PIŠE ANA MUHAR
JUTARNJI NA LICU MJESTA: OVO JE NAJTEŽI POSAO U CIJELOJ EUROPI ‘Amazon je od nas napravio ljude robote’
Radni dan traje 10,5 sati, ljude od police do police navodi računalo, a GPS javlja šefu hodaju li dovoljno brzo. Najteži su blagdani kada se posao udeseterostruči. Nedjeljni je bio na lokaciji jednog od najvećih skladišta Amazona u Britaniji
Na dan moga posjeta selu Rugeley u engleskoj pokrajini Staffordshire, jedne britanske novine objavile su undercover akciju svoje novinarke koja je provela nekoliko dana radeći kao honorarna djelatnica u skladištu Amazona.
Nekoliko tjedana ranije istu je akciju proveo BBC u svojem popularnom programu “Panorama”. Dok se vlak probija kroz maglu pospanih britanskih sela, pripremam se za svoje dokumentiranje britanskom fascinacijom - ili je možda bolji izraz zgroženošću - fenomenom Amazona.
Ujedinjeno Kraljevstvo nije naviklo na gigante. Nakon zlatnih dana Carstva kada je gospodarilo morima i kada je područje Commonwealtha bilo daleko više od današnje simbolične unije obožavatelja kraljiceElizabete II, britanska se pažnja usmjerila na lokalne pubove, farme i tvornice (danas u izumiranju).
Hangari, supermarketi i shopping centri bili su cinično gledano obilježje susjeda s druge strane Atlantika. Do pojave Amazona. Najveća online trgovina Jeffa Bezosaraširila se ruralnim dijelovima Britanije u obliku divovskih skladišta odakle se odašilju miljunske pošiljke - od knjiga do kosilica, od grudnjaka do uređaja za kokice - diljem zemlje. U svakom skladištu radi nekoliko stotina ljudi. Ususret Božiću taj se broj udeseterostručuje. Ne čudi da je premijer David Cameron više puta pozdravio britansku inicijativu američkog giganta (sve zamjerke zbog izbjegavanja plaćanja poreza uslijedile su kasnije). Pozdravili su je i lokalni zastupnici u parlamentu i stanovnici od kojih su mnogi godinama bili bez posla pa je nicanje Amazonovih zgrada na nekadašnjim poljanama djelovalo poput snova u izgradnji. Koju godinu kasnije, snovi o boljem životu koji je obećavao Amazon pretvorili su se u košmar.
Rugeley, koji danas broji dvadesetak tisuća stanovnika, je otužno mjesto. Njegov središnji dio je neugledan čvor uličica s očekivanom serijom trgovina - Boots, Tesco i pokoji lanac jeftine odjeće. Glavna ulica je prazna, baš kao i lokalni pub. Njegov vlasnik Robert mi govori, da bih Rugeley (čiji se naziv izgovara Ružli) doživjela u sasvim drugom izdanju da sam ga posjetila u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. S rudnikom koji je hranio lokalnu elektranu, ovo je bilo “živahno mjesto radničke klase sa sigurnim primanjima i skromnim, ali lijepim životima”. Nakon posla rudari su se sastajali u njegovom pubu na pinti lagera i pričali o nogometu, politici i obiteljskim novostima. Rugeley je živio.
1990. kao posljedica “business revolucije” Margaret Thatcher, koja je ugasila žar tradicionalnih tvornica i raspirila ga u bankarskom središtu City, zatvoren je rudnik. Na tisuće žitelja Rugeleyja ostalo je bez posla. Život kakvog su ga do tada poznavali ugasio se.
Stoga ne čudi da je vijest o dolasku Amazona na mjesto gdje se nekada nalazio rudnik nosio simboliku nove prilike. Poput feniksa plava zgrada najveće online trgovine na svijetu niknula je u sivom Rugeleylu, dodavši mu boju, a lokalci su se bacilli na ispunjavanje prijavnica za posao. Trebala sam biti u Rugeleyju te jeseni. Cijelo je mjesto titralo. Prijatelji, braća, sestre, mame i tate, svi su s nestrpljenjem iščekivali svoj prvi radni dan. Robertov pub ponovno je bio pun.
Puno je i obližnje skladište Amazona, posebno ovih dana kada je u tijeku pakiranjebožićnih pošiljaka. Toliko je posla da je Amazon zaposlio petnaestak tisuća privremenih djelatnika u svojim britanskim skladištima kako bi na vrijeme pripremili sve što su Britanci naručili preko online polica Amazona. Kratki posjet web stranici Amazona daje mi neku ideju o veličini skladišta koje bi moglo pospremiti obilje artikala koji se nude. Ipak, znalci govore da se mora ući u jedno skladište - nešto što je dopušteno samo djelatnicima (i rijetkom posjetitelju na tajnoj novinarskoj akciji) da bi se shvatio njegov obujam. Ono u Rugeleyju je površine jedanaest nogometnih igrališta. Ipak, ono nije najveće u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Najveće od (za sada) osam skladišta u zemlji je veličine četrnaest nogometnih igrališta. Sva skladišta na britanskom tlu zajedno popunjavaju površinu od oko pola milijuna četvornih metara. Treba negdje čuvati stotinu milijuna artikala koliko u svakom trenutku nudi Amazon.
Kada naručimo knjigu, mikser ili Barbiku, ako smo u Britaniji, u pravilu ih dobijemo u roku od tri do pet radnih dana. Ukoliko nam se doista žuri, za iznos od petnaest funti (oko 135 kuna) pošiljku možemo dobiti u istom danu. Rijetko ili nikada ne razmišljamo o procesu koji se odvija između našeg klika, odnosno uplaćene narudžbe, do dolaska artikla na kućni prag.
O tome sve zna tipični zaposlenik Amazona, nazovimo ga John. Tijekom dana - za njega dnevna smjena počinje u 7.45 i završava u 6.15 - Johna je teško raspoznati među ostalim djelatnicima Amazona, budući da, kao i svi, nosi tradicionalnu fluorescentno narančastu uniformu. Iz ruku nikada ne ispušta aparat koji je specijalni mozak njegovog radnog mjesta. Na njegovom ekranu John će pročitati koji artikal treba pokupiti, gdje će ga pronaći. Čim to uspješno obavi - što će mu potvrditi klik (ukoliko je uzeo krivi artikal on će biti znatno glasniji i iritantniji), slijedi nova narudžba.
Tijekom normalnih radnih dana John i njegovi kolege pokupit će 155.000 artikala u 24 sata. U ovo predbožićno doba taj će broj biti znatno veći - gotovo pola milijuna u jednom danu.
U Amazonu tvrde da je ovo najbolji posao na svijetu, iako zahtjevan i na trenutak “aktivan”. Za početak, on nije rad u skladištu, već u “Amazonovim centrima ispunjenja” kako se službeno zovu. Djelatnici centara ispunjenja podijeljeni su u četiri skupine. Jedni, primjerice, raspakiravaju svaki artikal koji stiže u centar i skeniraju ga ili pak pakiraju naručene artikle. Druga skupina ih stavlja na police. Za razliku od običnih supermarketa, razmještaj artikala u Amazonu nije logičan. Luftmadrac nalazit će se, primjerice, pored pseće hrane, a voda u istoj polici kao Sonyjev LCD televizor. Samo superum posebno dizajniranog programa koji odašilje upute djelatnicima na njihovim ručnim kompjuterima zna gdje se što nalazi. U svakom trenutku. “Roboti, ali u ljudskom obliku”, način je na koji je svoje djelatnike opisao jedan menadžer u Amazonu. On je jedan od stalno zaposlenih što pokazuje njegov plavi bedž, ali i satnica. Stalni zapolenici, koji su u manjini, plaćeni su nešto više od honoraraca koji dobivaju 6,50 funti po satu (oko 60 kuna), što je 19 penija više od zakonski određenog minimalca.
Jedna smjena traje 10 i pol sati i uključuje pola sata pauze za ručak i dvije 15-minutne pauze za predah od maratona amazonskom prašumom polica i artikala. Od svih blagdanskih dijeta koje se posljednjih tjedana redaju na stranicama ženskih magazina, niti jedna ne može nadmašiti nametnutu dijetu djelatnika u Amazonu. U samo nekoliko tjedana, oni se osuše, tvrde bivši zaposlenici. Jedna žena izgubila je 3 kilograma u samo tjedan dana. Njezin suprug, bivši zaposlenik u IT odjelu jedne kompanije, izgubio je više od dvanaest kilograma u dva mjeseca. Između pretrpanih polica i pod budnim okom ručnih kompjutera koji ne samo da daju upute nego i mjere efikasnost djelatnika, kilogrami se tope.
(...)
Nema komentara:
Objavi komentar