ŠUVAROVSKE MARGINALIJE OKO DRUGE JUGOSLAVIJE - DINAROIDNI ELITIST - OPORTUNISTČKI STALJINIST - MRZITELJ RADNIČKE KLASE

Piše Severino Majkus . 1. KRITIKA PROGRAMA SRP-a HRVATSKE Pojavom znanstvenog socijalizma, rađanjem Pariske Komune i Oktobarske revolucije, kao i sličnih pokušaja svrgavanja kapitalističkog društva širom svijeta. Socijalisti u Istri, prvi antifašisti u svijetu, ponose se svojom Labinskom Republikom i njenom duhovnom majkom Giuseppinom Martinuzzi. Komunari odmah plaćaju najveći danak svog neuspjeha na prepuštanju eksproprijacije francuskih banaka, čijim se kapitalom unajmljuje Pruska soldateska u gušenju njihove revolucije. Lenjin se, nakon pobjede Oktobarske revolucije, češe po glavi: što da se radi sa nedostajućom kritičkom masom radničke klase, toliko nužne za njen revolucionarni razvoj u tadašnjoj srednjevjekovnoj Rusiji. Slijedi neminovna reakcija uzdrmanih temelja kapitalizma, pred kojim pokleca sam Lenjin, kreirajući onu zloslutnu NACIONALNU paradigmu : „izgradnje Socijalizma kao prve faze Komunizma,u nacionalnim međema . Ta mu je Sotonova mana pala na gluvu iz samih nebesa, - kao nadomještaj Marksove međunarodne socijalističke revolucije (!) Marks-Engels i De Leonov socijalizam, sve do dana-danas podnosi, i vjerojatno će podnositi za još brojna stoljeća, ( ako ih bude), kao najveći kontra revolucionarni udar; poslije same Rano Kršćanske revolucije ,usmjerene protiv privatnog posjeda. I koja nije mjerljiva; (prema Engelsu), ni Pariska komuna (!) Slijedi rađanje socio-nacional fašista Mussolinia, Hitlera , Staljina, kao i današnjih eunuha Liberane demokracije, koji ostavljaju iza sebe stotinjak milijuna nevinih žrtava dvaju Svjetski Osvajačkih Ratova i tektonskih ekonomskih kriza. Spoticani sve većim ponorom između tehnološkog načina ekonomske proizvodnje, u suodnosu sa njenom društvenom razmjenom. Svjetske kompartije, koristeći antifašistički obrambeni instinkt neupućenih masa, nameću svoj apsolutistički način „reformatorske“ vladavine: „Reformiraj da bi perpetuirao vladavinu nekolicine posjednika nad obezvlaštenim masama. U tu svrhu dolazi do daljnje devalavacije Socijalizma. Karikira se diktatura proletarijata. Unose se poistovjećeni pojmovi Reforme i Revolucije. Države i Socializma. Izmišlja se notorni i nenaučni pojam da je socijalizam prva faza komunizma. Unose se kvazi klerikalne discipline nužne za poboljšanje „moralnih“ osobina jedinke. Potiskuju se klasni pojmovi. Radnička se klasa pretvara u radni narod Jugoslavije. Zloglasni Causeuscu u Rumunjskoj obečava svom iscrpljenom narodu komunizam već krajem dvadesetog stoljeća. U Jugoslaviji se ukazom Partije stvaraju Radnički Savjeti kao ruho novih klasa. Kao takve, olako ih se ruši, zajedno s partijom koja ih je pokrala od De Leonovog SIU Amerike. Ne nestaje, međutim, bilo kakva odgovornost za sličn falsifikate. Na maršala Tita pada najveća odgovornost za sve ono što je tadašnjoj Jugoslaviji nametnuto niz sociajlističkih tendencija, koje to nisu bile, niti su mogle ikada biti u suvremenom balkanskom okružju. Tito je mogao biti vojskovođa, antifašistički ili staljinistički. Moga je biti državnik. Mogla mu e pristajati uloga Trečeg Svijeta najokorjelih feudalnih poglavica, prinčeva, diktatora i ugnjetaća vlastih naroda, koje još nije uspio da savlada ni svijet kapitala. Na Tita pripada posebna težina povijesne odgovornosti iz tridesetih godina dok je boravio četiri godine u Staljinovom luksuzno hotelu Moska. Grupa ruskih historičara,navodno, istrazuje taj Titov boravak u Sovjetskom Savezu u vremenu najvećih progona, i masovnog nestajanja ruskih boljševika. Trockova su djela već tada kružila svijtom, razotkrivajući jedno od največih prevara socijalističkih ideala tadašnjeg čovječanstva. Povratkom u zemlju 1937. godine trebalo je preuzeti rukovodstvo partije upražnjeno nakon bezpovratnog progona u Sibir svih jugoslovenskih marksista, te čvrsto usmjeriti socijalizam staljinističkim brazdama, bez ičijeg pitanja ni pristanka svih naroda Balkana. Zahvalujući Dugom svjetskom ratu i antifašističkim obrambenim akcijama njenih naroda. Anti inforbirovska 1948.godina ne donosi nikakve bitne promjene u zemlji,osim svrgavanja staljinizma i time zamagluje oči Jugoslovenskim narodima, i u svrhu daljnje konsolidacije jačana maršalskog kulta i KPJ-e. Sročenog kao zaštitna proteza jednog sustava koji nije nikada zagovarao aboliciju klasnog društva. Program SRP-a se tako može sagledavati upravo vlastitom proturječnošću,i koja će s punim pravom biti rastjerana u vlastitu propast