GLOBALNA KRIZA ILI SOCIALNA KATAKLIZMA

VODITELJICA TIMA KOJI JE ISTRAŽIO ŽIVOT MLADIH U HRVATSKOJ

TRADICIONALNIJI, NETOLERANTNIJI I SIROMAŠNIJI OD SVOJIH RODITELJA... Kako je kriza utjecala na mlade

Arhiva CROPIX

Autor: Kristina Turčin

Objavljeno: prije 20 min

inShare

Najveće žrtve krize su - mladi. Zbog pada gospodarske aktivnosti enormno je narasla njihova nezaposlenost, osuđeni su na potkvalificirane poslove s niskim prihodima, a osiromašeni roditelji neće im moći ništa ostaviti

Naša će djeca u zreloj dobi živjeti lošije nego što mi danas živimo. Bit će to prva generacija nakon Drugog svjetskog rata koja može očekivati lošiji standard od onog njihovih roditelja. Najalarmantniji je to zaključak sveobuhvatnog istraživanja o mladima u vremenu krize, koje su prošlog ljeta proveli Institut za društvena istraživanja i Zaklada Friedrich Ebert na 1500 mladih od 14 do 27 godina iz cijele Hrvatske - dakle, na generaciji koja je odrastala u društvu obilježenom ratnim traumama i skromnim gospodarskim razvojem, a sazrijeva u okolnostima gospodarskog nazadovanja i velike osobne neizvjesnosti. Istraživački tim, na čelu kojeg je bila naša sugovornica prof. dr. sc. Vlasta Ilišin, tu je generaciju nazvao - generacijom osujećenih.'

Zašto će današnja mladež živjeti lošije od njihovih roditelja?

- Zaključak se bazira na nekoliko tendencija koje proizlaze iz rezultata našeg istraživanja, kao i iz kretanja u svijetu oko nas. Taj zaključak ne vrijedi samo za Hrvatsku, on se odnosi na većinu europskih zemalja. Temelj za takav zaključak je kriza koja već dugo traje. Krize obično nastupaju u ciklusima, no ovaj je ciklus osobito zabrinjavajući zbog svoje dugotrajanosti. Kriza traje već pet godina, a prema svemu sudeći, kraj još nije blizu. A najveće žrtve te krize su - mladi. Zbog pada gospodarske aktivnosti enormno je narasla nezaposlenost mladih, pri čemu je Hrvatska pri vrhu europskih zemalja. To znači da im u krizi prolazi njihova najvitalnija dob, dob kad bi se trebali zaposliti, raditi na svojoj karijeri, dokazivati se, osiguravati si bolji prihod, a time i bolji standard u srednjoj i zreloj dobi. Da kriza traje dvije ili tri godine, posljedice bi vjerojatno bile minimalne. No, kod današnjih mladih to će trajati pet do deset godina, a to je predugo vrijeme, vrijeme koje je kasnije gotovo nemoguće nadoknaditi. Naše je istraživanje pokazalo da je polovica mladih koji se više ne školuju nezaposlena, a od druge polovice koja radi njih 40 posto ne radi u struci. Dakle, i kad konačno nađu posao, ne dokazuju se u svojoj struci i pitanje je hoće li ikad u njoj raditi. Jer kad dođe do povećanog zapošljavanja, oni će već biti prestari, bit će na čekanju vojska novih mladih. To su zabrinjavajuće startne pozicije, koje upućuju na to da će i u srednjoj dobi imati manju zaradu. Osuđeni su na potkvalificirane poslove s niskim prihodima bez jasne mogućnosti napredovanja.

Zbog toga su mladi danas, kao što proizlazi iz našeg istraživanja, orijentirani na podršku obitelji, odnosno roditelja. Obitelj je u mediteranskim zemljama uvijek služila kao socijalni amortizer, no to više nije u stanju biti. Roditelji su već osiromašeni. Podaci pokazuju da su roditelji već potrošili štednju i novčane rezerve koje su imali i da počinju s rasprodajom obiteljskog srebra - vikendica, nekretnina koje su možda stekli za djecu, zemljišta - i to ne s ciljem da bi poboljšali standard, nego da ga održe. Roditelji, dakle, neće svojoj djeci moći puno toga ostaviti - na njihovu pomoć mladi ne mogu ozbiljno računati.

20 posto siromašnih

Dakle, velik broj mladih svojim si radom neće moći priuštiti standard kakav sada još imaju, a nasljedstva će se istopiti.

- Točno tako. Jer podaci pokazuju da mladi sada žive u razmjerno solidnim kućanstvima: žive u nekretnini za koju ne plaćaju podstanarstvo - naravno, s roditeljima, imaju svoju sobu, kompjutor, internet, automobile na raspolaganju. Standard koji sebi i svojoj djeci vrlo vjerojatno neće moći priuštiti. Prema podacima istraživanja, samo oko 20 posto roditelja moći će svojoj djeci ostaviti neko neopterećeno nasljedstvo. Istovremeno, 20 posto ih već sada živi u siromaštvu.

Poznato je da se mladi ne žene i ne odlučuju na potomstvo dok nemaju siguran posao i riješeno stambeno pitanje. Hoće li ovakav razvoj situacije imati i demografske posljedice?

- Apsolutno, i to osjetne. Za pretpostaviti je da će mladi još kasnije stupati u brak i kasnije imati djecu, što je za našu demografsku situaciju pogubno. U istraživanju jasno kažu da bi željeli imati dvoje djece. S obzirom na dob u kojoj je realno da će se osamostaliti i steći financijsku nezavisnost, i taj je broj djece upitan.

Postoji li način da se spriječi takav razvoj događaja?

- Po mojem sudu, čini mi se da smo zakasnili. O tome smo trebali razmišljati u vrijeme kakvog-takvog prosperiteta. Jer da bi se spriječilo devastiranje postignutog, trebalo bi u promišljenoj akciji uvesti ozbiljne olakšice za mlade, olakšati put do posla i stana i propisati druge mjere koje sve do jedne zahtijevaju ozbiljna ulaganja i ozbiljan novac. Kojeg mi, realno, nemamo. I tako dolazimo u začarani krug. Jer to je trebalo promišljati kad smo imali. Trebalo 
je puniti fond za crne dane. Kad jednom nastupi procvat, bojim se da ćemo opet zaboraviti na to.

Komentar ovog bloga 

JAVITE SE MORALISTICKE GNJIDE, BOGOSLUZNI FARIZEJI, LJEVICARSKA I DESNICARSKLA PRASCAD !