HEROJ ILI ZLOČINAC

• 
  Image 1 / 5 Elio Velan i Mario Benčić (M. ANGELINI)

Pun zrak najvećeg istarskog razbojnika Nikad dosad u oštariji kod Ferlina u Savičenti za sličnih umjetničkih događanja u organizaciji Šikuti Machinea nije bilo više ljudi kao za sinoćnje promocije romana prvijenca novinara, kolumniste i publiciste Elia Velana. Ponajviše je to rezultat iznimno privlačne, gotovo mitske, a mnogima manje poznate teme najvećeg urbanog istarskog razbojnika 20. stoljeća Ivana Kolarića koju je Velan prvi romansirao, a dobar odaziv dijelom je sigurno iskaz čitateljskog poštovanja prema autoru, renomiranom novinaru Glasa Istre s 25-godišnjim novinarskom stažem. Kakvim god kritikama bude dočekan Velanov roman "Bilo jednom u Istri - istinita priča o Ivanu Kolariću", najveći mu je potencijal upravo oživljavanje te slojevite legende iz kolektivne pulsko istarske memorije - od mitskih dimenzija svojedobnih Kolarićevih bijegova od policije (prerušavanjem u ženu, crnokošuljaša), do etičkih dimenzija zločina, kazne i - iskupljenja. Ne čudi stoga humaniziranje pa i romantiziranje nekad hladnokrvnog ubojice s pet okrutnih ubojstava na duši, u čemu je u Savičenti sudjelovala aktivno i publika, prenoseći iz usmene predaje i takve detalje da je Kolarić navodno još kao maloljetnik za izbjeglištva 1915. u logoru (roditelji mu umiru zbog španjolske gripe) bio neka vrsta Robin Hooda, kradući da bi ukradeno dijelio sirotinji. Velan je kazao nekoliko puta da je Kolarić platio dug društvu i onda postao drugi čovjek. - U zatvor je ušao polupismen, da bi nakon 25 godina robije izašao kao intelektualac, pojasnio Velan. Od čistokrvnog i uvijek naoružanog razbojnika (uhićen u Trstu u siječnju 1924. s dva pištolja, dvije ručne bombe i četiri noža), nakon zatvora postupno postaje čovjek sa silnom unutarnjom energijom koji se kao iscjelitelj posvećuje liječenju drugih ljudi. - On je prešao prag zla, ušao u tragični niz, ali on je svoj dug prema društvu platio. U zatvoru je tjeran da jede svoj izmet. Sedam je godina bio u samici na otoku Sveti Stefan kod Napulja; slušao je valove mora i galebove, a sve to nije mogao vidjeti, nastavio je autor. Da je Kolariću samo par mjeseci kasnije izrečena kazna, bio bi osuđen na smrtnu kaznu budući da ju je dolaskom na vlast uveo Mussolini. Roman je stoga i argument protiv smrtne kazne jer je Kolarić po izlasku iz zatvora izašao kao drugačiji, bolji čovjek. Roman je to o nasilju i mržnji, ali i mogućem spasenju, osim za one koji nemaju duše. Prvi dio romana koji ima snagu aktualnosti ispričan je kroz lik iskusnog milanskog političkog novinara Marca D., (ne bez autobiografskih elemenata), koji se 1969. suočava s državnim terorizmom i institucionalnim zataškavanjem istrage, uz do danas neotkrivene prave počinitelje krvavog terorističkog bombaškog napada u Milanu te godine. Kolarić je ispaštao za svoje zločine, a ovaj iz Milana možda i dan danas živi na slobodi. - Danas smo umjesto s fašizmom, suočeni s fašizmom u demokraciji. Danas nemamo posla s fašističkim teroristima nego s poduzetnicima i političarima koji ljude ne ubijaju fizički, nego psihički, naglasio je Elio Velan. Za promocije je, uz uobičajeno dobru zakusku u režiji Darka Pekice i ostalih Šikuta, kolega Manuel Angelini izložio šest fotografija Pule iz svog aktualnog ciklusa "Urbana ostavština". Ciklus zadnjih tjedana bilježi brojne facebook fanove, a kojim autor kroz oronula zdanja Pule otkriva ljepotu svog grada. Već ovog petka u kavani/galeriji Cvajner slijedi pulska promocija Velanova romana, pa rovinjska 30. siječnja, žminjska 6. veljače... (Zoran ANGELESKI)        ********************************************************************************* Komentar ovog bloga Zločinac je u „normalnom“društvu uklet, ako se u toku svoje aktivnosti slučajno počinje buditi ona nepoželjna savjest, koja prijeti da ga sazrijevanjem transcendentno preobrati u dostojanstvenika. Zato je, valjda, to „normalno“ društvo trebalo kreirati neki njegov prototip, koji bi bio priznat kao neizbrisivi grješnik po svome rođenju, što će mu omogućiti, da hara, pljačka, i kolje masovno, sve što nije nalik na njegove novo pečene kršćanske  nazore. Iz tog se soja kvazi ljudske spodobe dalje rađaju narodni junaci, heroji, moralne i vladarske vertikale koji će slabašna bića, manje sposobna, dalje  prerađivati u igračke za potrebe vlastitih hirova, i vječno će bježati od Tolstojevog Uskrsnuća, kao Đavo od tamjana.