Prema Marksu i Varufakisu, kapitalističke tvornice živi su
laboratoriji povijesti.
Iz čega slijedi da ekonomija koja se u njima rađa pretvara
ljudsko biće u puki objekt uporabe, u razmjensku robu-poput vreće krumpira.
Paralelno time, uslijed bestijalne kompeticije, na kojoj
počiva klasno društvo jačega nad slabijim, slijedi nagli rast tehnologije, koji
se direktno odražava na uštrb opće kulturologije.
Čovjek postaje tako bifrontalno kasapljen materijalno i
duhovno, do mjere da se udaljava sve više od svoje iskonske stvaralačke
prirode.
Kao što je Engleskom veleposjedniku pred par stoljeća, ovca koja
pase njegovu travu, postala dragocjenija od čovjeka koji mu je do tada zasađivao luk i blitvu-
tako mu danas postaje komputer više struko rentabilniji od čovjeka.
Milijunske mase, koje danas bivaju odbačene na blatnjave
staze Globusa, posve su zakinute svog prirodnog stvaralačkog ciklusa, koji je
kalio njehov dijalektički razvoj, usmjeren prema jednom višem stupnju međusobno
surađujućeg bića.
Čitatelj ovog bloga, u čudu je valjda primjetio jedan Don
Kihotovski odskok donjeg autora jednom nametnutom kontemplacijom, o tome što sve predstoji pretpostavljenom čovjeku današnjice, suočenom trotjednim razmakom
što ga dijeli od Parlamentarnih izbora :
SVELJUDSKA MANJKAVOST !
www.severinomajkus..com
Nema komentara:
Objavi komentar