VELIKO GLOBALNO "RESTRUKTUIRANJE" PRIVREDE" 1973 - 2013.

JUTARNJI OTKRIVA

PRVI NA POPISU DUŽNIKA U HRVATSKOJ Ovaj čovjek ne može bankama vratiti 169 milijuna kn!

• 

Autor: Željko Huljev, Tomislav Novak

Objavljeno: prije 2 h i 25 min

in

Rivijera, tvrtka čiji je Ivo Dean većinski vlasnik, zbog njegovih je dugova u blokadi

Ivo Dean, hotelijer iz Vodica i većinski vlasnik turističkog poduzeća Rivijera d.d. iz Šibenika, najveći je hrvatski dužnik čiji je dug pod blokadom računa. Dean duguje ukupno 169 milijuna kuna, od čega 87 milijuna švicarskoj banci , a preostalih 82 milijuna kuna poduzeću iz Zagreba.

VEZANE VIJESTI

Vijesti

• OTKRIVAMO: OVO JE 100 NAJVEĆIH DUŽNIKA U HRVATSKOJ Ne mogu vratiti 4,2 milijarde kuna
• 'SIGURNO NEĆEMO DUGOVE OPRAŠTATI BOGATIMA' Ministar Linić o otpisu poreza

On je ujedno i član Uprave tvrtke Rivijera u sastavu koje posluju Hotel Jadran Šibenik, Hotel Imperijal Vodice, Hotel Miran Pirovac i Autokamp Imperijal Vodice.

Unazad deset godina podizao je brojne kredite, od kojih, kažu nam izvori upoznati s njegovim poslovanjem, nije ulagao u razvoj Rivijere. Prema podacima Poslovne Hrvatske, Rivijera i hotel Imperial su u blokadi, što su prouzročila brojna kreditna zaduženja.

OTKRIVAMO: OVO JE 100 NAJVEĆIH DUŽNIKA U HRVATSKOJ Ne mogu vratiti 4,2 milijarde kuna

Doznajemo kako je Deanu Hrvatska banka za obnovu i razvoj u kolovozu 2004. odobrila 12,7 milijuna kuna kredita, a u srpnju 2007. podigao je hipoteku na autokamp i hotel Imperijal i od HBOR-a dobio još 5,4 milijuna eura kredita. U lipnju 2010., prema našim izvorima, hotelijer je opteretio hotel Miran u Pirovcu u Jadranskoj banci za novih 7,27 milijuna kuna kredita, a u listopadu 2009. u istoj je banci podigao kredit od 950 tisuća eura.

Unatoč kreditima, poslovanje Rivijere u deset godina nije uspio pokrenuti, za što je dokaz i blokada tvrtke, a kako doznajemo, u travnju 2010. od švicarske filijale Nove Ljubljanske Banke, NLB Interfinanz AG-a, podigao je kredit od desetak milijuna eura, i to bez znanja ostalih dioničara Rivijere te temeljem založnog prava nad hotelom Miran u Pirovcu.

Dijelom i zbog tog duga, Rivijera je danas blokirana.

Kako su izvori otkrili Jutarnjem, novac je privremeno uplatio na svoj privatni račun u istoj banci, njime djelomično otkupio dionice od nekoliko članova dioničkog društva Rivijera, a otplatu kreditnih anuiteta prebacio na tekuće poslovanje tvrtke.

Zanimljivo, Deana je zbog spora oko plaže ispred hotela Imperial ovoga ljeta u medijima javno prozvala grupa vodičikih ugostitelja. Optužili su ga da im je protuzakonito zabranio da rade u objektima na toj plaži, za što su prethodno platili Gradu Vodicama i dobili sve potrebne dozvole.

Neki od njih su Gradu, kako su rekli, platili po 70 tisuća kuna za jednogodišnju koncesiju na kafiće na plaži ispred hotela, a Ivo Dean ih je usred sezone iz objekata iselio i zaštitarima im branio pristup. Tvrdio je da je plaža njegova, tj. da pripada hotelu u kojem je obavljao direktorsku funkciju, iako je riječ o pomorskom dobru.

Opsada kafića trajala je tijekom cijele sezone. Naime, MUP je gradskim vlastima dostavio rješenje da su zaštitari pred objektima protivno propisima, no oni bi tog dana otišli, a idući bi se dan pojavili zaštitari druge tvrtke te bi se tako ponovno pokrenula komplicirana sudska procedura. A sezona je za to vrijeme protjecala. S druge strane, neki od ugostitelja su normalno radili jer su koncesiju platili Deanu, ne znajući da je riječ o pomorskom dobru koje ne pripada Imperialu. Prema rješenju koje je Županija dostavila novinarima, koncesija Imperiala na plažu istekla je još prije dvije godine, a iza njih su ostali dugovi od 400 tisuća kuna. Kako se Imperial na odluku gradskih vlasti žalio jer su još upisani u zemljišne knjige kao vlasnici, cijela se procedura samo produljila, a slučaj je prijavljen i DORH-u.

A još prije sedam godina priča o uzletu Rivijere izgledala je obećavajuće. O Deanu se pisalo kao vlasniku prvoga domaćeg Colnago Ferrari bicikla koji po komadu stoji oko 7000 eura. Riječ je o unikatu koji je Dean izložio upravo u foajeu hotela Imperial.

Biznis iz ‘Stare Škole’

Dean je, kažu, novac kojim se može kupiti solidan gradski automobil, u bicikl investirao bez grižnje savjesti.

- Vlasnik bicikla nisam ja osobno, nego tvrtka Riviera. Kupnja tog bicikla isključivo je marketinški potez jer tijekom zimske sezone ciljamo na veliku skupinu turista iz Italije. Osim tog Ferrarija, za hotel Imperial kupit ćemo još određen broj Colnago bicikala za iznajmljivanje. Hrvatska ima idealne uvjete, klimu, ceste i staze za razvijanje biciklističkog turizma, stoga očekujemo boom sljedećih godina - rekao je Dean tada, a umjesto toga došlo je do kreditnog booma koji sada ozbiljno opterećuje Rivijeru.Zanimljivo, Ivo Dean, Vodičanin rođen 1956., i prije deset godina bavio se ulaganjem u ugostiteljstvo i turizam. Iz 2002. godine datira priča o preprodaji vodičkog restorana Stara Škola. Dean je tvrtki Vodičanka za atraktivni restoran u središtu grada platio 1,65 milijuna kuna, a u njegovo uređenje utrošio sedam milijuna kuna. Sporno je bilo što je poslije restoran prodao gradu za 20 milijuna kuna. Prema našim izvorima, sporno je i to što se 1,65 milijuna kuna namaknulo od vodičkog komunalnog poduzeća na ime “nepotrebnog troška oko raspisivanja natječaja”, a nakon tog posla krenuo je s partnerima u kupnju Rivijere d.d. Iako smo pokušali stupiti u kontakt s vodičkim hoteliijerom u poslovnim problemima, Ivo Dean do zaključenja broja nije se javio.ƒ
                                ********************************************
Komentar ovog bloga

STJERIVANJEM COVJEKA.U NEHUMANE UVJETE - POLUCUJE SE NOVA BIOLOSKA VRSTA ZVJERI.
                                       ( Konacno to pojmljuje i vatikanski poglavar papa Frane.)
                       
Kada je  stari klasni Senilac bio prinudjen 1914. na svoj prvi svjetski osvajacki pohod , morao je pronaci i svog zastupnika koji ce biti jos dovoljno mlad za jedan takav globalni pohod, cijom ce se razornoscu  daleko nadmasiti  prijasnje osvajace Atilu i Djingis –kana .

Socialdemokratski mladunac, u svom tadasnjem punom pubertetskom razvoju ubrzo se pokazao kao idealan drustveni tip koji je vec  pocetkom 20. stoljeca pokazivao svu svoju devijantnu narav, tj.da se marksizam pretopi u jednu novu leguru .suradnje proizvodnih snaga svijeta sa njihovim jahacima.  I doista su obavili svoj prvi velicanstveni posao, prolivsi krv nekih15 milijuna ljudksih zrtava kako bi tom drustvenom grbavcu produljili vijek sve do nasih dana.

 Sazeto u tih par rijeci, 20. stoljece, odnosno njegova prva etapa 1900 -1973, u kojoj se i dalje krparala opstojnost te klasne nemani, preradjujuci jednim djelom Socialdemokraciju u njene nove oblike reformisticke  Komunjisticke partije, i dovodjenjem  dvaju jos zescih, jos smjelijih, do tada nepojmljivih ljudskih krvoloka : Hitlerovog nacifasizma i Staljinisticog apsolutizma, koji, sve u svemu zajednicki  prebrajaju nekih stotinu milijuna pokosenih ljudskih dusa, i to bez ikakvo vidljivih rezultata da ce se uopce osnaziti taj uronuli starac ukrasen novim ruhom Korporativnog kapitala .

1973.godine hvata ga prva veca groznica, ciji se virus radja  jos  1953. korejskih osvajackim ratom, ali ni izbliza ne rjesava njegov nagomilani proizvodni visak, kao ni spaljivanjem daleko istocnog Vjenama.

!973. se tako radja jedna nova drustvena izraslina na tom uronulom klasnom parazitu , koja ce se oslanjati isklkjucivo na vlastitu ideologiju : „Veca riba guta manju“.

 Prozvana Chicago's Bad Boys  poljece na Aliendevo Cile, tu ostolicuje svog domaceg kolonatora Pinochet-a. Odanle nadlijece Juznu i Srednju Ameriku Kod kuce dovodi dinastiju Regana , Busha seniora i juniora.  Na starom kontinentu  Thatchericu i Blaira. U Rusiji Jelcina i Putina. U kini Hu Jintao-a.

Osvaja se Afganistan i formira Alkaidino carstvo , koji ce biti povod za osvajanje najveceg svjetskog naftnog bazena srednjeg Istoka, odanle ce se siriti prema Africi i svrgavati sve neposlusne glave tamosnjih nacija.  Usitnuje se Balkan u sve njegove nacionalne, plemenske, vjeske i kulturoloske pore , te siri daljnje dominacije nad istocno Europom i srednje Azijskim zemljama

Klasicni kolonijalizam biva otpracen Mozartovim Requiemom

Fanfarama Liberalnog kapitalizma inaugurira se tako jedna od najvecih virtualnih pljacka u cjelokupnoj povijesti ljudkog roda.

Miloseviceva Srbija, Tudjmanova i Milanoviceva Hrvatska uspinju se na sam vrh tih ljudskih naopacina , koje ovdasnjeg  subkulturnog covjeka pretvara u jos nize- nulto bice.
IMAMO IVE DINOVE !!!        

SUBKULTURNI MENTALITET AMERICKIH MILIJARDERA

KATOLIČKI MILIJARDER PROZIVA PAPU FRANJU 'On nije u stanju shvatiti nas bogataše'

• 

Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: prije 4 h i 38 min

inShare

Američkom milijarderu Kennethu Langoneu kao praktičnom katoliku ne sviđa se retorika pape Franje o kapitalizmu

"NECU PRODATI HVATSKE VODE."

PO CEMU BI MILANAOVIC JOS VOLIO DA GA SE PAMTI ?

NAKON STO SU RASPRODANAI SVI PRIRODNI RESUSRSI, SREDSTVA ZA PROIZVODNJU, ZRAK I SUNCE , ZAR IMA JOS NESTO PO CEMU BI BILO LJEPO DA BUDE PAMCEN ?

IL PROFITTO DALLA SALUTE (PREPORUCENO)

Passaparola - L'Industria delle malattie - Alessandro Lanzani

 |  | 

Guarda il video
(08:37)

"Il concetto di salute è in mano a Big Pharma che è la somma delle aziende che si occupano nel mondo di diagnosi, monitoraggio e terapia. Questo business vale 1.000 miliardi di dollari, di cui più di 300 destinati a attività di marketing. Ed è in questo marketing che si crea il concetto di salute o di malattia non finalizzata al benessere delle persone, ma al profitto di queste aziende. " Il Passaparola di Alessandro Lanzani, Medico, specialista in ortopedia e medicina dello sport

"Un caro saluto agli amici del blog di Beppe Grillo, sono Alessandro Lanzani, medico sportivo, mi occupo da anni di salute e di prevenzione, sono qui per un nuovo concetto di salute e di prevenzione, diverso da quello imposto "dall’industria delle malattie".
Come siamo trasformati da sani in malati? Attraverso un concetto molto semplice, l’estensione del dominio di malattie. Si prendono dei parametri vitali come la pressione arteriosa, la colesterolemia, la glicemia e si abbassano questi parametri trasformando d’amblèe milioni di persone da sani in soggetti a rischio, e da soggetti a rischio in malati. Questa è un’operazione applicata a livello globale, fatta di finanziamenti, risorse economiche a fondazioni mediche, di congressi, fino alla corruzione nei casi più gravi degli stakeholder e degli opinion leader che promuovono un nuovo concetto di malattia estesa, anche con parametri bassi che coinvolgono le linee guida, cui tutto il mondo medico dovrà adeguarsi. Nel 1984 il limite tra colesterolemia accettabile e non accettabile aveva un valore pari a 240, nel 2013 è passato a 200 e sarà ulteriormente abbassato a 180/190. E' dubbio il reale vantaggio del miglioramento di un singolo parametro, eppure si agisce così: si spezzettano i tanti valori di rischio, si attribuisce un significato di malattia a ciascuno di questi valori e ci si dimentica di un approccio globale che riguarda sia il singolo, sia l’ambiente e le condizioni di vita in cui vive. Tutto questo aumenta a dismisura il bilancio delle spese dei singoli Stati, anche l’Italia ha subito questo processo, un esempio? Un singolo fattore di rischio trasformato in malattia? Il colesterolo e una intera classe di farmaci che si occupano non di ridurre una malattia, ma un fattore di rischi: l’ipercolesterolemia. I farmaci sono le statine, ebbene dal 2003 al 2013, per le sole statine la spesa farmacologica italiana è stata di 7/8/9 miliardi.
Altri esempi. Sono stati abbassati i valori di glicemia normale: da 126 a 110 a 100; lo stesso è avvenuto con i valori di pressione arteriosa minima normale: da 90/95 degli anni '80 siamo arrivati a un 80/85. Nell’ambito della psicologia è statainventata la sindrome da deficit di attenzione. Per questa nuova malattia negli Stati Uniti sono stati messi sotto terapia milioni di bambini che hanno l’unico torto che hanno di essere vivaci e sono solo in rarissimi casi aggressivi. Alla base di tutto c’è una grande operazione di persuasione di massa. Il sistema di Big Pharma utilizza la ricerca scientifica, la congressistica, la cultura accademica fino alla comunicazione mediatica di massa, e tutto questo è finalizzato alla trasformazione di rischi in malattie, il rischio viene frammentato, moltiplicato, aumentato nel suo potenziale effetto patologico e promosso a patologia per tutti.
Dobbiamo ribaltare questa logica attraverso l’estensione del dominio di salute. Non possiamo sottovalutare i rischi, ma l’operazione incongrua è spezzettarli e trasformarli in malattie, noi dobbiamo unificare i rischi attraverso il concetto di benessere e qualità della vita, globalizzando in un approccio unico la salute che è un diritto e non un’occasione di profitto. Si può cambiare tutto conuna politica pubblica che abolisce il profitto dalla salute. Bisogna incidere alla radice del concetto di salute. La salute è qualità della vita, è ambiente, è lavoro, è tempo libero, risorse economiche per poter avere cura della propria persona. La salute è una politica pubblica di servizio al cittadino che esclude le logiche di profitto e che dà qualità e quantità della vita.
Quali sono le linee guida, gli strumenti operativi per questo grande cambiamento?
- riappropriarsi della ricerca scientifica e delle università pubbliche, per poter fissare i nuovi parametri di questa salute
- riappropriarsi del servizio sanitario pubblico, abolendo le convenzioni con le strutture private
- riappropriarsi di una comunicazione diretta con i cittadini, utilizzando i nuovi strumenti come Internet, per fare informazione, formazione e prevenzione
e tutto questo messo a regime farebbe risparmiare una quantità di denaro enorme, dandoci davvero una qualità della vita. Passateparola!"
Clicca qui per approfondire l'argomento della settimana testo di Alessandro Lanzani

Grazie a Piero Ricca per la collaborazione.

ISPECI PA RECI

Komadina: Liberalni kapitalizam vodi u propast

Objavljeno: 29.12.2013 | 20:11

Zadnja izmjena: 29.12.2013 | 20:12

0 komentara

Hrvatska je u socijalizmu bila izvozna i proizvodna ekonomija, a sada imamo uvozno-trgovačku ekonomiju pa zato ne čudi što se u 23 godine pomaknula 7 posto, a Poljska, primjerice, 90 posto. Bio je rat, ali je najveći problem tranzicija hrvatskog društva jer je najveći dio ekonomskog potencijala propao, a Hrvatska je ostala bez realne ekonomije, rekao je danas Zlatko Komadina, župan primorsko-goranski i potpredsjednik SDP-a, gostujući u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u dva".
Najveći je krivac za stanje u kojem se nalazimo, smatra Komadina, liberalni kapitalizam koji caruje u EU-u i koji je model ekonomskog poretka - velika riba jede manju, a Hrvatska nije velika riba. Na ocjenu voditelja Aleksandra Stankovića da njegovo razmišljanje nije baš slično onom premijera Milanovića, Komadina je rekao da je možda stvar generacijske razlike pa i toga što je premijer Milanović imao drukčiji put, bio je po svijetu i više osobno promovira liberalizam, a sebe je pozicionirao lijevije od Milanovića.
- Svi mehanizmi EU-a idu k maksimalizaciji kapitala i profita, ali, prije svega, ekonomija velikih zemalja. Proširenje EU-a je išlo prvenstveno zato da bi velike europske zemlje imale tržište. Dok se maksimalizira profit, srednji sloj propada. Liberalni kapitalizam dovest će do propasti, kazao je Komadina.
- U takvim je uvjetima teško promicati socijaldemokratske interese. Mi smo prihvatili europske liberalne mehanizme, lako je to slijediti u jednoj jakoj ekonomiji s puno zaposlenih, ali ne i u Hrvatskoj.
Komadina kaže da SDP dođe na vlast obično nakon dva mandata HDZ-ove vlasti i onda moraju popravljati stvari. No, svaki je put sve teže. HDZ je zaduživanjima kupovao socijalni mir, davao je privilegije. Sada je nestalo novca, a socijaldemokrati moraju kresati prava. Nikad nismo imali veći vanjskotrgovinski deficit i nikad nismo bili zaduženiji, rekao je on.
Za Mirelu Holy, koja je napustila SDP, Komadina je rekao da je imala niži prag tolerancije, a da je njegov prag tolerancije ogroman. No, on ne vjeruje u snagu novih stranaka, kao ORaH-a ili Gabrićevog Nacionalnog foruma.
Zlatko Komadina je kazao da bi on Aleksandru Kolarić kaznio "žutim kartonom", a ne bi je odmah isključio. Žao mu je da je do toga došlo, ali smatra i da je trebala nastupati odgovornije, da je, po kritikama, ipak prešla Rubikon. Predlagao je i za Vladimira Ferdeljija, koji mu je bio pomoćnik dok je bio ministar, najprije "žuti karton".
Komadina smatra da treba voditi računa o vremenu u kojem se živi, on se osobno vozi škodom. Kazao je da i danas ima političkih zapošljavanja, ali ih je mnogo manje nego kad je HDZ na vlasti. (Z. DUKA/NL)
          ***********************************************************************************************
Komentar ovog bloga

Gospodin Komadina rijetko mijesa u javnosti, ali kad zavrne rukave onda umije zamjesati pravo jotu  alla veneziana.

Pred neupucenim pukom veoma je lako hudati liberalni kapitalizam – sve kako bi se zamaglila socialdemokratska nedjela najvecih razmjera u suvremenom drustvu.

No, dok se mijesa netko opstaje – drugi skapava.

IGRE BEZ KRUHA

'CRNO-BIJELI SVIJET'

RADMAN ODLUČIO O EMISIJAMA ZA IDUĆU GODINU: HTV kupio seriju za 12 milijuna kuna

• 
  Igor Mirković, Robert Knjaz, Goran Kulenović i Vladimir Šagadin

Autor: Klara Rožman

Objavljeno: prije 5 h i 52 min

 

 

 

inShare

'Crno-bijeli svijet' jedna je od skupljih dramskih serija, a bavit će vremenom ‘novog vala’ i Poleta

                  ****************************** 

Ponestaje kruh - treba pojacati zabave i igre. Arene i stadioni postaju premaleni. Treba pojacati TV show. Dabome, i to na racun gladnih kruha..

WE ARE IN

PIŠE ANA MUHAR

JUTARNJI NA LICU MJESTA: OVO JE NAJTEŽI POSAO U CIJELOJ EUROPI ‘Amazon je od nas napravio ljude robote’

• 

Autor: Ana Muhar

Objavljeno: prije 45 min

 

 

 

inShare

Radni dan traje 10,5 sati, ljude od police do police navodi računalo, a GPS javlja šefu hodaju li dovoljno brzo. Najteži su blagdani kada se posao udeseterostruči. Nedjeljni je bio na lokaciji jednog od najvećih skladišta Amazona u Britaniji

Na dan moga posjeta selu Rugeley u engleskoj pokrajini Staffordshire, jedne britanske novine objavile su undercover akciju svoje novinarke koja je provela nekoliko dana radeći kao honorarna djelatnica u skladištu Amazona.

VEZANE VIJESTI

Vijesti

• VIDEO: NEMOGUĆA USLUGA Kako je Amazon prevario medije i lagao o letećoj dostavi paketa
• RADNICI U AMAZONU PROTRČE 17 KILOMETARA U SMJENI Preuzimaju narudžbu svake 33 sekunde

Nekoliko tjedana ranije istu je akciju proveo BBC u svojem popularnom programu “Panorama”. Dok se vlak probija kroz maglu pospanih britanskih sela, pripremam se za svoje dokumentiranje britanskom fascinacijom - ili je možda bolji izraz zgroženošću - fenomenom Amazona.

Ujedinjeno Kraljevstvo nije naviklo na gigante. Nakon zlatnih dana Carstva kada je gospodarilo morima i kada je područje Commonwealtha bilo daleko više od današnje simbolične unije obožavatelja kraljiceElizabete II, britanska se pažnja usmjerila na lokalne pubove, farme i tvornice (danas u izumiranju).

Hangari, supermarketi i shopping centri bili su cinično gledano obilježje susjeda s druge strane Atlantika. Do pojave Amazona. Najveća online trgovina Jeffa Bezosaraširila se ruralnim dijelovima Britanije u obliku divovskih skladišta odakle se odašilju miljunske pošiljke - od knjiga do kosilica, od grudnjaka do uređaja za kokice - diljem zemlje. U svakom skladištu radi nekoliko stotina ljudi. Ususret Božiću taj se broj udeseterostručuje. Ne čudi da je premijer David Cameron više puta pozdravio britansku inicijativu američkog giganta (sve zamjerke zbog izbjegavanja plaćanja poreza uslijedile su kasnije). Pozdravili su je i lokalni zastupnici u parlamentu i stanovnici od kojih su mnogi godinama bili bez posla pa je nicanje Amazonovih zgrada na nekadašnjim poljanama djelovalo poput snova u izgradnji. Koju godinu kasnije, snovi o boljem životu koji je obećavao Amazon pretvorili su se u košmar.

Rugeley, koji danas broji dvadesetak tisuća stanovnika, je otužno mjesto. Njegov središnji dio je neugledan čvor uličica s očekivanom serijom trgovina - Boots, Tesco i pokoji lanac jeftine odjeće. Glavna ulica je prazna, baš kao i lokalni pub. Njegov vlasnik Robert mi govori, da bih Rugeley (čiji se naziv izgovara Ružli) doživjela u sasvim drugom izdanju da sam ga posjetila u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. S rudnikom koji je hranio lokalnu elektranu, ovo je bilo “živahno mjesto radničke klase sa sigurnim primanjima i skromnim, ali lijepim životima”. Nakon posla rudari su se sastajali u njegovom pubu na pinti lagera i pričali o nogometu, politici i obiteljskim novostima. Rugeley je živio.

1990. kao posljedica “business revolucije” Margaret Thatcher, koja je ugasila žar tradicionalnih tvornica i raspirila ga u bankarskom središtu City, zatvoren je rudnik. Na tisuće žitelja Rugeleyja ostalo je bez posla. Život kakvog su ga do tada poznavali ugasio se.

Stoga ne čudi da je vijest o dolasku Amazona na mjesto gdje se nekada nalazio rudnik nosio simboliku nove prilike. Poput feniksa plava zgrada najveće online trgovine na svijetu niknula je u sivom Rugeleylu, dodavši mu boju, a lokalci su se bacilli na ispunjavanje prijavnica za posao. Trebala sam biti u Rugeleyju te jeseni. Cijelo je mjesto titralo. Prijatelji, braća, sestre, mame i tate, svi su s nestrpljenjem iščekivali svoj prvi radni dan. Robertov pub ponovno je bio pun.

Puno je i obližnje skladište Amazona, posebno ovih dana kada je u tijeku pakiranjebožićnih pošiljaka. Toliko je posla da je Amazon zaposlio petnaestak tisuća privremenih djelatnika u svojim britanskim skladištima kako bi na vrijeme pripremili sve što su Britanci naručili preko online polica Amazona. Kratki posjet web stranici Amazona daje mi neku ideju o veličini skladišta koje bi moglo pospremiti obilje artikala koji se nude. Ipak, znalci govore da se mora ući u jedno skladište - nešto što je dopušteno samo djelatnicima (i rijetkom posjetitelju na tajnoj novinarskoj akciji) da bi se shvatio njegov obujam. Ono u Rugeleyju je površine jedanaest nogometnih igrališta. Ipak, ono nije najveće u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Najveće od (za sada) osam skladišta u zemlji je veličine četrnaest nogometnih igrališta. Sva skladišta na britanskom tlu zajedno popunjavaju površinu od oko pola milijuna četvornih metara. Treba negdje čuvati stotinu milijuna artikala koliko u svakom trenutku nudi Amazon.

Kada naručimo knjigu, mikser ili Barbiku, ako smo u Britaniji, u pravilu ih dobijemo u roku od tri do pet radnih dana. Ukoliko nam se doista žuri, za iznos od petnaest funti (oko 135 kuna) pošiljku možemo dobiti u istom danu. Rijetko ili nikada ne razmišljamo o procesu koji se odvija između našeg klika, odnosno uplaćene narudžbe, do dolaska artikla na kućni prag.

O tome sve zna tipični zaposlenik Amazona, nazovimo ga John. Tijekom dana - za njega dnevna smjena počinje u 7.45 i završava u 6.15 - Johna je teško raspoznati među ostalim djelatnicima Amazona, budući da, kao i svi, nosi tradicionalnu fluorescentno narančastu uniformu. Iz ruku nikada ne ispušta aparat koji je specijalni mozak njegovog radnog mjesta. Na njegovom ekranu John će pročitati koji artikal treba pokupiti, gdje će ga pronaći. Čim to uspješno obavi - što će mu potvrditi klik (ukoliko je uzeo krivi artikal on će biti znatno glasniji i iritantniji), slijedi nova narudžba.

Tijekom normalnih radnih dana John i njegovi kolege pokupit će 155.000 artikala u 24 sata. U ovo predbožićno doba taj će broj biti znatno veći - gotovo pola milijuna u jednom danu.

U Amazonu tvrde da je ovo najbolji posao na svijetu, iako zahtjevan i na trenutak “aktivan”. Za početak, on nije rad u skladištu, već u “Amazonovim centrima ispunjenja” kako se službeno zovu. Djelatnici centara ispunjenja podijeljeni su u četiri skupine. Jedni, primjerice, raspakiravaju svaki artikal koji stiže u centar i skeniraju ga ili pak pakiraju naručene artikle. Druga skupina ih stavlja na police. Za razliku od običnih supermarketa, razmještaj artikala u Amazonu nije logičan. Luftmadrac nalazit će se, primjerice, pored pseće hrane, a voda u istoj polici kao Sonyjev LCD televizor. Samo superum posebno dizajniranog programa koji odašilje upute djelatnicima na njihovim ručnim kompjuterima zna gdje se što nalazi. U svakom trenutku. “Roboti, ali u ljudskom obliku”, način je na koji je svoje djelatnike opisao jedan menadžer u Amazonu. On je jedan od stalno zaposlenih što pokazuje njegov plavi bedž, ali i satnica. Stalni zapolenici, koji su u manjini, plaćeni su nešto više od honoraraca koji dobivaju 6,50 funti po satu (oko 60 kuna), što je 19 penija više od zakonski određenog minimalca.

Jedna smjena traje 10 i pol sati i uključuje pola sata pauze za ručak i dvije 15-minutne pauze za predah od maratona amazonskom prašumom polica i artikala. Od svih blagdanskih dijeta koje se posljednjih tjedana redaju na stranicama ženskih magazina, niti jedna ne može nadmašiti nametnutu dijetu djelatnika u Amazonu. U samo nekoliko tjedana, oni se osuše, tvrde bivši zaposlenici. Jedna žena izgubila je 3 kilograma u samo tjedan dana. Njezin suprug, bivši zaposlenik u IT odjelu jedne kompanije, izgubio je više od dvanaest kilograma u dva mjeseca. Između pretrpanih polica i pod budnim okom ručnih kompjutera koji ne samo da daju upute nego i mjere efikasnost djelatnika, kilogrami se tope.

(...)

KAD HRVATSKA TRAGEDIJA TRANSCENDENTIRA U SVJETKU HUMORESKU

HUMORESKA IZ ŽIVOTA

ANTE TOMIĆ Dok god Hrvati daju državnu potporu za Coca-Colu, još ima radosti na ovome svijetu

• 
  Ranko Šuvar / Cropix

Autor: Ante Tomić

Objavljeno: prije 17 h i 0 min

inShare1

Ideja da Republika Hrvatska subvencionira proizvodnju Coca-Cole, Fante i Spritea, kao da su gazirane šećerne vodice nekakvi domaći tradicionalni proizvodi, razvedrila me kao malo što u posljednje vrijeme

Ništa ne uvrijedi našeg čovjeka kao kad mu odbijete Coca-Colu. “Moja, domaća, vidjet ćeš, k’o grom”, kaže on srdačno i već dovikuje ženi: “Vinka, natoči Anti Coca-Cole iz one bačve desno od ulaza u konobu”, a vas lagano ispuni zebnja jer lijepo pamtite kakvu ste glavobolju imali posljednji put kad vas je netko častio domaćom Coca-Colom.

VEZANE VIJESTI

Vijesti

• ANTE TOMIĆ Kad govore o gospodarstvu, šef SDP-a i HDZ-a nalik su mulcima koji mjere penise
• KOMENTAR ANTE TOMIĆA Hrvatska je posljednja zemlja koja može spasiti svijet

Bojažljivo skrnete iz drvene bukare koju vam je gospođa pružila i... zapravo, nije loše.

“Pa dobra je”, priznate domaćinu, koji ozarenih očiju iščekuje vaš sud.

“Jel’de je dobra”, kaže on. “To sam ja po starom receptu, kako mi je još pokojni ćaća pravio Coca-Colu.”

“A koliko si cukra stavio?” upitate ga znatiželjno.

“Ništa”, reče domaćin odrješito. “Bože sačuvaj! Mi cukar nikad nismo mećali.”

“Nevjerojatno”, zadivite se vi. “Pravi Coca-Cola okus s nula posto šećera. Je li ti i Fanta možda ovako dobro ispala?”

Film ‘Glup i gluplji’

“Fantu slabije pijemo, pa je ove godine nismo radili”, objasni on. “Ostalo mi je još pet stolitara lanjske od limuna i dvije rosfrajke od sto litara narančine. Ako hoćeš, mogu ti natočit da poneseš.”

“Ajde”, prihvatite vi njegovu ljubaznu ponudu, “dat ćeš mi dvije demejanice za dicu...”

Ovaj šašavi prizor zamislio sam prije nekoliko dana, kada je na sajtu Ministarstva gospodarstva objavljen popis primatelja državne potpore za ulaganje u opremu za 2013. godinu i na njemu se, sramežljivo skrivena u mnoštvu firmi, našla Coca-Cola Hrvatska, d. o. o. u većinskom vlasništvu Coca-Cola Company sa sjedištem u Atlanti u američkoj saveznoj državi Georgiji. Ideja da Republika Hrvatska subvencionira proizvodnju Coca-Cole, Fante i Spritea, kao da su gazirane šećerne vodice nekakvi domaći tradicionalni proizvodi, poput maslinovog ulja, plavca malog, drniškog pršuta, paškog sira, slavonskog kulena ili istarskih tartufa, razvedrila me kao malo što u posljednje vrijeme. Zaista, kažem vam, dok god Hrvati pomažu Coca-Colu, još ima radosti na ovome svijetu.

Mogla bi se napraviti odlična komedija o ovome, da Hrvatski audio-vizualni centar financira snimanje nastavka hita “Glup i gluplji” s premijerom Milanovićem i ministrom Vrdoljakom u glavnim ulogama. Strahovit je humoristički potencijal priče, krenemo li samo od činjenice da je primatelj potpore jednom već imao punionicu u nas, u Solinu, dok prije nekoliko godina nije pošteno podijelio otpremnine zaposlenima i s čitavim pogonom otperjao negdje gdje je valjda radna snaga jeftinija. Gledatelji će se ispotiho zakikotati prvo gledajući gdje Hrvatska pomaže kupovinu industrijske opreme nekome tko je vjerojatno jednaku opremu nedavno rastavio, natovario u tegljače i ponovno sastavio u drugoj državi.

Radna mjesta u Moldaviji

Krasan bi obrat bio da se to ponovno dogodi, ovaj put sa strojevima koje smo mi dijelom platili. Čisto da ne propadne vic, ja ne bih žalio novca ako će se o našem trošku otvoriti nova radna mjesta u Azerbejdžanu ili Moldaviji.

No, nije to najsmješnije u ovome neobičnom slučaju. Pravi je piš i smijancija da Coca-Cola uopće traži potporu od Republike Hrvatske, da jedna međunarodna korporacija s gotovo sto pedeset tisuća zaposlenih dolazi na natječaj koji je pod jednakim uvjetima raspisan i za njih i za vlasnika farme nesilica u Siveriću, da se oholi executive manageri guraju s bajom koji je, tek da se malo upristoji, ostrugao osušeni pileći drek s gumenih čizama. Znate li koliku je neto dobit Coca-Cola Company imala prošle godine? Više od devet milijardi dolara. Koliko oni u Atlanti zarađuju, punionicu bi u nas mogli napraviti s pozlaćenim slavinama kao u dvorcu sultana od Bruneja. Mogli bi je popločati oniksom kao biskupsku palaču, samo od para koje im ispadnu s lopate.

Coca-Cola Company bi, po duši govoreći, da se malo stisne, na dvadeset četiri rate mogla čitavu Lijepu našu, zajedno s njezinih tisuću otoka, kupiti. Njihovih devet milijardi dolara čistog profita u 2012. više su od trećine, skoro polovina čitavog godišnjeg budžeta ove zemlje. Pa recite i sami, zar se to nije ubilo za komediju? Da zamislite tipa koji je u Armanijevom odijelu i ručno šivanoj Brionijevoj košulji izašao iz Lamborghinija pred pučkom kuhinjom i s izgrebenom plastičnom zdjelicom pokorno stao u red za varivo od raskuhanih mahuna, jedva biste mogli prispodobiti besramnu pohlepu i škrtost nekoga tko zarađuje devet milijardi, a žica sitniš od poreznih obveznika jedne jadne, prezadužene, upropaštene, balkanske “danas jesmo, sutra nismo” države.

Nazdravite ‘pjenušcem’

I, kao kruna svega, sočna trešnjica na vrhu torte, naša “Dumb And Dumber” vlast, kojoj tur viri iz izlizanih štofanih hlača, im to daje.

“Ah, što ćemo s Coca-Colom? Pomozi sirotu na svoju sramotu”, kaže premijer Zoran Milanović ministru Ivanu Vrdoljaku, potpisujući odobrenje za državnu potporu za ulaganje u opremu.

Dobijete li u samoposluživanju božićni popust na gaziranu šećernu vodicu, dvije litre za cijenu litre i po, sad znate tko vam je to omogućio. Nađete li na etiketi boce kako je dvadeset pet posto tekućine besplatno, ne zaboravite zahvaliti Ministarstvu gospodarstva Raepublike Hrvatske. Natočite onda do vrha i nazdravite pjenušavim napitkom, prvo milostivim međunarodnim korporacijama koje neće propustiti izbiti svaku lipu i cent koje mogu izbiti, a zatim pametnim šefovima država i vlada koji će napraviti sve da bogate učine još bogatijima.

I smijte se, smijte se što više. Nećete još dugo.
                        ***********************************************************

Komerntar ovog bloga

Na kraju krajeva, svih krajeva, zasto bi se tu, sada ispisivala jedna humoreska ili tragedija, nakon sto ta drusveno zlocinacka SDP-ovska Guja, bez presedana, koja hara globusom vec drugo stoljece, od svog samog zacetka  do danas, sluzeci iskljucivo krupnom kapitalu, sa svim njenim ubojitim posljedicama; zasto  bi sada, bas ovdje, u jednoj ubogoj Hrvatskoj, ona, ta SDP-ovska drustvena Guja, trebala otkazati svoju usluznu poniznost jednoj multimiljardersko globalnoj korporaciji Coca Cole  ?!