Lenjin, koji se od tada zatice u dubokom blatu Brest-
Litovska, nagrizene marksisticke savjesti, biva tako prinudjen da koraca u tom
mulju sve do svoje smrti.
Uzalud se bjezalo i od mentalne traume za direktan pridonos
porazu Njemacke socijalisticke
revolucioje i zvjerskog klanja njenih Spartakovaca, kojeg je pocinila ista ona
socijaldemokracija koja mu je obezbjedila kompletnu zeljeznicku kompoziciju, da bi ga iz
Svicarskog egzila prevezla ravno u Petrograd na celo jednom drustvenom
sustavu, koji ce, ako ne i razori do temelja devetnaesto stoljetne ideale
znanstveno revolucionarnog sociajlizma Marksa i Engelsa, ali ce zasigurno vratiti cjelokupnu povijest
covjecanstva za nekoliko stoljeca u natrag.
Americki marksist Daniel De Leon jos se ranije prisjecao susreta
sa Lenjinom, na Stuttgardtskom kongresu socijalista. Bio je to susret, nakon Amsterdamskog,
gdje su se De Leon i Roza Luksemburg zestoko suprostavili Kautskovoj
rezoluciji, koji u Stuttgardtu nije ostavio medju dvoje dvadest stoletnih velikana
poseban utisak. Niti je Lenjinovo
poznavanje De Leonove teorije o Sociajlistickom Industrijskom Unionizmu, kojom pridonosi kvantitativnom markzimu,
utjecalo na daljnji razvoj Sovjetskog Saveza u smjeru jedne sociajlisticke
konacnosti.
Naprotiv, 1921. godine, tu se osniva Treca Internacinala,
kojom se ,ni manje ni vise, ukida
Marksova medjunarodna uloga revolucionarnog proletarijata, i prenosi na nacionalne okvire pojedinacnih zemalja. Staljin
biva prvi koji ce je provoditi u praksu. Slijedi ga Hitler svojim nacional
socijalizmom. Nacionalizam cvijeta
poznatim razmjerima do danasnjih dana – dobro
poznatom narocito balkanskim narodima.
Slijedi nastavak 7.
www. severinomajkus.com/blog
Nema komentara:
Objavi komentar