Građani protjerali političare iz ureda: ‘Nema više priče, sad prelazimo na djela
Tuzlaci su ogorčeni na političare koji jedini dobro žive u državi koja ima više od 500.000 nezaposlenih građana
Htjeli su Ukrajinu i sad je imaju!, bijesno je uzviknula zgodna studentica s tamnom kosom vezanom u konjski rep u trenutku kad je postalo jasno da ne gori samo koš za smeće u prizemlju zgrade kantonalne vlade u Tuzli, nego cijela zgrada vlade. “Takva vam je Bosna”, nasmiješio se dečko pokraj nje: “Dobri smo, najbolji, dok ne puknemo!”
U pola sata plamen je zahvatio svih devet katova zgrade. Mladići s kapuljačama i maramama preko lica, koji su je i zapalili, utrčavali su u zgradu dok je gorjela i izbacivali registratore, televizore, stolice, namještaj. Kad su konačno dopustili prolaz vatrogasnim vozilima, već je bilo kasno. “Nek je, fala Bogu, dabogda sve gorilo!”, sav ozaren obratio se novinarima niski dječak. Zašto? “Kako zašto? Ljudi gladuju, a oni samo sjede u svojim foteljama”, viče 14-godišnji Dino, osmaš s niskom pokvarenih zuba.
Vatrogasci u problemu
Vatrogasci ni u sat vremena nisu uspjeli ugasiti požar, ali su spriječili da se proširi na okolne zgrade. Oni nešto malo stariji od Dine, koji su zgradu i zapalili, sad su složno digli ruke kako bi pomogli vatrogascima da vatrogasno crijevo protegnu do prozora na trećem katu iz kojih su upravo plazili plameni jezici.
- Jeste li to htjeli - upitala sam malu alternativku duge smeđe kose koja je na prosvjed došla s prijateljem iz razreda i s crveno-crnim uljanim bojama naslikanim plakatom: “Ovo nije protest, ovo je revolucija”. “Ne, nisam”, odmahnula je glavom okrećući plakat na poleđinu. Ona je bila tužna, ali na većini lica okupljenih vidjelo se likovanje.
Najmlađi među prvima
“Meni je žao što smo rušili, ali stvarno je bilo dosta”, ističe Emina. Pedesetogodišnjakinja duge crvene kose završila je gimnaziju, ali je godinama radila kao kuharica. Sad ne može ni to. Jučer do 16 sati stigle su vijesti da su zapaljene zgrada Predsjedništva BiH u Sarajevu i zgrade vlade u Bihaću i Zenici, više policajaca je ozlijeđeno u oba ta grada.
“Na nogama je 21 grad u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nećemo stati!”, gorljivo govori Emina. Jučer su se prosvjednicima u Tuzli, koji su na ulice prvi put izašli u srijedu, pridružili građani Jajca, Brčkoga, Prijedora, Travnika, Bugojna, Kaknja, Donjeg Vakufa, Prozora, Visokog, Gračanice, Živinica, Srebrenika, Tešnja, Orašja, Cazina, Sanskog Mosta. U Tuzli se okupilo nekoliko tisuća demonstranata, većinom mladih. Oni tvrde - deset hiljada, dvanaest. Prve redove preuzeli su oni kratko ošišani, s kapuljačama i maramama preko lica, neki i s kacigama. Dijelili su medicinske maske za zaštitu od suzavca. Nakon što je zgrada zapaljena, naboj mase je naočigled pao, ali kako su autobusi s pridošlicama iz drugih gradova nastavili stizati, tako su prosvjednici produžili do zgrade suda tuzlanskog kantona.
“Sutra idemo na općinu. Sutra je na redu Jasmin Imamović”, poručila je Samira, Eminina drugarica. Jasmin Imamović popularni je gradonačelnik Tuzle koji vlada godinama, a usput i uspješan i cijenjen književnik. Samira nije bila u pravu: dok smo razgovarale, dio prosvjednika već je krenuo dalje prema centru grada. Zapalili su zgradu općine, ured Jasmina Imamovića i kamenovali zgradu tužiteljstva. Izvojevali su i prvu političku pobjedu: premijer Tuzlanskog kantona Sead Čaušević podnio je ostavku.
Osvajanje zgrade
Prosvjed u Tuzli službeno je počeo u 13 sati, nekoliko minuta nakon što su dva mladića na jarbol podignula bijelu zastavu s ljiljanima, zastavu preddaytonske i ukinute Republike Bosne i Hercegovine. U 13.50 već je gorjelo prizemlje. ”Lopovi, lopovi”, najčešće su uzvikivali prosvjednici jučer u Tuzli. Dok su mladići u kapuljačama utrčavali u zgradu kantonalne vlade u Tuzli, demolirali unutrašnjost i izbacivali registratore s dokumentima i namještaj, jedan njihov drug po zgradi je ispisivao grafite. Onima prvima “Lopovi” i “Ostavke svi”, kad je požar već buknuo, dopisao je nove: “Smrt nacionalizmu!”, “Smrt nacionalnoj podjeli BiH građana”. Plameni jezici već su lizali kroz ulazna vrata kad je on baš uz njih, jer je tamo preostalo najviše čistog zida, dopisivao: “Jedan narod, jedna nacija”.
Osvajanje zgrade proslavili su na isti način, vješajući zastavu s ljiljanima kroz prozor prvog kata. “To je jedina zastava koju priznajem, to je zastava moje domovine”, objasnio je 20-godišnji Nermin Dedić koji je na prosvjed došao zaogrnut u tu zastavu.
Nema mirnih pregovora
Njegov prijatelj Sabahudin Zukić, 33-godišnji izbjeglica iz Zvornika, nezaposleni otac dvoje djece, ističe kako nikakve koristi nema od mirnih pregovora. Bosni treba totalni preokret. “Jedan dedo je reko: djeco, ja ne znam što je internet, a vi nećete znati što je penzija”, pričao je Zukić dok su oko njega skandirali re-vo-luci-ja, re-vo-luci-ja. Na jednom transparentu crvenio se natpis: “Proleteri svih zemalja, ujedinite se!”
Pred zapaljenom zgradom oko koje su se ustrčali policajci pred fotoreportere je istrčao maskirani dečko s transparentnom: “Nema više priče, sad prelazimo na djela”. Ured Europske komisije u BiH pozvao je sve da se suzdrže od nasilja: ali tko njih uopće ovdje sluša?
Nema komentara:
Objavi komentar