utorak, 20. rujna 2016.
JOŠ JEDAN SLUČAJ DELOŽACIJE
'TO JE CRKVA, OČEKUJEŠ NEKO MILOSRĐE, KAD ONO...' Zadarska nadbiskupija iz stana izbacila branitelja da bi izgradila vilu s apartmanima!
- AUTOR:
-
- Ana Vučetić-Škrbić
OBJAVLJENO:
- 20.09.2016. u 20:32
Iako je rok od osam dana, koji im je Zadarska nadbiskupija dala da napuste crkveni stan u kojemu žive još od 1967. godine, prošao, obitelj Mika nije i neće mirno izići iz te trošne nekretnine u Ulici don Ive Prodana u samom srcu grada Zadra.
Ni nakon što smo objavili priču ove četveročlane obitelji koja bi mogla završiti na najgori mogući način – deložacijom, obitelj Mika još uvijek ništa ne zna o svojoj sudbini, piše Slobodna Dalmacija.
Zadnje pismo koje su dobili iz Nadbiskupije je ono u kojemu ih se poziva da dobrovoljno napuste posjed navedenog stana u roku od osam dana jer će u suprotnom Zadarska nadbiskupija, kao vlasnik nekretnine, "biti prisiljena svoja prava ostvariti sudskim putem i obavijestiti nadležnu policijsku postaju".
– Mi nemamo kamo ići, ovo je jedini dom koji imaju zadnje tri generacije moje obitelji. Nitko od nas ne osporava Nadbiskupiji vlasništvo, samo tražimo da nam se prizna status zaštićenih najmoprimaca kako bismo mogli ostati ovdje.
Iako Crkva tvrdi da im stan treba za pastoralne potrebe, nije mi jasno kako im, uz sve silne nekretnine koje imaju, treba baš naš stan, koji je potpuno derutan i za koji su se pravili da ne postoji dok ga nisam sam počeo obnavljati – ponavlja Toni Mika.
Ni nakon što smo objavili priču ove četveročlane obitelji koja bi mogla završiti na najgori mogući način – deložacijom, obitelj Mika još uvijek ništa ne zna o svojoj sudbini, piše Slobodna Dalmacija.
Zadnje pismo koje su dobili iz Nadbiskupije je ono u kojemu ih se poziva da dobrovoljno napuste posjed navedenog stana u roku od osam dana jer će u suprotnom Zadarska nadbiskupija, kao vlasnik nekretnine, "biti prisiljena svoja prava ostvariti sudskim putem i obavijestiti nadležnu policijsku postaju".
– Mi nemamo kamo ići, ovo je jedini dom koji imaju zadnje tri generacije moje obitelji. Nitko od nas ne osporava Nadbiskupiji vlasništvo, samo tražimo da nam se prizna status zaštićenih najmoprimaca kako bismo mogli ostati ovdje.
Iako Crkva tvrdi da im stan treba za pastoralne potrebe, nije mi jasno kako im, uz sve silne nekretnine koje imaju, treba baš naš stan, koji je potpuno derutan i za koji su se pravili da ne postoji dok ga nisam sam počeo obnavljati – ponavlja Toni Mika.
Trošni stan
Priča obitelji Mika nevjerojatno podsjeća na jedan drugi zadarski slučaj koji se dogodio prije četiri godine, kada je iz jednog drugog trošnog stana u Varoši, na zahtjev Zadarske nadbiskupije, iseljen tada 40-godišnji Ivica Grgec, branitelj s dijagnozom epilepsije i teškog oblika PTSP-a koji je zaradio na ratištima po Hrvatskoj i Bosni.
Situacija je bila gotovo identična: u oba slučaja Zadarska nadbiskupija bila je neosporni vlasnik nekretnine, a kao razlog iseljenja ljudi koji su u tim stanovima živjeli i više od 20 godina navedene su pastoralne potrebe. Točnije, kako im te nekretnine trebaju za smještaj svećenstva.
– Otiđite tamo u Varoš, odakle su na ulicu izbacili mene s djetetom i pogledajte što se sada tamo nalazi umjesto one trošne, kamene kuće. Vila s apartmanima! A mene su, dok sam molio u župi i Nadbiskupiji da nas tamo ostave, uvjeravali kako mi ne mogu izići u susret jer im taj stan treba za svećenike i pastoralne potrebe – govori Grgec danas, četiri godine nakon što je izišao iz stana koji je njegov djed Josip Rubelj oporučno ostavio Crkvi.
"Slobodna Dalmacija" pisala je još 2012. godine o ovom slučaju, a u Nadbiskupiji su nam tada rekli kako za njih nema nikakve dvojbe oko toga da je stan njihov, pogotovo što Rubelj nije bio Grgecov "pravi" djed, nego drugi suprug njegove bake.
Kako Rubelj nije imao izravnih potomaka, a to je i bio razlog zašto je stan ostavio Crkvi, Nadbiskupija je Grgecu u kolovozu 2012. godine, preko svog odvjetnika, poslala nalog da preda ključeve stana u Varoši. Godinu dana imao je status zaštićenog najmoprimca sa simboličnim najmom od jedne kune mjesečno, a onda je stigao službeni zahtjev za iseljenjem, piše Slobodna Dalmacija.
Situacija je bila gotovo identična: u oba slučaja Zadarska nadbiskupija bila je neosporni vlasnik nekretnine, a kao razlog iseljenja ljudi koji su u tim stanovima živjeli i više od 20 godina navedene su pastoralne potrebe. Točnije, kako im te nekretnine trebaju za smještaj svećenstva.
– Otiđite tamo u Varoš, odakle su na ulicu izbacili mene s djetetom i pogledajte što se sada tamo nalazi umjesto one trošne, kamene kuće. Vila s apartmanima! A mene su, dok sam molio u župi i Nadbiskupiji da nas tamo ostave, uvjeravali kako mi ne mogu izići u susret jer im taj stan treba za svećenike i pastoralne potrebe – govori Grgec danas, četiri godine nakon što je izišao iz stana koji je njegov djed Josip Rubelj oporučno ostavio Crkvi.
"Slobodna Dalmacija" pisala je još 2012. godine o ovom slučaju, a u Nadbiskupiji su nam tada rekli kako za njih nema nikakve dvojbe oko toga da je stan njihov, pogotovo što Rubelj nije bio Grgecov "pravi" djed, nego drugi suprug njegove bake.
Kako Rubelj nije imao izravnih potomaka, a to je i bio razlog zašto je stan ostavio Crkvi, Nadbiskupija je Grgecu u kolovozu 2012. godine, preko svog odvjetnika, poslala nalog da preda ključeve stana u Varoši. Godinu dana imao je status zaštićenog najmoprimca sa simboličnim najmom od jedne kune mjesečno, a onda je stigao službeni zahtjev za iseljenjem, piše Slobodna Dalmacija.
Vila s apartmanima
– Meni je bilo jasno da je situacija tu potpuno čista i da pravno nemam na čemu inzistirati jer je Crkva oporukom dobila vlasništvo, ali nisam mogao prihvatiti da me baš oni izbacuju na ulicu. Ako bi itko trebao pomoći ljudima u teškoj životnoj situaciji, a tada sam bio teško bolestan s djetetom bez drugog smještaja, očekuješ da je to Crkva.
Molio sam ih da me ostave, da ću im plaćati najamninu, odlazio u župu, ali bez uspjeha. Samo su ponavljali da im to treba za pastoralne potrebe i njihove svećenike, to mi je rekao čak i župnik kojega sam otišao moliti za pomoć. Još sam od njihova odvjetnika čuo kako mi je pametnije da sam iziđem iz stana nego da me oni tuže, jer ću na kraju biti deložiran i još morati platiti sudske troškove.
Odakle da još i to platim kada prihoda nemam. A kako je i moja obitelj bila protiv toga da se s njima sporimo, jer je zakonski sve bilo čisto, jednostavno sam pokupio svoje stvari i otišao iz tog stana – kaže Grgec.
– Nisam se više ni bunio, ni žalio, jednostavno nisam imao izbora... i onda se, godinu dana nakon toga, tamo "stvorila" skela, a ubrzo nakon toga i vila s apartmanima. Ma ništa tu nije sporno, ni vlasništvo, ni biznis, ali meni je teško prihvatiti da je to Crkva. Uče nas i propovijedaju da su oni naši pastiri, a mi njihovo stado.
Koliko ja znam, svaka bi ovca trebala imati svoj tor i štalu, a oni ljude izbacuju na ulicu. Ovo što sam vama rekao, rekao bih i njima na oltaru. Donat Mika je još u goroj situaciji od moje, on ima dvoje djece. Gdje će oni ako ih se izbaci iz ovog stana u Varoši, oni nemaju drugog doma – govori Grgec, koji je danas podstanar.
Žao nam je, ali...
U Grgecovu slučaju za Zadarsku nadbiskupiju nema ništa sporno.
"Oporuka kojom Josip Rubelj ostavlja svoj stan Župnom uredu svetog Šime u Zadru datira iz 1989. godine, a rješenje o nasljeđivanju Općinski sud donio je deset godina kasnije.
Oporuku je priznala i njegova supruga Katica, koja je u tom stanu živjela do smrti", stoji u odgovoru Zadarske nadbiskupije, gdje su dodali kako su Grgecu išli naruku koliko su mogli jer je kao zaštićeni najmoprimac godinu dana stanarinu plaćao jednu kunu.
"Žao nam je čovjeka, ali situacija ovdje je čista. Nadbiskupiji taj stan treba za smještaj svećenika", kazali su nam tada, prije četiri godine, u odvjetničkom uredu koji zastupa Zadarsku nadbiskupiju.
U kakvom je pravnom statusu ta nekretnina danas, odnosno je li još uvijek u vlasništvu Nadbiskupije, jučer nismo uspjeli dobiti odgovor.
Odbijenica i prijetnje
U pismu koje je, u ime Zadarske nadbiskupije, obitelj Mika dobila od odvjetničkog ureda 26. kolovoza stoji kako je Ekonomsko vijeće Nadbiskupije već nekoliko puta razmatralo davanje suglasnosti za obnovu stana u Prodanovoj te se o tome negativno izjasnilo.
"Zato vas ovim putem posljednji put pozivamo da dobrovoljno napustite posjed navedenog stana i prekinete s bespravno započetim radovima. U suprotnom ćemo biti prisiljeni krenuti u vlasničku tužbu za predaju u posjed stvari, u kom slučaju će nastati materijalni troškovi koji će u konačnici pasti na Vaš teret, a što vjerujemo da nikako ne biste željeli, imajući u vidu materijalnu situaciju u kojoj se nalazite", stoji u dopisu iz Zadarske nadbiskupije.
Inače, Ekonomsko vijeće Nadbiskupije, kojemu se se Mike obraćale tražeći suglasnost za obnovu nekretnine o vlastitu trošku, odbilo ih je uz obrazloženje kako im je ova nekretnina potrebna za pastoralne potrebe, piše Slobodna Dalmacija.
*******************************************
Molio sam ih da me ostave, da ću im plaćati najamninu, odlazio u župu, ali bez uspjeha. Samo su ponavljali da im to treba za pastoralne potrebe i njihove svećenike, to mi je rekao čak i župnik kojega sam otišao moliti za pomoć. Još sam od njihova odvjetnika čuo kako mi je pametnije da sam iziđem iz stana nego da me oni tuže, jer ću na kraju biti deložiran i još morati platiti sudske troškove.
Odakle da još i to platim kada prihoda nemam. A kako je i moja obitelj bila protiv toga da se s njima sporimo, jer je zakonski sve bilo čisto, jednostavno sam pokupio svoje stvari i otišao iz tog stana – kaže Grgec.
– Nisam se više ni bunio, ni žalio, jednostavno nisam imao izbora... i onda se, godinu dana nakon toga, tamo "stvorila" skela, a ubrzo nakon toga i vila s apartmanima. Ma ništa tu nije sporno, ni vlasništvo, ni biznis, ali meni je teško prihvatiti da je to Crkva. Uče nas i propovijedaju da su oni naši pastiri, a mi njihovo stado.
Koliko ja znam, svaka bi ovca trebala imati svoj tor i štalu, a oni ljude izbacuju na ulicu. Ovo što sam vama rekao, rekao bih i njima na oltaru. Donat Mika je još u goroj situaciji od moje, on ima dvoje djece. Gdje će oni ako ih se izbaci iz ovog stana u Varoši, oni nemaju drugog doma – govori Grgec, koji je danas podstanar.
Žao nam je, ali...
U Grgecovu slučaju za Zadarsku nadbiskupiju nema ništa sporno.
"Oporuka kojom Josip Rubelj ostavlja svoj stan Župnom uredu svetog Šime u Zadru datira iz 1989. godine, a rješenje o nasljeđivanju Općinski sud donio je deset godina kasnije.
Oporuku je priznala i njegova supruga Katica, koja je u tom stanu živjela do smrti", stoji u odgovoru Zadarske nadbiskupije, gdje su dodali kako su Grgecu išli naruku koliko su mogli jer je kao zaštićeni najmoprimac godinu dana stanarinu plaćao jednu kunu.
"Žao nam je čovjeka, ali situacija ovdje je čista. Nadbiskupiji taj stan treba za smještaj svećenika", kazali su nam tada, prije četiri godine, u odvjetničkom uredu koji zastupa Zadarsku nadbiskupiju.
U kakvom je pravnom statusu ta nekretnina danas, odnosno je li još uvijek u vlasništvu Nadbiskupije, jučer nismo uspjeli dobiti odgovor.
Odbijenica i prijetnje
U pismu koje je, u ime Zadarske nadbiskupije, obitelj Mika dobila od odvjetničkog ureda 26. kolovoza stoji kako je Ekonomsko vijeće Nadbiskupije već nekoliko puta razmatralo davanje suglasnosti za obnovu stana u Prodanovoj te se o tome negativno izjasnilo.
"Zato vas ovim putem posljednji put pozivamo da dobrovoljno napustite posjed navedenog stana i prekinete s bespravno započetim radovima. U suprotnom ćemo biti prisiljeni krenuti u vlasničku tužbu za predaju u posjed stvari, u kom slučaju će nastati materijalni troškovi koji će u konačnici pasti na Vaš teret, a što vjerujemo da nikako ne biste željeli, imajući u vidu materijalnu situaciju u kojoj se nalazite", stoji u dopisu iz Zadarske nadbiskupije.
Inače, Ekonomsko vijeće Nadbiskupije, kojemu se se Mike obraćale tražeći suglasnost za obnovu nekretnine o vlastitu trošku, odbilo ih je uz obrazloženje kako im je ova nekretnina potrebna za pastoralne potrebe, piše Slobodna Dalmacija.
*******************************************
„ THE ENGLISH ESTABLISHED CHURCH WILL MORE READIGLY PARDON AN ATTACK ON 38 OF ITS 39 ARTICLES THAN ON 1/39 OF ITS INCOME“
K. MARX
Nema komentara:
Objavi komentar