Ima li, netko, negdje na Balknu, da nam došapne ispod glasa, barem nešto što bi Latinka Perović, možebiti, ponijela sobom, na onaj svijet spokoja,i vedrih spoznaja o Svetozaru Markoviću. Koji je još krajem devetnaestog stoljeća, ponio sobom ostatke svojih kosti sve do Trsta, da ih skloni od Bijelog terora dinastije Obrenović. Kao i crvenog. koji se, u nastaku zakuhavao diljem Sibirskih prostranstava. Preko Ukrajine, da pali i žari sve do danas, taj pijani ruski teror... nedužnih miljuna ljudskih bića Sve nova narađanja, koji se nježno zibju u bebinim zikvama...za svježi ljudski odstrjelj !