KLJUČ
RAZUMJEVANJA MARKSIZMA NEKA BUDE VIŠE – ALI NIKAKO MANJE OD TOGA:
Marksova
znamenita rečenica
„ Filozofi
tumaće svijet na razne načine, ali taj svijet treba promijeniti,“ govori da Marksizam
nije neka puka Ideologija niti Dogma.
Marksizam je
znanstvena revolucionarna teorema, koja zagovara neminovnu smjenu privatnog
vlasništva svih sredstava proizvodnje i prirodnih resursa , kao posve dotrajao anakroni milenijski sustav klasne vladavine
konkurencije jačeg nad slabijim ljudskim bićem.
Marksizmom
se uzvisuju Rano kršćanski ideali: „svih ljudi međuobno jednakih“, koji tada nisu mogli biti ostvareni s razloga što,
zagovaranje jednakosti u općoj materjalnoj bijedi biva svoje vremena utopija.
Trebalo je
sačekati suvremenog vjesnika Nove ere, koji će usavršiti proizvodna sredstva
do mjere da ona zadovolje teorijski potpuno izobilje za sav ljudski rod.
Hirom
slučaja ili evolucijskom zakonitošću, ta je uloga pripala jednom usavršenom klasnom sustavu, koji će
tehnološki unaprijediti proizvodna sredstva.
Ali sve to biva namješteno tek u svrhu i korist jedne manjinske posjedničke tiranije, što uzrokuje jednu od najvećih nejednakosti svih vremena,
koji će imanentno dovesti današnje čovječanstvo u postojeće ubogog jadnika - prerađenog čovjeka u običan eksploatisani objekt, koji će
biti razmjenjen na javnim dražbama ponude i potražnje, poput vreće krumpira.
Iči će se i
dalje od toga. Kad mu, općom
komputerizacijom, vrijednost padne
daleko ispod njegovih egzistencijlnih potreba, uvesti će se sjeciglavi ISIS.
Kreirati će se njegov potencijalni
neprijatelj: nacionalni, rasni, ideološki, vjerski. Nebeski
ili zemaljski Lucifer, kojim on treba da se suoči. Ili pak da se pretvori u
masovnu izbjeglicu; u krdo međusobne
desterminacije. Izgnan u koncentracione
logore, u drumskog razbojnika, od kojih
se distancira upravo ta njegova najveća društvena Hulja, koja je do temelja ogulila njegovu stvaralačku
narav. Izvela ga na javne daske, da tu bude popljuvan pod egidom: „Drž'te lopova,
ljenčugu , kukavicu i naprijatelja općeg društvenog dobra.“
Tog uhodanog
samoprozvanog društvenog establišmenta: današnje „Liberalne
demokracije“
Nema komentara:
Objavi komentar