U NAGLAVOM DRUŠTVU PRAVDA JE PODLA I NEDOSTIŽNA

HRVATSKAČUDO NAD ČUDIMA Pravda je spora, ali dostižna: Mamić dolijao 7 godina nakon velikog skupa na Rivi, veličanstvenog mitinga protiv nepravde i mafije u nogometu i svim porama društva PIŠE DAMIR PILIĆ 17. ožujka 2021. Dogodilo se i to „čudo nad čudima”: Zdravko Mamić pravomoćno je osuđen na 6,5 godina zatvora, čime je Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku iz lipnja 2018. godine. Tako je izvršni dopredsjednik Dinama i siva eminencija hrvatskog nogometa napokon juridički dolijao: epoha u kojoj je Dinamo bio njegov bankomat – Mamić je formalno osuđen zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz zagrebačkog kluba - okončana je kaznenom presudom za tu kriminalnu rabotu. Epilog je višegodišnja robija. Ali ova je priča puno veća od Dinama - Mamićevi zbiljski grijesi daleko premašuju tih 116 milijuna kuna iz presude. Kriminalni pipci njegove hobotnice odavno su zapasali čitav hrvatski nogomet, uključujući i državnu reprezentaciju, te se ukotvili duboko u raznim vitalnim strukturama društva, od pravosuđa do politike. Mamićev upliv na pravosuđe vidi se već iz notornih činjenica da mu je suđenje moralo biti prebačeno iz Zagreba u Osijek – zbog javne tajne da na zagrebačkim sudovima stoluju „njegovi ljudi” – kao i iz njegova bijega u BiH noć uoči izricanja presude u Osijeku, jer mu je iz pravosudnih krugova javljeno da će biti osuđen na više od pet godina zatvora, što povlači automatski odlazak u zatvor ravno iz sudnice. image Joško Ponoš/Cropix Jednako su zorni i Mamićevi politički pipci. Financijski interesi Zdravka Mamića uredno su se svih ovih godina realizirali u „vražjem političkom trokutu” čija su druga dva šiljasta kuta činili pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i HDZ. Kruženje novca i političke moći unutar tog trokuta odvijali su se sličnom cikličkom pravilnošću kao kruženje vode u prirodi. SLIKA ORTAČKOG KAPITALIZMA Kao što se kiša s neba pretvara u vodu na zemlji, od koje dio isparava u vodenu paru koja formira oblake, da bi se opet vratila u formi kiše koja natapa zemlju, tako je i Bandić iz zagrebačkog proračuna davao Dinamu, pri čemu je dio novca isparavao u Mamićeve džepove, a dio u predizborne kampanje HDZ-a (u izbornim se noćima Mamića moglo vidjeti u najužem stožeru HDZ-a), e da bi zauzvrat HDZ štitio Bandića i otežavao njegovo procesuiranje zbog kriminala i korupcije (pa je čovjek i umro prije nego što je dočekao neke sudske procese), te je ovaj i dalje mogao mirno trpati javni novac u Mamićevu privatnu vreću. Ukratko: slika i prilika ortačkog kapitalizma. Kao što bez kruženja vode u prirodi ne bi bilo života na Zemlji, tako ni bez ovog opisanog kruženja novca i moći niti bi Dinamo bio prvak 15 godina zaredom, niti bi Mamić bio bogat kao krez, niti bi Bandić umro neosuđen, niti bi HDZ tako lako pobjeđivao na izborima. image Vojko Bašić/Cropix Dvadeset godina trajala je ta kriminalna predstava, otkad je Mamić 2000. došao u Dinamo, odnosno 2003. postao izvršni dopredsjednik kluba. Mamić se pritom nije pretjerano ni trudio sakrivati da pod svojom kontrolom ima čitav Hrvatski nogometni savez – od sudačke organizacije do državnog tima, čije je izbornike upravo on postavljao i smjenjivao – niti se libio u izbornim noćima pojavljivati, pred TV kamerama, u društvu predsjednika HDZ-a. Nogometni narod sve je to godinama gledao i kiptio od bijesa. Čak su i navijači Dinama odbijali ići na stadion – ne želeći svojim prisustvom davati legitimitet kriminalnoj tvorbi - pa su proslave titula na Maksimiru održavane pred par stotina gledatelja. 'ORJUNAŠI I NEPRIJATELJI HRVATSKE' Vrhunac tog narodnog bijesa dogodio se prije sedam godina, 29. studenoga 2014., kad je na krcatoj splitskoj Rivi – pred 30.000 građana i navijača koji su stigli iz svih krajeva Dalmacije - održan veličanstveni protestni miting, izvorno zamišljen kao skup podrške Hajduku i otpora HNS-ovoj nepravdi, koji je prerastao u miting za društvenu pravdu, a protiv nepravde i mafije u nogometu i svim porama društva. image Mario Todorić/Cropix „Ovo je pokret protiv nogometnog establishmenta koji u svom okviru ima elemente kriminala i mafije”, grmio je tada s pozornice dr. Benjamin Perasović - tada u svojstvu istaknutog navijača i vrsnog sociologa subkulture, a danas na funkciji predsjednika Nadzornog odbora Hajduka – uz ovacije i odobravanje publike. Samo koji dan kasnije Zdravko Mamić – protiv kojeg je, de facto, i bio organiziran narodni skup na Rivi – gostovao je u „Nedjeljom u 2” kod Aleksandra Stankovića, rekavši da su skup na Rivi organizirali „orjunaši i neprijatelji Hrvatske”, predstavivši sebe i Dinamo „simbolima hrvatstva i domoljublja”, koji su se našli na udaru zato što „promičemo sve hrvatske vrijednosti”. To je ta priča: u kriminalnom umu Zdravka Mamića sada je i Vrhovni sud RH valjda pun orjunaša i neprijatelja Hrvatske. U tom smislu, nije nevjerojatno da je Mamić napokon osuđen. Nevjerojatno je da je njegova priča prolazila punih dvadeset godina