjavljujući sudu da svom suprugu sve oprašta. Tako je predviđena kazna zamijenjena globom od 50 maraka samo kao obeštećenje za ranjavanje ostavljenog zlatara". image Piše i kako su se već u 14. stoljeću pratili modni trendovi pa su najbolje odjeveni purgeri talijansku svilu dovozili brodovima do Senja, pa kopnenim putom na gornjogradski Markov sajam. Međutim, njihovo razmetanje privlačilo je lopove koje se, ako bi bili uhvaćeni u krađi, drastično kažnjavalo. "Kad je Razmu Rajbojku ukradeno odijelo, očito skupog inozemnog kroja, kradljivac je ulovljen i izručen oštećeniku da ga vlastoručno objesi. Krađa manje skupe tkanine kažnjavala se nešto blaže. Juraj Martinović iz Rakovečkih novaka ukrao je pak nekom sunarodnjaku dvije košulje, osuđen je na rezanje ušiju. Neka Ana također je ostala bez ušiju jer je ukrala ručnik i žensku kapu", otkriva alternativni vodič života u srednjovjekovnom Zagrebu. Zanimljiva je i priča "Heretici" o tome kako su zauzeti vojnim pitanjima zagrebački biskupi još krajem 16. stoljeća tolerirali brojno svećenstvo koje je živjelo i djelovalo nesvjesno novih doktrina, novih bračnih pravila i izmjena u službenom kalendaru. Ipak je 1574. sinoda osudila heretike na domaćem terenu, međimurskog župnika Mihajla Bučića i jednog od kanonika, Juraja Tralja. U zagrebačkoj katedrali obavljena je svečana ceremonija njihova vječnog izopćenja, ali nema naznaka da su nakon oduzimanja svih crkvenih dužnosti i fizički kažnjeni. Današnja povijest Mihajla Bučića doista smatra osnivačem luteranizma na hrvatskim prostorima, pod patronatom Zrinskih, tadašnjih vladara Međimurja. Juraj Tralj uopće se nadalje ne spominje jer je žigosan herezom zbog načina života. Vjerujući da će papa dozvoliti njegovu ljubav, kako kažu izvori, u svojoj kaptolskoj kuriji "žensku je držao kao suprugu" unatoč učestalim opomenama o celibatu. Svećenik Juraj Ivančić također je živio u zajednici sa ženom, no uvažavajući nova pravila vezu je raskinuo uz iskreno pokajanje i zasluženi oprost biskupa Juraja Draškovića. Priča o pivopijama Zagrepčani su bili osvjedočeni pivopije potkraj 19. st., moglo ga se mnogo popiti i ostati trijezan, a bilo je i kakva-takva zamjena za vino kojeg je bilo sve manje jer su filoksera i peronospora poharale vinograde, glasi jedna od priča Jasne Babić. No, piva u Zagrebu nije bilo dovoljno, pa kada je otvorena Zagrebačka pivovara, 12. srpnja 1893. godine, okupilo se blizu 8000 Zagrepčana. Ona je bila omiljeno okupljalište svih slojeva društva i izvrsno je poslovala punih šest godina kad je načeta konkurencijom, pivom iz susjednih država. Poslovanje Zagrebačke pivovare, osim konkurencije, otežao je i visoki porez, pa je novi vlasnik Samuel David Alexander, nakon što su se grof Pongrac i barun Turković povukli iz pivovare, reorganizirao poslovanje. Alexander je imao izvrstan osjećaj za promidžbu, pa je posustale pivopije, ciljajući na nacionalni ponos, osvježio novim brendovima - pivom Jelačić i Tomislav. Pivo Tomislav bilo je jubilarno, proizvedeno povodom obilježavanja 1000. godišnjice krunidbe kralja Tomislava. Prema mišljenju Ljubice Letinić, priče su potvrda strasti kojom je Jasna Babić pisala o povijesnim temama i analitičke prizme kroz koju provlači svoje historiografske spoznaje jer nam kroz nju srednjovjekovni dokumenti dolaze kao uzbudljivo i atraktivno štivo. Svaka je priča kroki iz koje izranjaju jasna, živa lica purgera preko čijih se leđa lomila povijest. "Slušajući te priče vi vidite sve, čujete tišinu gornjogradske noći i miris konjske balege. Sve je to utkano u te kratke, krajnje ozbiljne, a ljupke tekstove. Mislim da je Jasnino pisanje značajno i za povijesnu struku, da može biti putokaz i ohrabrenje znanstvenicima da nam historiografsku građu donesu u formi pitkijoj od holivudskog blockbustera", kažu u book&zvooku. Hoće li materijal koji je ostao nakon smrti Jasne Babić biti ponuđen ZET-u ili nekom drugom? "Hoće. Zasad još nismo dobili odgovor od Turističke zajednice grada Zagreba, ali ovaj je vodič lako zamisliti na bilo kojem jeziku, pa sam sigurna da će to, s mogućnostima koje nam nudi suvremena tehnologija, biti prepoznato u toj instituciji. Mogu zamisliti nekog Koreanca kako lunja centrom sa slušalicama na ušima i uz smiješak prati točke po Jasninoj digitalnoj mapi Zagreba", predviđa Ljubica Letinić.