VIŠE SE ZLA POČINI U JEDNOM DANU NEGO U STO GODINA PROSVJETITELJSKOG PROGRESA

PLES PO RUBU Kultni Jesenski i Turk pred slomom: ‘Trebalo je vremena da prijeđem preko riječi stečaj...‘ Piše: Filip Pavić Objavljeno: 14. veljača 2021. 16:14 ‘Prodaja nekretnina me nije pogodila, ali odlazak ljudi je‘, kaže vlasnik izdavača i antikvarijata Mišo Nejašmić Kada je ovdje došla ekonomska kriza 2008., a godinu poslije Ivo Sanader pred začuđenom javnosti pobjegao s funkcije premijera, nakladnik Jesenski i Turk taman je izdao 'Crnog labuda', Nassima Taleba. “Zamisli, dogodio nam se crni labud (nepredvidljivi događaj) dok smo izdavali 'Crnog labuda'...”, dosjeća se vlasnik Mišo Nejašmić. Deset godina poslije, točnije 2019., kada upadaju u financijske probleme, gomilaju tri milijuna kuna dugo i ulaze u predstečajnu nagodbu, sličnim spletom okolnosti izdaju ‘Opasne priče’ Petra Vidova. Do lani, priznaje Nejašmić, trajala je ta opasna priča njihova poslovanja, a onda obrat, režu broj zaposlenika napola, isto i prodajni prostor troškove, kao i broj izdanih naslova... Sada, aludirajući na taj kopernikanski obrat u poslovanju, eto, izdaju Kantovo kapitalno djelo 'Kritiku čistog uma'. S Mišom Nejašmićem, sociologom i ‘poduzetnikom s Filozofskog’, kako bismo ga bez cinizma okarakterizirali, vlasnikom kultnog izdavača društvene i humanističke literature te antikvarijata Jesenski i Turk, našli smo se u njegovom uredu na Peščenici. Smjestili su se nedavno u radničku zonu ulice Jure Kaštelana, između dućana sanitarijama i trgovca klimama. Nejašmić kaže, motajući cigaretu, da ga to ne uzrujava. Nije ga uzrujalo ni to što su nakon 25 godina poslovanja morali prodati zgradu na Trešnjevci, gdje su zadnjih 20 godina bili smješteni, kako bi pozatvarali sve kredite i dio dugovanja. - Ne, prodaja me nekretnine nije pogodila, nisam taj tip poduzetnika koji bi se toga držao kao nekog statusnog simbola - ističe. Na pitanje što vozi pokazuje spremno kroz prozor na parking – srebrenu Seat Alteu staru deset godina. Sliježe ramenima. Uglavnom, Nejašmić je tip koji će reći rečenice kao "knjige su kapital koji se ne može baš tako lako izračunati" ili “što je nekretnina ako ne novac u drugom agregatnom stanju”. A taj im je novac krajem 2019. itekako trebao. Prvi put u četvrt stoljeća poslovanja Jesenskog i Turka zaposlenicima su kasnile plaće dva mjeseca. - Bilo je to šokantno i stresno stanje. Opcija je bila da možda uđemo u nova zaduživanja, ali ja psihički nisam mogao izdržati traumu hipoteke i novog kredita te rizik dali bi ga banke uopće i odobrile – otkriva Nejašmić koji su sve scenariji prethodili kraju 2019. kada je konačno prelomio da njegova tvrtka mora ući u predstečajnu nagodbu. image Mišo Nejašmić Boris Kovacev/Cropix Tome nisu kumovali samo dugovi kojih je, prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu iz siječnja ove godine, Jesenski i Turk namakao tri milijuna kuna, a koji su bili nenaplativi, već i poslovni rezultati: U 2019. ostvarili su gotovo pet milijuna kuna prihoda, 40 posto više nego godinu ranije, ali od prodaje knjiga su ostvarili tek 2,7 milijuna kuna, neznatno više nego godinu prije. Međutim, troškovi poslovanja i osoblja te su godine bili 3,7 milijuna kuna, a to znači da su bili milijun kuna kratki što su na koncu morali pokriti nekretninom. Rasprodaja imetka bila je vatrogasno rješenje. - Nekretninu sam preživio, ali ono što me najviše pogodilo te godine jest zatvaranje knjižare RiBook u Rijeci nakon više od deset godina na toj lokaciji – govori. Naime, prije ulaska u predstečajnu nagodbu, Nejašmić je konačno odlučio i da se njihova riječka knjižaru RiBook nakon 11 godina mora zatvoriti. Sjedio je unutra, prisjeća se, s dvoje zaposlenika, dobrih poznanika i – plakao. - Odlazak ljudi, mojih zaposlenika i kolega bio mi je pet puta teži nego prodaja nekretnine. Ja poznajem sve svoje zaposlenike, nismo mi tvornica od 250 ljudi - govori. Ta knjižara u Rijeci, koja je godinama poslovala na rubu, samo je jedan detalj kako je Nejašmić, umjesto zaradi, prednost uvijek davao kulturnom značaju. Kako priča, iako je ona bilježila milijuna kuna prometa godišnje, imala je nešto veće rashode – milijun i četrdeset tisuća. Tih 40 tisuća kuna što se prelijevalo onda mu se nije činilo toliko značajno da bi gasio poslovnicu. Ali malo po malo... - Znali smo da je knjižara gubitaš, ali je bila lijepa i potrebna. I sve smo tu napravili kako treba, nismo bili rastrošni, nismo stavljali zlatne kvake na vrata, ali, k vragu, nije funkcioniralo. U deset godina z Rijeke se iselilo i 20 tisuća ljudi. Priznajem, puno puta kada sam trebao postupati po pravilima ekonomije, ja sam išao po pravilima života – priča iskreno. Usprkos zatvaranju knjižare i prodaji nekretnine poslovanje Jesenskog i Turka te je godine još uvijek plesalo na rubu. Nejašmiću je ostao rep od tri milijuna kuna i ukupno 43 vjerovnika. Kao vjerovnik kojem duguju dva milijuna kuna našao se tu izdavač Antibarbarus potom, Porezna uprava s 426 tisuća kuna, a HGK je potraživala 14 tisuća kuna u zakašnjelim članarima, među ostalima,.A našli su se tu i neki minorni vjerovnici – Hrvatska pošta s 34 kune i Kaufland s 91 kunom. Srećom, kada je prije dva mjeseca donesen konačan plan restrukturiranja, kojim bi vjerovnici Nejašmiću otpisali polovicu dugovanja, a ostatak tražbina primali u ratama kroz narednih 48 mjeseci, za to je glasalo više od polovice vjerovnika (25) koji su držali i 80 posto tražbina. image Boris Kovacev/Cropix - Bila je to zaista radikalna odluka, da prođemo tu katarzu predstečajne nagodbe. Naravno, meni je trebalo malo vremena da pređem preko te riječi ‘stečaj’ na koju sam gledao kao poraz, ali kada sam pročitao zakone shvatio sam da je to, zapravo, rješenje – priča. A to rješenje izgleda ovako: ako se zanemare oni dugovi koje Jesenski i Turk ima prema svojim tvrtkama kćerima, Superknjižari i nakladniku Arkzin, a ostali vjerovnici otpišu polovicu, ostaje mu ukupno oko 600.000 kuna koje će morati vratiti u 48 rata – po 12.500 kuna svaka do 2025. - U svakom slučaju, takvo jedno iskustvo te prisili da se potpuno ogoliš i sam sebi priznaš svoje gubitke – navodi. Dovelo je to sve Jesenski i turk do toga da 2020. naprave bolne i oštre rezove. Smanjili su broj zaposlenika s 13 na sedam. Srezali tri radna mjesta u nakladi, a tri u antikvarijatu. Također, broj naslova koje godišnje izdaju spustili su sa 65 u prosjeku na 33, koliko su izdali lani, odbacujući one ‘ekonomski’ neperspektivne. - Da to kažem u rečenici, moj odgovor ‘ne’ povećao se tri puta u odnosu na lani – ilustrira.