DRUGI DIO

„MISLI IMAJU JEDINI VELIKI PROBLEM : PRELAZE U DJELA“

                                                   

 U naj dramatičnijim vremenima,  u kojima se zatiče suvremeno globalno društvo, opće  pustoši, koja ostavlja iza sebe ta samrtnička dotrajala klasna zvijer, dugo će još, nažalost, valjati pred sobom ukupno čovječanstvo u sve razularenoj bujici vlastite kloake, da bi se konačno slilo u vlastiti epohalni ponor.

Ako se pri tome zamisli jedan budući opstanak ljudske biološke vrste, bila bi to jedna od najtužnijih životnih izraslina na kugli zemaljskoj, koja bi uslijedila kao posljedični efekt minulih civilizacijskih dosega,  u propuštenim izazovima na  svome  daljnjem evolutivnom razvoju prema zdravo razumskom Čovjeku, i koji se nasuprot tome, nakon duge milenijske iscrpljenosti klasne podčinjenosti, nije uspio iskaliti u jedno opće društveno biće, u stanju da opstaje i dalje na vlastitim nogama, već se predao stihijskom  beznađu, indolentnoj inertnosti i plošnoj vegetativnoj defenzivnosti.

Ono što bi od svega toga još moglo ostati u svome prijašnjem netaknutom izdanju jest, možda, i ono pomoćno pomagalo, kojeg  priroda poklanja svakom biću kao  optičku iluzija o vlastitoj  pameti i ljepoti, koja nas razlikuje od svih ostalih, ostavljajući nam tako jedinu motornu snagu u nastavku sveopće  vegetacije, tog našeg  zakržljalog biološkog korijena.

komentar
Dobro rekoste Severino: ostaje nam samo optička iluzija! Mada nešto mislim da je riječ "ostaje" u vašem iskazu suvišna, nema nam što 'ostati' to bi značili da smo nekad i imali nešto... a nikad nismo ni imali ništa drugo osim iluzija! Prije su tek možda bile šarenije i slađe!
Što s onima koji se više ne daju preveslati životnim iluzijama? Ili takvih uopće ni nema?

    ***************************************************

Imamo devetnaestostoljetno nasljeđe, koje, konačno baca u koš za smeće sve naše individualne  iluzije, i  ..."kuca na vrata svakom čovjeku sa zahtjevom da bude riješen "!

Treba ga  se samo dohvatiti, zavrnuti rukave i provesti ga u djelo.

Dosta je htjeti, okaniti se izmišljanja tople vode, umjeti obraniti jedinstvo civilizacijske suradnje, nadasve posjedovati odgovornost prema generacijama koje smo donijeli sobom.

Nikakve filozofske  upadice tu više ne drže vodu, koja nam sve više nadire do grla.

Socijalna revolucija nije nikada u povijesti bila iluzija, već društveni imperativ, koja, sve do naših vremena nije bila izdana. 

www.severinomajkus.com/blog

Komentar

Komentar

Zahvaljuje na vašoj kooperativnosti na jednom takvom pitanju od krucijalnog značaja suvremenog društva:

„ Socijalna revolucija uvijek preraste u nešto drugo, izvrgne svoju narav puno prije od prolaska bilo kakva 72 dana, a čak je neprepoznatljiva već nakon 72 sata!
Severino - Dok pobjednici pišu povijest, gubitnici zauzimaju budućnost!“

     

****************************************************

Skepticima  socijalne revolucije neizostavno prevladava ona željezna barijera, koja  usmjeruje njihove poglede u jedinom pravcu minulih vremena, podčinjavanjem tako i njihov sveopći mentalitet jednoj dotrajaloj i ustaljenoj plijesni.

Današnjeg tipičnog kolovođu te inertne pojave, možda najbolje interpretira upravo svjetska „ljevica“ svojim antifašizmom i narodnjačkim populizmom, sve kako bi što prije popela se na vlast i provodila vlastitu anakronost u još žešći fašizam. Što više, ona se uvijek spretno udružuje sa svim društvenim papanima slično ustaljenog  mentaliteta, sadkanog u jednom društvu kojim prevladava  karakteristika jedne opće materijalne nestašice,iz koje je primarno i proniklo društvo klasnih podjela na grabežljivce i njihove žrtve.

Na toj se ne raboti redovito zatiče svekolika moralistička popadija, intelektualni snobizam, spin doktori, pa čak i gatajuče skupine znanstvenika i akademskih zajednica.

Jedan banalni primjer, kojim se može pomesti taj naš društveni pod njihove sveopće zatucanosti, najbolje predstavlja jedna suvremena javna česmo na kojoj se svatko od nas napaja prema vlastitim potrebama i bez ikakvog ograničenja.

Osobno ne poznam primjer gdje ta društvena raslojenost biva i dalje podijeljena na otmičare tog životnog napitka  i njihove oštećene žrtve.

Današnje društvo napokon je dostiglo taj razvojni stupanj, barem teoretske pretpostavke općeg izobilja za sav ljudski rod.

Tek teoretska pretpostavka. Zašto? Upravo zato što je na primjeru javne česme, bez ikakvog zakonskog, ni moralnog ukaza, pojam klasnog naprosto ishlapio u vlastiti bezdan.

Materijalno ČUDO odjednom je protijerano, izgnano, ne u neki pakao ili čistilište, već se  tog nepopravljivog otmičara odjednom zatekne u društvu svih ostalih koji se koriste tim općim „blagoslovljenim“ dobrom –osiguranim jednom nad većinskom sviješću civilizacijske  socijalne revolucije, za  sva dolazeća vremena.

„Ali…..“ odmah će slijediti povik nekog bogom danim ustaljenim mentalitetom.