Bruna Esih je ovih dana u Saboru glasala protiv Istanbulske konvencije, koja se zalaže protiv nasilja nad ženama
Melania Trump ovdje je samo simbol. Tko god da o aktualnoj američkoj prvoj dami govori, piše ili donosi vrijednosnu procjenu nje kao osobe i njezine uloge koju je imala u dolasku na vlast sirovog, mizoginog i ksenofobnog, šest puta bankrotiranog američkog biznismena, čini to iz perspektive vlastita interesa i vlastite mogućnosti precepcije složene stvarnosti koja nas okružuje.
To uključuje i autoricu ovog teksta. Kao i kod svih simbola, ovdje bi se moglo primijeniti isto pravilo. Ono smo što u simbolima vidimo, naša interpretacija Melanije Trump razotkriva nas.
O stvarnoj osobi Melaniji Knavs nitko od nas pouzdano ne može znati ništa, kao i najveća većina onih koji o njoj pišu ili govore, vidjeli su je samo na fotografijama ili snimkama.
Počevši od onih koji tvrde da je treba osloboditi (iz braka u kojem se nalazi - #freemelania hashtag) pa sve do onih koji smatraju da je sudionica i Donaldova pomagačica pri dolasku na vlast.
Druga kategorija razotkrivača Melanije Trump, unutar koje se neke deklariraju kao angažirane feministkinje, bivšoj manekenki i sponzoruši rugaju se na istom tragu, tvitajući sarkastične dosjetke: “Melania, trepni dvaput ako želiš da te spasimo”.
One u Melaniji ne prepoznaju ženu koju treba spašavati jer nije klasno potčinjena i jer je svoje izbore činila slobodnom voljom, Donald ju očito nije oteo.
Pritom njihova argumentacija neodoljivo podsjećaja na model - sama si je kriva - koji se redovito primjenjuje na sve žene s ovih prostora koje su imale posla s nasilnicima, ucjenjivačima, sadistima, ukratko - vrstom muškaraca čiji mozak žensko “ne” prevodi u - “o, da”.
U još dalekovidnijim konstrukcijama dolazimo do onih koji jasno i bez imalo sustezanja tvrde da je Melania Trump Donaldov partnerica u šovinizmu i ksenofobiji, da ga je, ako ne baš entuzijastično, ali dobrovoljno branila i podupirala u utrci za predsjednika te nemušto opravdavala njegove seksističke ispade, kao i onaj iz 2005. godine o kojem postoji audiozapis, a na kojemu možemo čuti kako se Donald hvali svojim pothvatima seksualnog nasrtanja na žene.
Ta skupina interpretatora gospođe Trump, a tu se također radi o uglednim, centralno ili lijevo orijentiranim komentatorima britanskog i američkog tiska, Melaniju opisuju kao Mariju Antoanetu koja s prozora gleda masu gladnu kruha i nudi joj kolače.
Sasvim prigodno u tu se priču uklopila naslovnica meksičkog izdanjaVanity Faira za veljaču, koja prikazuje Melaniju kako sjedi za stolom ispred punog tanjura nakita i, umjesto očekivanih špageta, vilicom vrti bisernu ogrlicu.
Većina uglednih komentatora svoje sažaljenje čuva za uistinu potlačene žene i one koje će, u mandatu Donalda Trumpa, to tek postati zbog niza razloga kao što su ukidanje pomoći u vezi s repro- duktivnim zdravljem ili legitimiranjem diskursa koji žene pretvara u seksualni objekt.
Na samom kraju spektra procjene Melanije Trump, ona dopada u šake onih koji se ne libe usporediti je s, primjerice, Leni Riefenstahl, koja je, kao omiljena Hitlerova redateljica, bila jedna od instrumenata njegova dolaska na vlast, ili sa Sarom Palin, američkom konzerativnom političarkom koja se bori za ukidanje određenih, već stečenih, ljudskih prava, kao što su istospolni brakovi ili ženino pravo na prekid trudnoće.
Protiv Palin je u vrijeme njezine kandidature bilo podignuto 239 različitih etičkih pritužbi te je na kraju dala ostavku.
U cijeloj toj šumi glasova Melanija Trump došetala je iz Sevnice, pa preko začarane Pete avenije, na početku karijere držeći u ruci tek turističku vizu, skroz do Bijele kuće, kao hodajuća kontradikcija na Louboutin štiklama.
Tko je zapravo Melania Trump? Žena koju treba spasiti ili sudionica u legitimiranju postupaka čovjeka čija bi vladavina mogla unesrećiti milijune ljudi, već ionako unesrećene vlastitom, ljudskom prirodom.
Po mojoj procjeni, Melania Trump prozivod je duha vremena s vrlo ograničenim dosegom moći i posve neusporediva sa ženama koje su moć stekle posebnim vještinama, umjetničkim ili političkim, ali ne rodno obojenim.
Melanija Trump je lakmus papir koji bez greške pokazuje rodne odnose u svijetu, stereotipe koji uvelike kroje svjetsku politiku, ekonomiju, te u konačnici samopoštovanje svakog pojedinačnog ljudskog bića.
Melanija Knavs, kao simbol, bila je djevojka izrazito dugih i vitkih nogu telijepog lica koja je, zbog poretka stvari, drugima oko sebe, a potom i sebi, vjerojatno bila uvjerljivija kao model ispred fotoaparata nego studentica arhitekture.
Kad te sve oko tebe, samo zbog tvoje pojavnosti koja ti prividno pruža nadomjestak moći, gura u rodni stereotip i pritom nudi sigurnost, teško se tome othrvati.
Naravno, ne izabiru sve žene taj put, ali u zemlji Donalda Trumpa (pritom ne mislim isključivo na Ameriku), gdje vrijednostima ravna rodnahijerarhija, gdje su žene nešto što se može slobodno zgrabiti i poniziti, puno je teže opstati nudeći druge sadržaje.
Melania uzima ono što joj svijet daje, dopuštajući pritom razna poniženja jer je procijenila da za ovo drugo nema dovoljno snage i da joj se baš ne isplati. Inače, vjerojatno ne bi pokušala slagati da je završila studij, bilo bi joj posve svejedno.
Jedini način da se krug ponižavanja prekine jest žene učiniti svjesnima da imaju više od onoga u što ih loše i rodno stereotipno društvo pokušava uvjeriti.
Melania je već daleko, a i kao što smo rekli, ovdje je samo simbol. Zato možemo krenuti od, primjerice, domaće političarke Brune Esih, koja je, nesvjesna složene stvarnosti oko nas, upravo ovih dana u Hrvatskom saboru glasala protiv Istanbulske konvencije, koja se zalaže protiv nasilja nad ženama i traži borbu protiv običaja koji potiču rodne stereotipe.
Za konzervativnu i neosviještenu zastupnicu Esih glasovita konvencija Vijeća Europe koju je potpisalo 36 država, koje sve do jedne prepoznaju da se nasilje nad ženama vrši prvenstveno prema rodnim stereotipima, za nju je nametanje rodne ideologije.
Dakle, krenimo od vlastitog dvorišta, mislimo globalno djelujmo lokalno.
Nema komentara:
Objavi komentar