ANTE TOMIĆ Karamarko i Milanović su u Slavoniju došli kao dva Vulkanca šiljatih ušiju
Šarani, štuke, somovi i grgeči plivaju posavskim selima, između kuća, garaža i štagljeva, kroz kuhinje, kupaonice, dnevne i dječje sobe, migolje se u vodi oko traktora i kombajna, grickajući razmočeni kukuruz i pšenicu i nadute leševe svinja, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju .
Gledajući iz zraka, pejzaž se čini kao blatnjava reinkarnacija Panonskog mora ili kao scenografija za holivudsku preradu starozavjetne pripovijesti o potopu sRusselom Croweom u glavnoj ulozi.
Starozavjetne se metafore sjetio prošlog četvrtka i poglavar Srpske pravoslavne crkve, dok je u Sabornoj crkvi s mnoštvom molio protiv poplava.
“Molimo se Gospodu da zaustavi oblake kiše i podari nam sunce. Bez milosti božje ne može se ništa učiniti. Ovo nije kazna Božja, već opomena da se sklonimo s puta poroka, zlobe i bezakonja”, kazao je patrijarh Irinej, a u nastavku propovijedi artritičnim je kažiprstom i pokazao što je tako razgnjevilo Stvoritelja, koji je to “porok, zloba i bezakonje” da je On poslao silan vodeni val koji je diljem jugoistočne Europe probio riječne nasipe i potopio naselja. Riječ je o nebeskoj odmazdi zbog, ne biste vjerovali, beogradskog Gay Pridea.
Teološko učenje o poplavi
Prihvatite li teološko učenje partijarha Irineja, Bog je, u najkraćemu, jebeni idiot, koji je, umjesto da munjom sprži nekoliko gradskih kafića i klubova u kojima se okupljaju pederski fićfirići, uništio stoku, ljetinu, kuće, automobile i poljoprivredne strojeve, a tu i tamo uzeo i život nekim savršeno čednim, heteroseksualnim seljacima koji su se vjenčali po pravoslavnom obredu. Ima li zaista transcedentalne uzročnoposljedične veze između Gay Pridea i poplave, Gospod je, da se poslužimo riječima Milojka Pantića, omašio ceo fudbal.
No, tako valjda mora biti. Nema tragedije u kojima crkveni ljudi neće naći nekakav blagoslov i dobitak za sebe. Oni se hrane ljudskom nesrećom, baš poput razbojnika koji su požurili u potopljena područja raznijeti što bujica još nije raznijela. Vidjeli su ih, kažu, u Gunji.
Čamcima obilaze sela, pljačkajući tuđu muku i veslima tjerajući konkurenciju, štakore što podignutih njuški kandžicama žustro grabe vodu. Lupeži gacaju poplavljenim domovima, prevrću stare hrastove kredence i komode što plivaju u mulju, gledajući da nije tko u ladici s čarapama ostavio zlato i devize.
Dva Vulkanca u akciji
Nadajmo se samo da će biti razumni i utovarujući plijen neće precijeniti nosivost svojih plovila. Ako je koji došao luftmadracem, usrdno ga preklinjemo da se kani bijele tehnike.
Političari su ipak iz čitave ove nesreće izašli čistog obraza. Očekivali biste možda da će jurnuti put Slavonije, zaustavljajući se putem samo da u kakvom šoping centru kupe nepromočivu jaketu i gumene čizme, i da će pred svima zgrabiti lopate, smiješiti se fotoreporterima puneći vreće pijeskom, da će se ugurati u Caritasovu kuhinju i promrzlim nesretnicima kutlačom dijeliti varivo od graška, da će ganuto zagrliti neku baku koja je ostala bez ičega...
Ali, jok, ništa od toga. Nitko od naše političke elite, ni u vlasti ni u opoziciji, nije prepredeno iskoristio poplavu za vlastitu promociju.
Došli su u Posavinu ozbiljni, mrki, odlučni da ne pokažu nikakvu emociju, ni najmanji znak one odvratne, manipulativne, populističke sućuti. Da ih je koji uplakani mališan krenuo zagrliti, vjerojatno bi ga osiguranje zaustavilo. Političari su bili hladnokrvni, službeni i suzdržani kakve ih i inače viđamo.
I Karamarko i Milanović, potpuno jednaki, kao dva Vulkanca šiljatih ušiju, dva čuvstveno potpuno uskraćena izvanzemaljska bića iz “Zvjezdanih staza”, došli su u Slavoniju, mehanički se rukovali s policajcima i pripadnicima civilne zaštitom, zamišljeno pogledali nabujalu rijeku, izgovorili u kamere nekoliko ispraznih fraza i šmugnuli natrag u Zagreb.
No, oko jedne će se stvari, uvjeren sam, pobrinuti. Evakuiranim nesretnicima možda će nedostajati odjeće, hrane, lijekova i pokrivača, ali dao bih se okladiti da će u nedjelju u svakoj sportskoj dvorani biti dovoljno biračkih kutija za izbore za Europski parlament, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju .
***********************************************
kOMENTAR OVOG BLOGA
Svi galamimo protiv tih nitkova , drskih pozera sracunatih politikanera, koji u luksuzu njeguju svoj loj, svoj vladarski imidz, svoju nehumanu cud, ali nitko ne pokrece ono najkrucijalnije pitanje danasnjeg covjeka -zasto tolerira toliko breme na svojim ledjima, kamo li da se po tom pitanju porodi neko ljudsko dostojansrvo, neki zivotni poriv usmjeren prema Covjeku.
Nema komentara:
Objavi komentar