Populistički pristupaju problemima. Katolička crkva trebala bi se od takvih i sličnih distancirati jer oni izvrću Evanđelje i svojom isključivošću vrijeđaju druge i drukčije te pritom štete i ugledu Crkve
Kao žestokog protivnika zloupotreba kršćanstva i drugih religija u ime nacionalističkih politika, vrh Katoličke crkve u BiH smijenio je prije tri godine fra Dragu Bojića s mjesta glavnog urednika Svjetla riječi, mjesečnoga glasila Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ubrzo su mu zabranili i predavati na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, praktično su ga protjerali. A on je opstao i ostao franjevac, svećenik, teolog. Ako već ne ranije, izdavanjem svoje knjige “Zlato i tamjan” dokazao je da se na ljude poput njega odnosi definicija “vox clamantis in deserto”, da su takvi kao što je on, oni koji su posljednji ostali progovariati istinu, prema Kristovim riječima u Evanđelju po Luki, iza kojih će, ako se njih ušutka, “kamenje vikati”.
Javnost vas doživljava kao disidenta u redovima Katoličke crkve...
Rijetki su pravi disidenti jer je disidentstvo povezano s mnogim rizicima, i onim egzistencijalnim, životnim. Iz respekta prema ljudima koji su svoje disidentstvo platili životom treba biti oprezan s upotrebom toga pojma.
Nema komentara:
Objavi komentar