PIŠE ANTE TOMIĆ

Odluka da se, gotovo prije svega, dopusti rad kockarnicama čak je i za našu vlast pretjerana Za online kasino valja imati karticu, a otkud bolesnim kockarima kartica? Karticu su njima još davno poništili Do kostiju vas potrese čovječnost naše vlasti, njihova nježna briga za slabe, ugrožene, za bolesne i potrebite, pa i, sasvim određeno, ovisne o kockanju. Vidjeli ste te prokletnike posljednjih mjeseci dok su obilazili zaključane sportske kladionice i kockarnice i frustrirano gledali ugašene ekrane televizora i automata za poker unutra. Bili su gotovo zalijepljeni za izlog, kao psi ispred mesnica. Vreli dah maglio im se na staklu. Tako je strašna bila njihova želja da upropaste i sebe i sve svoje najmilije. U totalnom lockdownu njima je možda bilo najteže. Bolesni kockari živčano su šetali iz kupaonice u dnevnu sobu, pa iz dnevne sobe u kuhinju, pa iz kuhinje na balkon, rastrgani od čežnje da čitavu svoju mjesečnu plaću stave na gol u sudačkoj nadoknadi u utakmici neke egzotične azijske nogometne lige ili drhtavim prstima udvostruče ulog nadajući se još jednom dečku ili sedmici. Čemu bi se zaista čovjek više radovao, ima li naš život ikakvog smisla u svijetu u kojemu je nestalo elektronskih ruleta, utrka hrtova i konja i jednorukih jackova s naslikanim višnjama i bananama? Sve se to, istina, danas može naći i na internetu. Možete izgubiti milijune u online kasinu, doslovce u papučama, da ne izađete iz svojeg stana. No, za online kasino valja imati karticu, a otkud bolesnim kockarima kartica? Karticu su njima još prije petnaest, dvadeset godina poništili. Oni svoju ovisnost održavaju muljajući naivne budale, pozajmljujući za skupu operaciju teško bolesnog djeteta ili majčin pogreb, i jedino im keš, brza gotovinska uplata, na ruke, ovdje i sada, može pomoći. Svakoga je od nas katkad smotao takav nekakav luđak, ispričao nam srcedrapateljnu priču, sentimentalno zagudio nekoliko puta gudalom i uzeo koju tisuću. Mnoge je čak opetovano, više puta prevario, sve dok jednom nismo sreli njegovu navodno pokojnu majku i ona nas upozorila da naša skromna donacija nije završila ni u pogrebnom poduzeću Čempres, ni na cijenjenom odjelu onkologije u dalekom Bostonu, nego u obližnjoj poslovnici Stanleybeta. Epidemija koronavirusa čovječanstvu je donijela mnogo zla svake vrste. Vjerojatno još i ne znamo sve načine na koje nas je ovo upropastilo, ali našla se, iznimno rijetko, i poneka dobra posljedica. Mnogo je majki, supruga, sinova i kćeri kockarskih ovisnika dragom Bogu zahvaljivalo na opakoj zaraznoj bolesti. Već kad su mislili da će ostati bez krova nad glavom, da će im zelenaši sjekirama razbiti vrata, bezobzirno ih izbaciti i useliti se u njihov stan, spasonosno su zatvorene sportske kladionice i kockarnice. Onaj se njihov nesretnik posljednjih mjeseci smirio, vratio mu se san i apetit, ponovno radi i zarađuje, vratili su sve dugove, pa i nešto ušparali. Ali, njihova sreća neće dovijeka trajati. Odlukom naših vlasti kladionice i kockarnice ponovno se otvaraju od ponedjeljka. Premijer Andrej Plenković i društvo iz famoznog Stožera zahtijevaju samo da posjetitelji budu odijeljeni, paze na razmak, da disciplinirano sjede svaki za svojim automatom, kao da u kockarnice inače dolaze veseli i srdačni, ljubitelji društva i klapske pjesme, a ne usamljenici koji šutke umiru u tamnici svoje ovisnosti.