MOJ PROGLAS PROTIV  LJUDSKE GLUPOSTI

                                                                    ili

                                LJUDSKI UM- KAO JASTUK ZA PREŽIMLJANJE

I, kad se bliske osobe iz daleke Tasmanie i Californie propitkuju – koga se ovdje na Balkanu još spominje, osim Svetozara Markovića i Miroslava Krleže, kao što naši susjedni Apenini spominju svog Garibaldi-eva   heroja  Amilcare Cipriani-a, koji je bijo sve proleterske bitke naše stare dame Europe, od Italije, Grčke, Egipta , pa sve do Pariske komune, te za nagradu odležao u lancima Sardinjske špilje; pod stare dane ponosno odbio neke nasljedne škude uzvikom: „Zar sam svoj život posvetio za tu ukletu škudu ili sam se borio protiv nje !“, tada, u preznojavanju uzvikujem:

 „ I „mi“ smo ovdje  dali, i još dajemo nove Sveliborce, koji žude za današnjom velikom Kinom, koja je dovela škudinu zvijer do njene same mrtve  točke, od koje se dalje ne može na isisavanju ljudskih muka, kao što  tamo bivaju  u tijeku  okovana ljudska bića na proizvodnom lancu, okovana bodljikavom žicom,  jednim obrokom- jednog štakora dnevno i pod „dobrovoljnim“ ugovorom obaveze da neće ni pomisliti na samoubojstvo- sve dok u svojim kratkim noćima jedino o tome sanjaju.

Naši Sveliborci, oni stari, i oni tek što majčinu dojku napuštaju, koji sanjaju o velikim vođama i najvećim svjetskim oligarhijama, poput Putinove, koji je spreman pokrenuti globalnu apokalipsu za spas prisvojenog privatnog posjeda  Krima.

Uz te naše brojne  Sveliborce, poput minulih podpiraca lomaća Draškovića, bana Jelačića, ovdje smo nedavno imali 80 tisuća hrabrih čuvara, samo u zemlji Hrvatskoj, članova Saveza Komunista, koji su tu okupljeni bdili od 1945. godine, da preko jedne noći 1990. postanu slavni Tuđmanovi „Barakaši“, domoljubne lopine svjetskog kalibra., ali uvijek oni isti Antifašisti, Narodnjaci i uzorni Kršćani

Jednako, kad sam još kao mulac pokucao na bratov šalter Predsjedništva vlade Jugoslavije, još one iste noći kad se cijela Titova armada preseljavala sa zapadne na istočnu frontu, gdje nitko te noći nije spavao osim mene na čekaoničnom kauču, na što se sam Kardelj pobunio što je i ovo mjesto pretvoreno u spavaonicu,  a Beogradskim bulevarom generalaŽdanova vrištale su žene i djeca Grčkih partizana i njihovih invalida, kojima se odjednom prikraćuje izbjegličko sklonište, silom se trpalo na kamione, koji će ih odvesti ravno u ruke Markosovih neprijatelja.

Sve to,  za obranu od novog istočnog neprijatelja, dabome i za čisto zarađenu, zapadnu  škudu.

Za gradnju basnoslovnog  Brionskog carstva, gdje će se okupljati i ona još preostala, svjetska srednjevjekovna ljudska gamad, careva i prinčeva u noćnom haremu, bančenju i sakupljanju svojih zadnjih snaga u veliko carstvo Svetog Trečeg Svijeta.

Ne više klasnog, već Ne-opredjeljenog.

Ili kako intelektualne elite vole da sebe uzdižu u oblake opće, vjerske, ideološke i klasne  Agnostike, koji avetski kruže milenijima nad ovom lijepom, sve ljudskom  Planetom.   

I sve to za „čistu“ škudu, onda, danas, i sutra- (ako ga bude).....