RIMOVANJE
Trump je na primjeru Libije pokazao da se USA ne miče s Levanta
- AUTOR:
-
- 13.02.2017. u 17:00
Trump je defenestrirao Fayyada i pljusnuo glavnog tajnika UN-a Guterresa, poučivši UN-u da on ima zadnju riječ
Administracija Donalda Trumpa već je uklizala u odnose na Sredozemlju, nanovo sijekući karte koje su već bile umiješane i presječene za podjelu. Očitovalo se to vetom Washingtona na imenovanje već dogovorenoga novoga posebnog izaslanika Ujedinjenih naroda u Libiji, pritom ukorijenjenoga u Americi - ali Trumpu očito nepreporučljivoga palestinskog porijekla.
Mandat njemačkog diplomata Martina Koblera je, naime, pri kraju, pa je glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres obavio konsultacije među članicama Sigurnosnog vijeća i pripremio za izglasavanje kandidaturu Salama Fayyada. On je ekonomiju diplomirao u Teksasu, godinama je taložio iskustvo radeći u Svjetskoj banci pa u Međunarodnome monetarnom fondu. Odande je otišao na položaj premijera i istodobno ministra financija Palestinske Vlasti, od 2007 do 2013. Doimao se, dakle, i te kako upućenim i kvalificiranim, a također i "američkim čovjekom".
Predstavnici petnaestorih država članica Sigurnosnog vijeća primili su, nakon Guterresovih neformalnih konsultacija, njegov formalni prijedlog na koji su imali rok odgovoriti do petka u ponoć.
U Palači UN na Istočnoj rijeci u takvim situacijama vlada načelo pristanka šutke: ako se nitko izrijekom ne usprotivi - kandidat je prihvaćen i glavni tajnik ga imenuje.
Američka veleposlanica Nikki Haley čekala je praktički zadnji čas i onda objavila dopis veoma oštrog tona, neuobičajenoga za praksu Svjetske organizacije, ali savršeno usklađenoga s manirama novog Predsjednika USA. "Predugo je Organizacija Ujedinjenih naroda bila nepravedno pristrana u korist Palestinske Vlasti na uštrb naših saveznika u Izraelu.
Sjedinjene Države zasad ne priznaju Palestinsku Državu pa ne podržavaju signal koji bi to imenovanje izaslalo unutar Ujedinjenih naroda", potpisala je Haley.
Ta bilješka postigla je u jedan mah višestruki učinak. Prvo, to je zvučna pljuska Guterresu koji se očito nije potrudio pravodobno ispipati puls nove američke administracije, računajući brzopleto da će ona prihvatiti što su odlučile USA dok je u Bijeloj kući stolovao Barack Obama. Drugo, potvrdila je odlučnost kojom će Trumpova administracija u Staklenoj palači braniti interese Izraela.
Očito, neće više biti moguće rezolucije kojima se osuđuje Izrael za kršenje odluka Ujedinjenih naroda (u čemu ta država, ustrojena deklaracijom Ujedinjenih naroda 1947, ustrajava gotovo 70 godina): prva takva nakon historijske rezolucije 363 iz 1974, donesena nedavno uz uzdržan glas USA (koje, dakle, nisu iskoristile pravo veta), zadugo će biti i zadnja.
Ipak, to ne znači Trumpovu bianco mjenicu Izraelu: dok s jedne strane maše mrkvom premještanja Veleposlanstva USA iz Tel Aviva u Jeruzalem (priznajući tako okupaciju Svetoga Grada kao legaliziranu aneksiju), s druge strane virki batina opomene Netanyahuovoj vladi da prestane kolonizirati svojim naseljima palestinske teritorije okupirane 1967.
Očito, Sjedinjene Države Amerike se ne povlače s Levanta i ustrajavaju u ulozi ključnoga eksternog faktora u palestinsko-izraelskoj krizi, dugotrajnom kogeneratoru kriza na Bliskom i Srednjem istoku.
Washington je, neočekivano ali ne i nelogično, i s druge strane verbalno intervenirao i u Libiji, gdje se Moskva preko generala Halife Haftara nametnula kao jamac ucjenjivanja i potkapanja Evropske unije, ponajprije kroz dotok ilegalnih imigranata, omiljene teme agresivnoga nacionalpopulizma.
Defenestrirao je Fayyada i pljusnuo Guterresa, poučio je Ujedinjene narode da USA u njima i dalje imaju zadnju riječ (barem tu nikada zapravo nije prestala vrijediti krilatica "America First", koju je ipak smislio još Monroe a ne sada Trump), ali je poručio Putinu da to ne znači da mu je ondje prepustio odriješene ruke.
Učinio je to kroz obznanu Državnog odsjeka Sjedinjenih Država koja daje "punu podršku" libijskoj Vladi nacionalnog sporazuma premijera Fayeza Serraja, upravo onoga koga potkapa Parlament u Tobruku pod Haftarovom kontrolom, te koga stalno ugrožava smijenjeni fundamentalistički bivši premijer Halifa Ghwell, sada oslonjen o "libijsku nacionalnu gardu", fundamentalističku miliciju koja osvajanjem čas ovoga, čas onoga ministarstva ili javnog nadleštva prokazuje da Serraj ne kontrolira ni Tripoli, kamoli Libiju.
State Department (on objedinjuje funkcije državnog tajništva i ministarstva vanjskih poslova, po kojoj ga jedino znaju izvan Država) jasno tvrdi da bi "Libija morala raditi na stvaranju vojnih snaga ujedinjenih pod zapovjedništvom civila, kadrih ponuditi sigurnost svim građanima i suzbiti teroriste.
Podjele i nedostatak koordiniranja među libijskim snagama koristit će samo IDIS-u i inim terorističkim skupinama". Stoga USA "ohrabruju sve Libijce da podrže proces političke pomirbe i Vladu nacionalnog sporazuma". To je upozorenje Haftaru i poruka kako Kairu, tako i Moskvi.
Nema komentara:
Objavi komentar