ponedjeljak, 6. listopada 2014.

KAD BI BILO

KOMENTAR

BEŠKER Bosni i Hercegovini treba novi Berlinski kongres

  • Paun Paunović/CROPIX
Objavljeno: prije 1 h i 10 min
Govoriti o pravima naroda ili teritorija na samoopredjeljenje u BiH naprosto je bezobrazno, jer bi značilo potvrditi rezultate etničkog ‘čišćenja’
Plan nacionalističkog vodstva bosanskih Srba da si referendumom izbori samostalnu državu, tobože na tragu Škotske i eventualno Katalonije, opaka je i pogana ujdurma, apsolutno nedopustiva. Ne samo zato što je posrijedi tvorba koja je bila ratna saveznica “Republike Srpske Krajine” (njezin zločinački karakter nije poništen hrvatskim zločinima poslije Oluje), nego i zato što bi to značilo definitivno ozakonjenje etničkog “čišćenja”, pa i genocida, te njihovih rezultata, ionako već nagrađenih Daytonskim sporazumom. No, taj sporazum je bio potreban, kao privremena mjera, da se prekine krvav i neravnopravan rat protiv nezaštićenih civila, a sada takve nužde nema - ali bi je moglo biti, ostvare li se banjolučki opasni planovi.
Ne treba biti hrvatski nacionalist, nije nužno biti ni Hrvat, dovoljno je posjedovati bazno poznavanje statistike pa lako uvidjeti kakva bi svinjarija bilo osamostaljenje Republike Srpske, priznavanje njezina unutrašnjega i vanjskog suvereniteta, bez obzira na to udružila se ona zatim s Republikom Srbijom ili ne.
Prema popisu stanovnika 1991., kako je jučer navedeno u Jutarnjem listu, na teritoriju priznatome Republici Srpskoj živjelo je oko 220.000 Hrvata, a sada ih ima između 11.000 i 12.000. U Banjoj Luci od oko 250.000 stanovnika još je samo 1000-1400 Hrvata, mahom starija, umirovljenička populacija, a od radno sposobnih Hrvata u tom gradu više od 50 posto je nezaposlenih. U cjelokupnu banjolučku oblast vratilo se jedva tri posto od ukupnog broja protjeranih, između 2000 i 2400 od ukupno oko 70.000 protjeranih Hrvata, “manje nego Srba u sam Drvar”, citirao je jučer naš list tamošnjeg monsignora Aničića.
U takvim uvjetima govoriti o pravima naroda ili teritorija na samoopredjeljenje naprosto je bezobrazno, jer bi značilo potvrditi i nagraditi rezultate etničkog “čišćenja”, operacije koja je provedena i okamenjena na svemu ozemlju Republike Srpske, te koja je u Srebrenici prerasla u sušti genocid, kako je presudio i sud u Haaškom sudištu.
Blagosloviti rezultate genocida značilo bi podržati jedan od najodurnijih zločina protiv čovječnosti. Već i zato Dodikov plan nije dopustiv, a sam Dodik se pokazuje zrelim za smjenjivanje sudskim putem. Što se, naravno, čini podjednako tako vjerojatnim, kao i, na priliku, izručenje sudanskog diktatora u Haag, ili čak puko dizanje optužnice protiv provoditelja etničkog “čišćenja” u Palestini.
A to je, dakle, pravni i moralni poraz “međunarodne zajednice”, ne samo tvorbe kojoj je dopušten pseudodržavni naziv Republike (Srpske), što je bio jedan, nipošto jedini, protupravni plod kompromisa u Daytonu. I jasan pokazatelj dvostrukih mjerila: što je Washingtonskim sporazumom nametnuto Bošnjacima i Hrvatima, nije ni zahtijevano, barem ne efikasno, od bosanskih Srba, od države Karadžića i Mladića.
Tu je ključna razlika između eventualnog referenduma u Republici Srpskoj te referenduma održanoga u Škotskoj odnosno planiranoga u Kataloniji. Katalonski Generalitat nije nikoga protjerao iz Katalonije, ne diskriminira potomke ostalih nacija sada postojećih u Španjolskoj, a u dobroj mjeri ni strance kojima Katalonija nije otadžbina, ali su je odabrali za domovinu. Katalonske vlasti priznaju pravo glasa na referendumu i onima koji su se relativno nedavno doselili: građanima Evropske unije koji su u njoj nastanjeni najmanje godinu dana (!), a građanima ostalih zemalja koji ondje prebivaju najmanje tri godine. Dodik, očito, nije Katalonac.
Što se onda, pobogu, može učiniti u Bosni i Hercegovini, za Bosnu i Hercegovinu odnosno, barem, o Bosni i Hercegovini?
Najlogičniji, najzdraviji put bio bi, naravno, njezin unutrašnji dogovor, sankcioniran možda baš referendumom, ali provedenim i kroz svaki od triju navodno konstitutivnih naroda u njoj, a i kroz ostale koji su iz toga zbira izostavljeni i čak onemogućeni u ravnopravnoj izbornoj borbi te tako otvoreno diskriminirani (kako je pravomoćno dokazano presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija).
Da su tri spomenute nacije u Bosni i Hercegovini konstitutivne, one bi se u proteklih dvadesetak godina od završetka ratnih operacija nekako bile i konstituirale u kako-tako efikasnu državu (doduše, i o efikasnosti država dviju matičnih nacija tih bh-konstitutivaca bi se dalo divaniti, ali nije ovo sećija za to). Nema tu od konstitutivnosti, zapravo, ni “k”. Manje-više to, nego nema nikakva dogovora, niti šanse za dogovor.
Tim više što status quo ide na ruku lopovima i korupcionašima, lovcima u mutežu i kojekakvim barabama, koje su uzele svaki svoj narod za taoca.
Kada su se Slovenija i Hrvatska kao dva ovna na brvnu ukopistile oko pomorske granice, prije dvadesetak godina sam obrazlagao da je arbitraža najbezbolnije rješenje, jer tako i jedna i druga vrhuška mogu politički optužiti nekoga trećega za svoje laži i promašaje. Pa su to, na kraju, shvatili i na dvjema obalama Sutle (ne što sam im ja rekao, nego što im je rekla Njemačka).
Za situacije poput bosanskohercegovačke (ili palestinske, ili kurdske…) postoje dva načina rješavanja. Jedan bi omogućili Ujedinjeni narodi, da nisu blokirani konfliktima između stalnih članica Sigurnosnog vijeća. Drugi je sazivanje međunarodne mirovne konferencije, sa zainteresiranima i garantima. Berlinska konferencija 1878 nije bila najpravednija na svijetu, ali je prilično dugoročno riješila pitanje Crne Gore, a relativno solidno i pitanje same Bosne i Hercegovine (uza svu nepravednost ispuštanja Novopazarskog sandžaka), koje ni atentat na Franza Ferdinanda ne bi ponovo otvorio da nije bilo bečke ludosti i berlinske pohlepe.
Čak je manje bitno što bi nova konferencija odlučila - bitnije je da bi vještičji lonac bio zadugo demontiran, ovako ili onako. Po mogućnosti prije nego nam bane “kalif” el-Baghdadi.

                   **********************************************************
Novi Berlinski kongres ?!
Novim statistima ili onim starima?
Zar nisu već rekli i počinili sve svoje Stari i Novi ?
O Bosni, o Kosovu, o Republici Srpskoj, i banovini Hrvatskoj (novoj i staroj ).?
O Balkanu uopće !?
Ovdje treba svenarodni koncenzus , koji će odlučivati na temeljima vlastitih interesa, i nove ere, koja sobom donosi nova proizvodna sredstva, nove materijalne uvjete i nove raspodjele svih dobara.
Novi način proizvodnje zahtjeva i njenu novu podjelu.
I tek će se tom novom podjelom, naš jadni Balkan i čitav Svijet, riješiti kongresnih brbljarija i društvenih sustava, kojima su dirigirali.
Hoće li ?

www.severinomajkus.com

nedjelja, 5. listopada 2014.

JEDNO PITANJE UVAŽENOJ GOSPOĐI HOLY


 Ovdje  sažeto  iz konkretnih razloga, iz triju djela  suvremene povijesti :
Thomas  Paine, Zdravi Razum, pisan u  Bastilji, 1889.
Daniel De Leon, Flash-Light of the  Amsterdam Congress, delegates 1904.
Gustav  Bang, Krize U Europskoj Historiji, 1914.godine.
                                                   *
Kao mnogi od nas, i vi dolazite iz  SDP-a, koji zahvaljujući naivnostima  nekih marksista – nakon nestanka Marksa, upadaju u najveću sociološku zamku svih vremena.
Nije im trebalo dugo vremena da bi se dokazali jednima od vodećih reakcionarnih pokreta 20. stoljeća na ovamo. Što ih izjednačuje po svome društvenom  negativnom učinku, jedino možda, sa  Vatikanskim kršćanstvom, koje,u četvrtom stoljeću, Augustinovim ukazom  prerađuje Rano Kršćanstvo u svoju puku suprotnost : Vatikansku državničku tvorbu.
Identično se događa sa socijaldemokratima, Lenjinom na čelu, koji prerađuju Marksov  Znanstveni Socijalizam u puku buržujsku prčvarnicu : „Reformiraj da spasiš postojeće“.
 Vi, gospođo Holy , Ja  i  milijarde svjetskih masa, danas rujemo ovu zemlju, puzeći njenom lijepom Planetom tek da bismo, u svrhu svoga vegetacijskog opstanka, ubrali po koju mrvu  sa stola prvih i potonjih zaštitnika klasnog sustava.

                                               Pitanje Vama

Što čete konkretno učiniti svojim Zelenim pokretom, koji ovdje postaje nagli prijeteći pokret na preuzimanju vlasti, u jednoj malenoj, srednje vjekovnoj zemlji, do temelja već opljačkanoj,  spaljenoj, rasprodanoj i prošvercanoj, u toj  humanoj jazbini, u kojoj svaki prevrtljivac, a ma baš svaki, ubire od nje svoj plijen?

petak, 3. listopada 2014.

HISTORIJA SE PONAVLJA

TAJNI POSJET

MISTERIOZNI RUSI DIGLI UZBUNU U BANJA LUCI Policija Republike Srpske umiruje građane

  • Klix.ba

Autor:  Hina
Objavljeno: 02.10.2014
SARAJEVO - Dolazak veće skupine ruskih državljana u Bosnu i Hercegovinu u četvrtak je potaknuo nagađanja lokalnih medija kako je riječ o pripadnicima posebnih ruskih policijskih postrojbi poslanih u tu zemlju sa sumnjivim nakanama, no iz Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske to su odlučno zanijekali navodeći kako je riječ o umjetnicima, dok je Služba za poslove sa strancima koja djeluje pri Ministarstvu sigurnosti BiH započela provjere kako bi utvrdila o čemu je točno riječ.
"Naše su provjere pokazale kako su 124 državljanina Rusije doista smještena u dva hotela na području Laktaša. Tamo su stigli između 26. i 30. rujna, a razlozi njihova boravka u BiH se utvrđuju", kazala je Hini glasnogovornica Službe za poslove sa strancima BiHSanja Škuletić-Malagić.
Podsjetila je kako državljani Rusije u BiH mogu ulaziti bez viza i boraviti do 30 dana.
Ranije tijekom dana TV Federacije BiH (FTV) objavila je kako je krajem rujna preko graničnog prijelaza Rača sa Srbijom u BiH, točnije na područje Republike Srpske, stigla skupina od 140 "ruskih specijalaca". Uz dio koji se smjestio u Laktašima pored Banje Luke, jedan broj navodnih specijalaca je, prema tvrdnjama FTV-a, smješten u Centar za obuku policijskih snaga MUP-a RS-a na Palama.
Vijest o tome kako je navodno skupina ruskih specijalaca "tajno stigla u BiH" prenio je veći broj čitanih internetskih portala.
MUP RS na sve je reagirao priopćenjem navodeći kako je su ruski državljani koji su tamo stigli uglavnom umjetnici i članova umjetničkih društava iz Ruske Federacije.
Tijekom dana u Banjoj Luci se pojavila grupa od tridesetak muškaraca koji su u tradicionalnim odijelima prošetali gradom.
Oni su, kako se navodi, pozvani sudjelovati na manifestaciji u povodu obilježavanja 100 godina od Prvog svjetskog rata koju organizira Ministarstvo prosvjete i kulture RS u suradnji s Ruskom Federacijom.
Iz MUP-a RS nazvali su zlonamjernim i nekorektnim medijske interpretacije dolaska ove skupine Rusa u BiH.
Jačanje veza Republike Srpske i Rusije u BiH je otvorilo brojna pitanja i postalo razlogom za polemike i tijekom predizborne kampanje koja je u tijeku za parlamentarne izbore 12. listopada. Unatoč kritikama kojima je izvrgnut zbog otvorenog svrstavanja na stranu Rusije u njenim sukobima sa Zapadom, predsjednik RS Milorad Dodik najavio je kako od toga neće odustati. On je u četvrtak medijima u RS-u najavio kako će se ponovno sastati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom 16. listopada, kada Putin bude boravio u Beogradu na poziv srbijanskih vlasti.
               **************************************************************************

Gotovo identičnom prizoru svjedočio sam 1939-40.godine.
Kao znatiželjni dječak na pretrčavanju  bosonog do obližnjeg starog dvorca , promatrao sam  grupu  Hitlerovih „umjetnika“ u zategnutoj nošnji SS-ovaca, koji su tu snimali teren kao  buduću Romelovu najezdu preko Istrije u osvajačkom pohodu Afrike..

Sve se to reflektira na današnjeg premorenog Čovjeka.
U njegove mrenaste oči, u zasićeni um povijesnih magla, kojima je bio podvrgnut : fizičkim iscrpljivanjem, mentalnim kontaminaciama – kulturološki – etički i etnički – ideološki i vjerski, modeliran upravo u ono što On danas jeste:
Indolentan, nestabilan, kontradiktoran.
Jednom riječju : biće bez sebe.
Kao takav, On,  kao da više ne predstavlja ni predmet, ni zvijer, niti Čovjeka.
Odnosno, od svega toga po nešto : BIĆE ZA JEDNOKRATNU UPORABU.
Jučer Hitlerov SS-ovac, Titov antifašista, Churchilov liberalni demokrat.  Danas Putinov cirkusni performator, Papin vječni tamijano  dimac, Džihadin sijeci- glava svoje subraće.

www.severinomajkus.com





JELI MARX BIO NAIVAN

UŽAS U SRBIJI

PROSTITUCIJA U NOVOM SADU 'Umjesto da su u osnovnoj školi, djevojčice prodaju tijelo za burek i jogurt'

  • Ilustracija
    Getty Images
Objavljeno: 02.10.2014
Djevojčice u Novom Sadu, stare od 12 do 13 godina, sve češće se prostituiraju i pružaju seksualne usluge za nekoliko stotina dinara, rekli su za srpski Informer  u novosadskoj policiji. Da stvar bude još jezivija, prema saznanjima policije neke djevojčice za oralni seks traže od mušterija da im kupe burek i jogurt.
Iz policije ističu da su nemoćni, jer čak i kada privedu maloljetne prostitutke, nemaju zakonskih osnova da ih zadrže.
- To su praktično djeca od 12 ili 13 godina, koja bi trebala biti u osnovnoj školi, a ne na ulici prodavati vlastito tijelo. Rade same, bez svodnika. Iz toga razloga se često događa da ih mušterija prebije i ne plati ništa. Za seksualne usluge u prosjeku traže 500 dinara - kaže policijski izvor za Informer  .
Prema njegovim riječima, policija se susreće s drastičnim primjerima gdje maloljetne prostitutke doslovno nude seks za doručak.
- Imali smo slučaj gdje je djevojčica prodavala tijelo za burek i jogurt, to je zaista šokantno, a također smo imali slučaj prostitutke u sedmom mjesecu trudnoće koja je oralno zadovoljavala mušterije za tisuću dinara - zaključuju iz policije.
                         *********************************************************************
..jer, i sa uporabnim predmetom se postupa sa dužnom pažnjom....,
...možda su marksove teorije se odnosile na neku drugu Planetu...,
.....možda, ako, if......

.....ali, suze ipak moče ovu zemlju.

četvrtak, 2. listopada 2014.

UZMITE SVE ILI NIŠTA

BITKA ZA RADNA MJESTA

VELIKI PROSVJED RADNIKA Gradonačelnica Siska: 'MOL je namjerno uništio Rafineriju'

  • Ronald Goršić/CROPIX
Objavljeno: prije 19 min
SISAK - Ne damo Rafineriju, ne damo INU, ne damo Sisak, ne damo Hrvatsku, orilo se u srijedu popodne ulicama Siska. Više od dvije tisuće radnika Rafinerije Sisak, riječke rafinerije, Petrokemije, građana Siska, prosvjedovalo je ulicama Siska i na gradskoj tržnici Kontroba zbog plana MOL-a i Uprave INE da zatvore Rafineriju nafte Sisak.
„Nećemo dopustiti da Sisak u miru postane ono što je Vukovar postao u ratu. Razrušen grad, grad bez nade, bez budućnosti. Ovdje se često prelamala povijest: 1593. zaustavljeni su Turci, 1941. osnovan je prvi partizanski odred, 1991. godine osnovana je prva dragovoljačka postrojba hrvatskih branitelja i osvojena prva vojarna JNA u Hrvatskoj. Nemojte nas, gospodo političari i menadžeri MOL-a tjerati da u Sisku 2014. godine opet bude prekretnica. Pretvorili ste ovaj grad u grad tužnih lica, sada nas želite i ubiti. A mi kažemo: sada je dosta. Dvadeset godina mi smo u krizi, sada za vas, političari, dolazi kriza. Ne damo naše, ne damo svoje“.
Tim je riječima iznio najvažnije poruke koordinator Stožera za obranu Petrokemije Predrag Sekulićobraćajući se okupljenim prosvjednicima, među kojima su bili brojni hrvatski sindikalni vođe.
Prosvjed je počeo u 16 sati, ispred zgrade Velikog kaptola i sisačke katedrale, odakle su prosvjednici krenuli kroz središte grada do gradske tržnice. Putem se uzvikivalo „U boj, u boj“, a naročito glasno pjevao se ban Jelačić i stihovi o madžarskoj zastavi i onima koji nas hoće silom da pomađare.
Maja Rilović, predsjednica Sindikata INAŠ. Nakon poruke da radnici Rafinerije Sisak, radnici INE i svi građani Hrvatske imaju pravo na posao i sigurnost, Rilović se upitala kakva smo mi to pravna država u kojoj najviše sudsko tijelo u Hrvatskoj, Vrhovni sud, potvrdi presudu prema kojoj je ugovor o prodaji INE i upravljačkih prava praćena korupcijom, a šest mjeseci kasnije ništa se u tim upravljačkim pravima ne mijenja, nego se donose odluke suprotne interesima Hrvatske.
„Što radi naša Vlada, što radi DORH, ništa, a mi ih sada iz Siska pozivamo da obrane i zaštite nacionalne interese Hrvatske, da poštuju hrvatske zakone. Sve buduće odluke o INI moraju biti odluke u interesu hrvatskog naroda i Hrvatske“, zaključila je Maja Rilović.
Skupština Sisačko-moslavačke županijska zatražila je u srijedu prijepodne od Vlade da poduzme sve potrebne mjere kako bi se spriječilo zatvaranje sisačke Rafinerije i očuvala radna mjesta.
Gradonačelnica Kristina Ikić Baniček ponovila je među prosvjednicima da je sudbina njihova grada vezana uz sudbinu Rafinerije. "Ako izgubimo bitku za Rafineriju izgubili smo bitku za Sisak, a to nećemo i ne možemo dozvoliti", poručila je gradonačelnica.

'Ako ugasi sisačku rafineriju Ina će morati iskeširati 400 mil. kuna'

Gradonačelnica je ustvrdila da je MOL onog trenutka kad je dobio pola Ine dobio i pola odgovornosti za to što će se događati s Rafinerijom, ali da je na tom ispitu pao jer je namjerno i aktivno radio na tome da ne obnovi Rafineriju i da ju jednoga dana može proglasiti zastarjelom i suvišnom.
"Sada je evidentno da Rafinerija nije modernizirana zbog MOL-a jer im to nikada nije niti bio cilj, pristali su na taj uvjet s figom u džepu kako bi se domogli Inine distribucije i Ininog tržišta", kazala je.
Ustvrdila je da MOL treba Rafineriju pokloniti državi ako mu je na teret.
Prosvjednike je podržao i sisački biskup Košić koji je rekao kako se radnici Rafinerije imaju pravo bopriti se i izboriti za voja radna mjesta i egzistenciju.
Uz brojne političare, županijske i gradske vijećnike, kandidate za župana na predstojećim županijskim izborima, skupu u Sisku prisustvoao je i predsjednički kandidat prof.Milan Kujundžić.
On je rekao: „Zašto nitko, niti vlast ni oporba ne spomene uočljivu činjenicu da se nakon pravomoćne preude Ivi Sanaderu ugovor o prodaji INE Mađarima može raskinuti jer je utemeljen na kaznenom djelu, dakle ništavan od početka. I HDZ i SDP imaju svoje stranačke i financijske razloge zašto neće dirati MOL već idu na dugotrajnu arbitražu do kada će Madžari već sve razriješiti u svoju korist, sve zatvoriti“, rekao je kandidat za predsjednika RH dr. Milan Kujundžić.


Josipović: 'Ja sam protiv ukidanja rafinerije u Sisku'

POŽEGA - Ja sam protiv ukidanja rafinerije u Sisku, poručio je danas hrvatski predsjednik Ivo Josipović tijekom boravka u Požeško-slavonskoj županiji, ističući kako se kod poslovnih odluka vezanih uz Inu ne smije zaboraviti pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da su odnosi u toj naftnoj kompaniji uređeni na koruptivan način.
"Ina je naša strateška kompanija", izjavio je Josipović novinarima u Požegi te dodao kako se odluke poput najavljenog gašenja sisačke rafinerije moraju donositi promatrajući cjelokupnu budućnost Ine.
"Nema nikoga u državi tko smije zaboraviti da je donesena pravomoćna presuda o tome da su odnosi u Ini stvoreni i ustanovljeni na koruptivan način. U tom kontekstu treba gledati i važne poslovne odluke, kao što je ova o ukidanju rafinerije u Sisku. Danas je Republika Hrvatska u partnerskom odnosu s tvrtkom MOL. Treba uspostaviti odnose koji su u skladu sa zakonima Republike Hrvatske", naglasio je. Predstavnike države i MOL-a pozvao je da rasprave kako sanirati posljedice nastale koruptivnim radnjama.

                ************************************************************
„Ne damo Rafineriju, ne damo INU, ne damo Sisak, ne damo Hrvatsku“
Sada kad je Rafinerija postala druga Kartaga, kad je INA prošvercana , kada je Sisak pretvoren u Hirošimu, a Hrvatska prokockana bud' zašto.
Još samo da se tome doda : „Ne damo našu milenijsku eru klasnog sustava , ne damo naše posjednike, ne damo naše iscrpljene mase, ne damo njene krvopije: državničku mašineriju, njenu osvajačku i obrambenu armadu, ne damo njene intelektualne spinove , njene vjerske i nacionalističke protuhe".
Jednom riječju : Ne damo naš krumpir bez krumpirove zlatice.
Sada, kad ste odavde protjerali Čovjeka :

Uzmite sve preostalo - ili ništa !

srijeda, 1. listopada 2014.

CIJENJENA GOSPOĐO 22


 Tko ovdje tjera sotonov mak na konac

Da, trebalo je tu jasnije  naglasiti taj pojam VATIKANSKO KRŠĆANSTVO, koje hara svijetom od četvrtog stoljeća na ovamo, u svojstvu najsvirepijeg sluge posjedničkih klasa.
Razlikuje se od RANOG KRŠĆANSTVA  kao nebo od zemlje, kao dan i noć, kao humano i  zvjersko.

Prvo, rano kršćanstvo, tvoreći najveću socijalnu revoluciju svih vremena uperenu protiv  privatnog posjeda, kao najvećeg zla  čovječanstva, koje se rađalo na zgarištima robovlasničkog društva..
Potonje, Vatikansko kršćanstvo, koje rimski car Constantin proglašava državničkom religijom, predajući je u ruke rađajućem feudalizmu,koji će predstavljati stup najsvirepijeg podčinjavanja bezposjedničkog kmetstva u novom robo vlasničkom posjedu. .
Na tom usisavanju ljudskog kreativnog rada, krvi, znoja i njegovih suza , gradilo se to milenijsko carstvo pomoću lomača, mučeničkih naprava, progona  vještica i svih buntovnika koji se nisu podčinjavali plemstvu i vjerskoj hijerarhiji.
Na tome je upravo izgrađeno jedno od besramnih zdanja današnjeg Vatikanskog Kršćanstva, kojem  još samo da zavidi suvremena  buržoazija , po njegovom grotesknom sjaju, nepojmljivom luksuzu, i svirepoj eksploatacij radne snage širom globale, koja se zbog neishranjenosti održava u općem delirijumu, pokornosti, i zastrašivanjem Sotonom, i koji nije nitko drugi do Vatikana samoga.

I tko će u toj klasnoj tragikomediji predstavljati tog Sotonu , koji narušava sve društvene vrijednosti – ako ne upravo njegovo izvorište.



SUVREMENE SOTONE

KOMENTAR

BEŠKER Tko je Bozaniću sotona u Hrvatskoj

  • Goran Mehkek/CROPIX
Objavljeno: prije 7 h i 48 min
U cijelom tom govoru manjkaju dva elementa: odgovor na pitanje tko čini sva ta nabrojana zlodjela i što kardinal predlaže koga i kako skinuti s vlasti
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup i katolički metropolit zagrebački, izrekao je u Šibeniku, na euharistijskom slavlju o katoličkoj svetkovini svetih triju arkanđela, homiliju koja je izazvala odjek prvo u Dalmaciji, a onda i u njegovoj i Porfirijevoj metropoli hrvatskoj. Ta trojica arkanđela su sv. Mihovil (zapovjednik nebeskih vojski i šef Božje policije, zaštitnik hrvatske policije i hrvatskoga grada Šibenika - eto zašto se ondje svetkovalo), sv. Gabrijel (Božji vjesnik, koji je Mariji navijestio i ona je začela po Duhu svetomu), te sv. Rafael (koji je donosio zdravlje). Lako je pogoditi koji je od njih trojice najčašćeniji u Hrvata - onaj koji vitla mačem, nismo mi narod za ljubav i zdravlje. Pa je u tom ozračju i kardinal zagrebački izrekao jednu od borbenijih svojih homilija, o kojoj se govori.
Red je prvo navesti što je to kardinal rekao, među inim:
“Ova Crkva i ovaj vjernički narod s nevjericom gleda kako se olako pogubnim metodama demonov zadah širi različitim strukturama, vidljivima i onima oku skrivenima, i ne dopušta ozdravljenje hrvatskoga bića. Znamo, ime arkanđela Mihovila znači ‘Tko je kao Bog?’ Zagledani u našu hrvatsku stvarnost, kad bismo u različitim strukturama postavili pitanje: ‘Tko je kao Bog?’, kao da se već čuju odgovori raznih umišljenika: ja, ja, ja! Žalosne li zamke zloga pod koju su potpali i u koju nastoje uvući sve oko sebe! Pitamo danas: dokle toliko iscrpljivanje hrvatskoga čovjeka, da je toliko zabrinut za budućnost svoje djece? Dokle ćemo slušati izvještaje o zatvaranju radnih mjesta i rastu broja nezaposlenih? Dokle ćemo trpjeti da se gazi život, od začeća, i čovjekovo dostojanstvo do smrti? Dokle ćemo gledati kako se olako postupa s javnim dobrima (...) Dokle će nam se u školama, na ulicama i medijskim ulicama servirati ideološki obroci koji su dosad zatrovali obitelji mnogih naroda i stvorili rijeke otuđenih, usamljenih i propalih ljudi? Dokle ćemo podnositi nasilje nad hrvatskom poviješću? Dokle ćemo slušati o tobožnjoj pogubnosti svake ideje koja nastoji ozdraviti hrvatsku demokraciju? Dokle ćemo gledati natjecanje struktura različitih predznaka u osiromašenju, materijalnom i duhovnom, hrvatskoga nacionalnog bića?”
Moramo priznati da odavna nismo čuli, ne samo s pulpita, tako razornu kritiku svega postojećega u Hrvatskoj, u najboljoj tradiciji političkoga komunizma (onoga izvornoga, prije negoli je ščepana vlast). Vjerojatno je stigla kao melem na kojekoju nostalgičnu dušu. U cijelome tome prekrasnom govoru manjkaju dva elementa, naizgled sporedna: Prvo, tko (imenom i prezimenom) iscrpljuje hrvatskog čovjeka, tko gazi čovjekovo dostojanstvo do smrti, tko servira ideološke obroke po medijima?Milanović, Kujundžić, ja, tko? Tko provodi nasilje nad hrvatskom poviješću,Banac, Karamarko, Goldstein, Košić? Čije to ideje ozdravljaju hrvatsku demokraciju pa ih zatiru, Željke Markić, Ivana Miklenića, Stipe Šuvara? Drugo, što dobri kardinal predlaže kako ne (bi, bismo, bi) morao/morali podnositi nasilje i slušati tobožnje? Koga skinuti s vlasti i kojom metodom? Koga istjerati iz Sabora i kojom metodom? Kome zaprti pogani gubec i kojom metodom? Bio je već jedan koji je dijagnosticirao “ljutu ranu”, pa na nju privijao “ljutu travu”. Hoćemo li opet? Izjasnite se, oče kardinale.
Vidite li zločin, vidite li kazneno djelo? Naredite vozaču da Vas preveze u DORH, pa tamo ispovjedite te svoje spoznaje odvjetniku države Hrvatske. Veli kardinal u Šibeniku: “Gdje je Krist, tu se uvijek rađa zajedništvo.” Ma izvrsno. Nije li katolika u Hrvatskoj 86 posto? Pribrojimo li pravoslavne i protestante, nije li kršćana više od 90 posto? Ne urađa li to zajedništvom, pogotovu između katolika i pravoslavnih koji dijele apostolsko nasljeđe, a bogme i kvalitetan suživot na hrvatskim prostorima, ma da bi čovjek riječ rekao kako sve pršti zajedništvom. Kad se bratska srca slože, i olovo Savom plivat’ može (i plivalo je). Kad iziđu na izbore, same svece biraju.
Ili ne? Uh, k vragu, izgleda da ne, objašnjava kardinal: “…kad god se čovjek drži zajednice, bilo obiteljske, narodne, crkvene, i kad se bori za zajedničko, opće dobro, demon započinje svoju prljavu igru - jer je u svojoj nepodnošljivoj samoći razarač. On stvara nemir, nered, podjelu, razdor. Moralno zlo nije neka stvar, nego je neka neuredna uporaba stvari.” Koje stvari? Pa one stvari, kako se razabire dalje iz konteksta: “Zato nas ne čude toliki napadi na brak između muškarca i žene kao zajednicu, pokušaji dijeljenja obitelji kao zajednice koju je Bog ustanovio.“ Tko napada? Vražji homoseksualni. Nema te skladne obitelji koju oni neće razoriti, zar ne? O, sveti Mihovile, odreži im svojim plamenim mačem neuredno upotrebljenu stvar. Bog te vidio, ide sve k Vragu, veli kardinal. Vidim i ja ugrozu obitelji: obiteljima su oduzeli dječje dodatke, razrijedili i neljudski poskupili vrtiće, razjurili pedijatre koji su djelovali po mjesnim zajednicama, a on vidi Vraga u gaćama.
Ne mogu se ne sjetiti pastirskog pisma blaženog Stepinca i ostalih biskupa iz ožujka 1941: Evropa grca pod fašizmom, rat je počeo i samo što nije zakucao i na vrata naših roditelja, a on od svih zala vidi “bijelu smrt” i bezbožnu masonsku i komunističku propagandu. Točno, nitko ne može osporiti kontinuitet Stepinčeve crkve. I, tek da usput podsjetimo. Kardinal je lijepo ishvalio svetoga Nikolu Tavelića, koga naziva prvim hrvatskim kanoniziranim svecem. Ako je povijest Hrvatske počela s dolaskom Hrvata - krasno, razdajmo sve ono kamenje iz arheoloških muzeja, ne pripada nam. Ali ako Hrvati nisu zatrli živalj koji im je u Hrvatskoj prethodio, ako su i ti prethodnici konstituirali amalgam koji se nazvao hrvatskim narodom, nisu li sveci iz Hrvatske i sveti Kajo papa, i veliki sveti Jerolim, čiji kardinalski naslov nosi baš monsignor Bozanić? Jučer je bio dan svetoga Jerolima, ali nije Bozaniću palo na um u Dalmaciji častiti njega, koji je u bazi evropske klasične i kršćanske kulture i koga su rado i ini svojatali, nego sveca koji je produbljivao razdor s muslimanima. Eh, križari, križari…
                  *********************************************************************

Božanićevo mahnitanje nalik je na Putinovo, kao i sve one vladare koji sjede na ogromnim posjedima stečenim nasiljem, obmanama i lažima . Danas jednako bivaju  u panici, poput štakora na brodu koji tone.
Svjedoci smo Vatikanskog kršćanstva koje svakodnevno puca po svim šavovima .
Ruski Hitler zbog Ukrajinske neovisnosti, spreman da uništi pola svijeta, kako bi spasio svoje Krimsko carstvo.
Tko je današnji sotona ?

Oni koji su tim carstvima pokradeni ili oni koji sjede na njima.

www.severinomajkus.com