Kakav god ishod današnjih zbivanja u Grčkoj , kao da sobom
donose i onu društvenu luč, o kojoj su maštali Marx i Engels nakon poraza Pariške
komune, zaključujući da je prošlo vrijeme uličnih barikada, koje bivaju zalivene uzaludnom ljudskom krvlju, te da se
nasilje ne da više suzbijati analognim nasiljem.
Daniel De Leon ide korak dalje, spoznajući da stvaralačke
mase bivaju imanentni nosioci jedne
daleko veće zdravo razumske snage, pod uvjetom da se kompaktno ujedine u
jedan svoj Big Union, nezavisno od strukovnih podjela, uposlenih i
nezaposlenih, studenata i penzionera i ženskog i muškog roda. Jednom srastali
u jedinstveni stvaralački faktor naj
odgovornijeg društveno čimbenika, koji se napokon zatiče u onoj sanjanoj epohi visoko
razvijene civilizacije, u kojoj je
Čovjek pobijedio opću materijalnu nestašicu, i u kojoj su napokon stvoreni
teorijski uvjeti općeg materijalnog i duhovnog izobilja za sav ljudski rod.
Povijesni gorostasi čovječanstva, s toga , ne bivaju
slučajni.
Marxa, Engelsa i De Leona porađa upravo ta jedna društvena
tektonika, koja, napokon, ne samo što predstavlja jedan revolucionarni preporod
iz jednog nižeg klasnog ustrojstva u ono više, već ujedno inaugurira i kraj
klasnih antagonizama u opće. Samom činjenicom što im je istekao rok trajnosti,
odnosno njihove anakrone egzistencije, nastale novim proizvodnim mogućnostima
općeg blagostanja, što poništava do samog temelja njihov raison d'etre,
diktiran ekonomskim uvjetima u kojima je sve do tada opstajalo isključivo ono
jače- ratobornije biće, dok su stvaralačke mase tek vegetirale na odbačenim
mrvicama svojih tlačitelja.
Nema komentara:
Objavi komentar