Nakon što se nasred Zagreba grada obilježava krajem 2014.
godine misa za Pavelića, jednog od
pogrdno prozvanog većeg zločinaca na tlu Balkana, treba ,možda, ovdje trezveno
sagledati: Što se drugo moglo očekivati u tom samom jezgru jedne balkanske palanke, gdje se bilježe ,
ako nećemo od samog Stoljeća sedmog,
onim vatrometima nad svime živog što se zaticalo na hordinim
putešenstvima od Karpata pa sve do Jadrana, da se tek dotaknemo onog drugog
vatrometa nasred Markovog trga, tog vidikovca, odakle će se nadaleko promatrati
kak' se topi jedno ljudsko tijelo Matije Gubca pred razjarenim okajcima
kardinala Draškovića, u čiji spomen se još dan danas bilježi njegov „sentiero
luminoso“ u samom središtu tog povijesnog Abra –Kadabra.
Pa, ne budimo sitničavi, skoknimo odanle ravno u 1848.
godine, kada slavni junak te palanke Jelačić okreće svoju žustru sablju protiv
Mađarske revolucije, koja se htjela otarasiti Austrijskog carstva, te , uz čiju
čast i danas jaše ponosito na svom šarcu, taj hrvatski kraljević Marko, nasred
srca te Bele Metropole brujećih krda,
što iz jednog tora preskaču u drugog, shodno oportunom krmom koja se stalno
premješta iz jednog tora na račun onog ideološki drugog, na izgled, primamljivijom,
ukusnijom i svježijom ispašom.
Nema komentara:
Objavi komentar