KOLUMNA
Zakon nije jednak za sve
Piše: Elio Velan
| Objavljeno: 03.12.2014 | 16:02 | Zadnja izmjena: 03.12.2014 | 16:02 | 0 komentara |
Kažu da je zakon jednak za sve. U svim talijanskim sudnicama ta je misao istaknuta velikim slovima na zidu, iza leđa suca koji sudi u ime naroda. Kada je zakon u pitanju, godine prolaze, ja starim i iskreno, s vremenske udaljenosti od nekih trideset i pet godina od diplome na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, sve mi je teže trezveno razlučiti bitne, suštinske razlike između demokratskog i autoritarnog režima. Pokoravamo se volji moćnika, spuštamo glavu, ponekad smo prisiljeni kleknuti, kažeš, ili sebi naređuješ, da nećeš nikad dozvoliti da te netko prisili puziti poput gmizavca.
Prije pet godina otišao sam u Torino u srcu regije Piemonte da pratim početak velikog procesa koji je pokrenut da bi se zadovoljila pravda tisuće radnika koji su u Italiji preminuli radeći u tvornicama velike švicarske multinacionalne kompanije Eternit koja se bavila preradom azbesta. Nije bilo predstavnika žrtava azbesta iz šireg područja bivše Jugoslavije iako se bivši komunistički režim masovno služio azbestom u svim petogodišnjim planovima i njime trovao radničku klasu koju je načelno neizmjerno volio i poštivao. Ginulo se od posljedica rada s azbestom u Rijeci, Puli, Splitu u Pločama, popis žrtava na tom prostoru nije nikad obavljen, postoje natuknice, postoje udruge koje se tom poviješću bave, ali konkretnih inicijativa nije nikad bilo. Istražni sudac Giuseppe Guariniello uspio je sastaviti listu poginulih, ma koliko ona bila parcijalna, sadržavala je sve karakteristike dobro sročene optužnice. Popisom od 3.000 imena i prezimena poginulih radnika Guariniello je uspio sastaviti optužnicu koja je dokazala da su vlasnici multinacionalne kompanije Eternit znali da je azbest smrtonosan, da se radi o opakom mineralu a ipak, unatoč saznanjima, nastavili su s iskorištavanjem, zapošljavali radnike koji su radili u pogonima nezaštićeni, disali i gutali godinama sitna vlakna koja su se uvlačila u pluća i razarala organizam.
Sjećam se da sam ušao u sudnicu u Torinu u pratnji sina jedne žrtve azbesta, stajali smo prilijepljeni za zid (dvorana je bila krcata) a on mi je prstom pokazao prva dva reda stolica pred stolom suca: dva reda odvjetnika, njih desetak koji su predstavljali obranu vlasnika kompanije Eternit Švicarca Stephana Schmideinya i bivšeg direktora i suvlasnika firme belgijskog baruna Luisa De Cartiera. Moć novca, obitelj Schmideiny ostvarila je carstvo na račun bijednika koji su radili s azbestom, desetljeća rada i zgrtanja profita u Europi koja tada, nije, navodno, znala za pogubne efekte Eternita. Nasuprot nogometnoj ekipi odvjetnika koji su zastupali obranu stajao je istražni sudac Giuseppe Guariniello. Ispočetka neravnopravna bitka unatoč činjenici da je istražni sudac prikupio dokazni materijal služeći se rezultatima istrage nekoliko udruga oštećenih građana - radnika koji su u gradu Casale Monferrato (sjedište najveće tvornice azbesta u Italiji) desetljećima pratili smrtnu nit vodilju. Nakon nekoliko godina sudske rasprave prvostupanjski je sud presudio u korist žrtava, proglasio je vlasnike multinacionalne kompanije krivima. Prošle godine talijanski drugostupanjski sud je potvrdio presudu i čak pooštrio kazne.
Naime, u lipnju 2013. godine sud u Torinu potvrdio je prvostupanjsku presudu, čak je povisio zatvorsku kaznu sa 16 na 18 godina Švicarcu Stephanu Schmideinyju, presuda je odredila u ime odštete isplatu od 30,9 milijuna eura općini Casale Monferrato gdje je djelovala njegova tvornica Eternit i 20 milijuna eura regiji Piemonte u kojoj je do 2013. godine, zbog posljedica rada s azbestom, preminulo od raka preko 3.000 osoba, mahom radnika tvornica u Casale Monferrato, Cavagnolo i Bagnoli. Uz to švicarski bogataš osuđen je isplatiti odštete i rodbini poginulih radnika a procijenjeno je to tada na iznos od oko 80 milijuna eura.
Sud u Torinu bio je izuzetno oštar u izricanju kazne, mjesec dana prije presude umro je u Belgiji drugi optuženik barun Luis De Cartier, koji je osuđen na 16 godina zatvora.
No, prošli tjedan dogodio se obrat, treća i konačna presuda oslobodila je svih optužbi dva moćnika, izbrisala zatvor i obvezu isplate odšteta žrtvama azbesta. Trenutno se zna da je konačna, pravomoćna oslobađajuća presuda, donijeta jer je sud prihvatio sugestiju obrane i utvrdio da je krivično djelo potpalo pod pravilima zastare, oni su krivi ali po talijanskim zakonskim normama zakon ih ne može goniti jer je krivnja zastarjela, prošao je termin, nogometna ekipa odvjetnika koja je branila Švicarca i Belgijanca na kraju je pobijedila. Cijela je talijanska politička elita negodovala zbog presude ali to su tek riječi, tek su fraze dnevne političke komunikacije, suština priče je da nitko neće odgovarati za smrt radnika, pokopali su ih dvaput i to u ime zakona.
******************************************************************************************
Komentar ovog bloga
Proizvođači svih dobara, u klasnom sustavu predstavljaju običan potrošno-derutni objekt, a zakonodavstvo je danas gotovo u svim zemljama zjednačeno u Svetu Kravu tog poganskog društva, u kojem Čovjek, kao da i ne postoji više.
Mi u Istri upravo svjedočimo jednom takvom zločinu, kojeg ne mogu zaustaviti nikakve ljudske sile, u nastajanju
Plomina 3.
Može da izgine cjelokupno stanovništvo, jer taj je interesni monstrum tako komputeriziran da opstaje i bez ljudskog faktora.
Ili barem se tako pričinja njegovim tvorcima koji su sebi unaprijed osigurali sigurna skloništa na nekim dalekim rajskim otocima „posljednjih dana“, Poput G.W.Busha, koji se već smjetio u rajskom gnijezdu Guatemale po zaslugama njegova " Isusa, koji ga je promijenio iz dna duše" ( ! )
Već i danas –dovoljno je da ti zlotvori čovječanstva samo kihnu- i već ih vidimo kako lete u neke daleke sanatorije na pročišćavanje svoga opterećenog probavnog sustava.
NAPIŠI NEŠTO SVOGA NA TEMU
www.severinomajkus.com
************************************************************
ušao si duboko u trag govna što polučuje ovo bolesno društvo. ja nemam više što reći. jedino se nadam da nisi jedini čitaoc. hvala na povjerenju, elio velan
Prije pet godina otišao sam u Torino u srcu regije Piemonte da pratim početak velikog procesa koji je pokrenut da bi se zadovoljila pravda tisuće radnika koji su u Italiji preminuli radeći u tvornicama velike švicarske multinacionalne kompanije Eternit koja se bavila preradom azbesta. Nije bilo predstavnika žrtava azbesta iz šireg područja bivše Jugoslavije iako se bivši komunistički režim masovno služio azbestom u svim petogodišnjim planovima i njime trovao radničku klasu koju je načelno neizmjerno volio i poštivao. Ginulo se od posljedica rada s azbestom u Rijeci, Puli, Splitu u Pločama, popis žrtava na tom prostoru nije nikad obavljen, postoje natuknice, postoje udruge koje se tom poviješću bave, ali konkretnih inicijativa nije nikad bilo. Istražni sudac Giuseppe Guariniello uspio je sastaviti listu poginulih, ma koliko ona bila parcijalna, sadržavala je sve karakteristike dobro sročene optužnice. Popisom od 3.000 imena i prezimena poginulih radnika Guariniello je uspio sastaviti optužnicu koja je dokazala da su vlasnici multinacionalne kompanije Eternit znali da je azbest smrtonosan, da se radi o opakom mineralu a ipak, unatoč saznanjima, nastavili su s iskorištavanjem, zapošljavali radnike koji su radili u pogonima nezaštićeni, disali i gutali godinama sitna vlakna koja su se uvlačila u pluća i razarala organizam.
Sjećam se da sam ušao u sudnicu u Torinu u pratnji sina jedne žrtve azbesta, stajali smo prilijepljeni za zid (dvorana je bila krcata) a on mi je prstom pokazao prva dva reda stolica pred stolom suca: dva reda odvjetnika, njih desetak koji su predstavljali obranu vlasnika kompanije Eternit Švicarca Stephana Schmideinya i bivšeg direktora i suvlasnika firme belgijskog baruna Luisa De Cartiera. Moć novca, obitelj Schmideiny ostvarila je carstvo na račun bijednika koji su radili s azbestom, desetljeća rada i zgrtanja profita u Europi koja tada, nije, navodno, znala za pogubne efekte Eternita. Nasuprot nogometnoj ekipi odvjetnika koji su zastupali obranu stajao je istražni sudac Giuseppe Guariniello. Ispočetka neravnopravna bitka unatoč činjenici da je istražni sudac prikupio dokazni materijal služeći se rezultatima istrage nekoliko udruga oštećenih građana - radnika koji su u gradu Casale Monferrato (sjedište najveće tvornice azbesta u Italiji) desetljećima pratili smrtnu nit vodilju. Nakon nekoliko godina sudske rasprave prvostupanjski je sud presudio u korist žrtava, proglasio je vlasnike multinacionalne kompanije krivima. Prošle godine talijanski drugostupanjski sud je potvrdio presudu i čak pooštrio kazne.
Naime, u lipnju 2013. godine sud u Torinu potvrdio je prvostupanjsku presudu, čak je povisio zatvorsku kaznu sa 16 na 18 godina Švicarcu Stephanu Schmideinyju, presuda je odredila u ime odštete isplatu od 30,9 milijuna eura općini Casale Monferrato gdje je djelovala njegova tvornica Eternit i 20 milijuna eura regiji Piemonte u kojoj je do 2013. godine, zbog posljedica rada s azbestom, preminulo od raka preko 3.000 osoba, mahom radnika tvornica u Casale Monferrato, Cavagnolo i Bagnoli. Uz to švicarski bogataš osuđen je isplatiti odštete i rodbini poginulih radnika a procijenjeno je to tada na iznos od oko 80 milijuna eura.
Sud u Torinu bio je izuzetno oštar u izricanju kazne, mjesec dana prije presude umro je u Belgiji drugi optuženik barun Luis De Cartier, koji je osuđen na 16 godina zatvora.
No, prošli tjedan dogodio se obrat, treća i konačna presuda oslobodila je svih optužbi dva moćnika, izbrisala zatvor i obvezu isplate odšteta žrtvama azbesta. Trenutno se zna da je konačna, pravomoćna oslobađajuća presuda, donijeta jer je sud prihvatio sugestiju obrane i utvrdio da je krivično djelo potpalo pod pravilima zastare, oni su krivi ali po talijanskim zakonskim normama zakon ih ne može goniti jer je krivnja zastarjela, prošao je termin, nogometna ekipa odvjetnika koja je branila Švicarca i Belgijanca na kraju je pobijedila. Cijela je talijanska politička elita negodovala zbog presude ali to su tek riječi, tek su fraze dnevne političke komunikacije, suština priče je da nitko neće odgovarati za smrt radnika, pokopali su ih dvaput i to u ime zakona.
******************************************************************************************
Komentar ovog bloga
Proizvođači svih dobara, u klasnom sustavu predstavljaju običan potrošno-derutni objekt, a zakonodavstvo je danas gotovo u svim zemljama zjednačeno u Svetu Kravu tog poganskog društva, u kojem Čovjek, kao da i ne postoji više.
Mi u Istri upravo svjedočimo jednom takvom zločinu, kojeg ne mogu zaustaviti nikakve ljudske sile, u nastajanju
Plomina 3.
Može da izgine cjelokupno stanovništvo, jer taj je interesni monstrum tako komputeriziran da opstaje i bez ljudskog faktora.
Ili barem se tako pričinja njegovim tvorcima koji su sebi unaprijed osigurali sigurna skloništa na nekim dalekim rajskim otocima „posljednjih dana“, Poput G.W.Busha, koji se već smjetio u rajskom gnijezdu Guatemale po zaslugama njegova " Isusa, koji ga je promijenio iz dna duše" ( ! )
Već i danas –dovoljno je da ti zlotvori čovječanstva samo kihnu- i već ih vidimo kako lete u neke daleke sanatorije na pročišćavanje svoga opterećenog probavnog sustava.
NAPIŠI NEŠTO SVOGA NA TEMU
www.severinomajkus.com
************************************************************
ušao si duboko u trag govna što polučuje ovo bolesno društvo. ja nemam više što reći. jedino se nadam da nisi jedini čitaoc. hvala na povjerenju, elio velan
Nema komentara:
Objavi komentar