četvrtak, 27. travnja 2017.

BALKAN IZMEĐU DVA IMPERIJALISTIČKA GLODAVCA

WASHINGTON MAIL

PREVRAT NA ZAPADNOM BALKANU Crni se oblaci opet nadvijaju nad regiju, u Makedoniji je situacija već došla do usijanja, sve prijeti novim sukobima

Protesters on bulldozers demonstrate in front of Macedonian parliament against an agreement that would ensure the wider official use of the Albanian language in Skopje, Macedonia March 30, 2017. REUTERS/Ognen Teofilovski
REUTERS
Zapadne vlade i institucije moraju se pozabaviti nizom generatora nestabilnosti u regiji
Crni se oblaci opet nadvijaju nad Zapadnim Balkanom. Ako se ne riješe eskalirajuće uvrede i nacionalni sporovi, regija bi se mogla opet uvući u spiralu sukoba koja se zatim izrodi u nasilje. Izabrani lideri, kao i zapadne vlade i međunarodne institucije, moraju se žurno pozabaviti nizom generatora nestabilnosti.
1. Ekonomske frustracije: iako je prošlih godina rast BDP-a zabilježen u cijeloj regiji, utjecaj na životni standard je neravnomjeran i očekivanja javnosti ostala su neispunjena. Usto, nezaposlenost mladih ostaje visoka, a javna frustracija zbog korumpiranih i nekompetentnih vlada raste. Nasuprot tome, ekonomski rast je ovisan o političkom legitimitetu, društvenoj stabilnosti i povjerenju ulagača, a sve je to podriveno javnim prosvjedima koji se šire u nekoliko država.
2. Politička polarizacija: stranačke bitke u nekim su državama toliko intenzivne da opozicija bojkotira parlament, blokira donošenje zakona i čak odbija sudjelovati na izborima. Takvo je stanje u Albaniji koju čekaju opći izbori u lipnju, ali opozicijska Demokratska stranka unaprijed tvrdi da će biti lažirani.
3. Puzajući autoritarizam: Srbiju i Makedoniju optužuje se da su vladajuće stranke prisvojile državu u svoju korist i eliminirale bilo kakvu održivu opoziciju. Nakon što je 2. travnja Aleksandar Vučić izabran za predsjednika, njegova Srpska napredna stranka kontrolira izvršnu i zakonodavnu vlast, a sljedeći su izbori tek 2020. Pokušaj preuzimanja države bio je još očitiji u Makedoniji gdje je vlada VMRO-a, sada na odlasku, zatečena u različitim zloporabama moći, uključujući prisluškivanje opozicije.
4. Rastući protesti javnosti: u Srbiji traju prosvjedi protiv izbora predsjednika Vučića. Društvene mreže i studentske organizacije mobilizirale su desetke tisuća mladih pozivajući na svrgavanje vlade koju se percipira sve autoritarnijom. Prosvjedi su izljev višegodišnjih frustracija zbog prožimajuće službene korupcije, kontrole medija i političke manipulacije.
5. Etničke eskalacije: ondje gdje političke podjele postaju etničke, izgledi za konflikt rapidno se povećavaju. Primjer je Makedonija gdje je formiranje nove dvoetničke vlade s Albancima blokirano i gdje predsjednik i administracija na odlasku tvrde da albanski lideri rade na razbijanju države. Lideri srpskog entiteta u BiH eksploatiraju separatizam usred raširene frustracije političkim institucijama i ekonomskom stagnacijom.
6. Granični sporovi: u regiji traju konflikti oko granica i nepriznavanja državnosti nekih zemalja. Tenzije se periodički pojačavaju između lidera Srbije i Kosova, a srpski nacionalisti ne prihvaćaju trajnu neovisnost Crne Gore. Čak i kad ne postoji granični spor, etnički sukobi u jednoj zemlji mogu potaknuti zahtjeve da teritorij na kojemu je manjina inkorporira "država matica". Albanski premijer Edi Rama otvorio je pak pitanje ujedinjenja i podjario strahove panalbanizma koji bi mogao nasilno razbiti nekoliko država.
7. Stranci kao žrtvena janjad: vlade koje se suočavaju s rastućim društvenim i etničkim nemirima mogle bi ih krenuti suzbijati i nastojati diskreditirati prosvjednike kao izdajice koje plaćaju strane sile. Kao primjer, Otvoreno društvo Georgea Sorosa postalo je glavni krivac za nacionaliste i ultrakonzervativce u cijeloj regiji, od Mađarske do Makedonije.
8. Blokada pristupa EU: ulazak u EU je ambicija koja nestaje u većem dijelu regije, unatoč koristima koje donosi novim članicama, uključujući pristup fondovima i ulaganjima. Iako nekoliko država ima status kandidata, napredak je usporen jer je EU zaokupljena unutarnjim problemima i javno mnijenje se protivi daljnjem širenju. Stanovnici Balkana su dijelom razočarani jer smatraju da je Unija suučesnik u održavanju korumpiranih vlada u zamjenu za određenu razinu stabilnosti. U tom začaranom krugu neuspjeh u reformiranju države isključuje mogućnost članstva. Primjerice, građani Srbije žale se da je Bruxelles podržao izbor Vučića istodobno zanemarujući njegovu ulogu u gušenju slobode medija.
9. Ruske provokacije: u svem tom nemiru Rusija koristi alate svoje "meke moći" kako bi lokalne političare uhvatila u klopku financijskom i diplomatskom podrškom, preplavila lokalne i društvene medije dezinformacijama, potaknula međuetničke animozitete i zaprijetila prozapadnim vladama. Pokušaj puča u Crnoj Gori u listopadu 2016. godine, u kojemu su sudjelovali srpski nacionalisti pod vodstvom ruskih obavještajaca protiv vlade orijentirane prema NATO-u možda je ogledni primjer za buduće nasilne akcije. Sljedeći pokušaj Moskve mogao bi biti sofisticiraniji i šireg opsega, bilo kao poticanje lidera srpske manjine u Bosni protiv Bošnjaka muslimana, bilo kao raspirivanje etničkih sukoba u Makedoniji ili provociranje srpsko-crnogorskih konflikata. Predsjednik Vladimir Putin, ako to služi njegovim interesima, neće se protiviti pokretanju regionalnog rata kako bi testirao odlučnost NATO-a i potkopao proces zapadne integracije kamuflirajući involviranost Kremlja. S tim ciljem Moskva favorizira militarizaciju regije, što je bilo vidljivo u nedavnim razgovorima Putina i Vučića u kojima je Beograd pokazao spremnost da kupi ruski protuzračni sustav S-300 uz borbene zrakoplove MiG-29 i tenkove T-72. Reakcija srpskih susjeda sasvim sigurno neće biti pasivna.

Nema komentara:

Objavi komentar