PRIJEDLOG OSNUTKA NOVE SOCIJALISTICKE STRANKE, UTEMELJENE NA ZNANSTVENIM DOMENAMA MARKSA- ENGELSA- DE LEONA I PRVE INTERNACIONALE.

Zasto jos jedna nova stranka u tom kaljuzavom moru svjetskog ljevicarenja?

Upravo zato sto se u toku proslog stoljeca natalozio jedan debeli iskustveni sloj svega onoga sto sociajlizam jeste  i sto nije.

Po njegovim znanstvenim utemeljiteljima Marksa, Engelsa i De Leona nedvojbeno slijedi :

a/ da sociajlizam nije drzavno vlasnistvo,

b/ da socijalizam nije prvi stadiji komunizma,

c/ da se sociajlizam ne gradi pomocu reformi kapitalizma,

d/ da socijalizam ne gradi neka njegova politicka avangarda stoljecima, kako bi ga konacno uzurpirala u vlastitu vladarsku kastu.

Suprotno tome,za razliku kao zemlje od neba,kao dana od noci, kao istine od lazi, kao ljudsko od animalnog , kao povijesne vodilje od djecijih bajki, stoji:

a/ da je socijalizam sveopce drustveno vlasnistvo prirodnih i proizvodnih sredstava,

b/ da su uslovi socijalizma posve izrasli iz sazrelih kontradikcija kapitalistickog nacina proizvodnje sa njenom razmjenom,

c/ da se socijalizam stice revolucionarnim obratom iskljucivo civilizacijskom metodom, koja sjedinjuje drustvenu proizvodnju sa njenom raspodjelom,

d/ da  uslovi socijalizma nastaju onog trenutka kada se nadvecinske proizvodjacke mase ujedine, naporedo sa svojom politickom  strankom, u jedan jedinstveni sindikalni pokret svih struka , uposlenih i nezaposlenih, te da se danom izborne nadglasovnice  proglasi Socijalisticka republika rada.

Tom  drustvenom revolucijom radja se i nova humana klima, u kojoj se instantno tope sve institucije na kojima je lezalo klasno drustvo, njegovi organi prisile, manjine posjednika nad vecinski obezvlastenim masama, njene glomazne kriminalne birokratske drzave, njene „obrambene“ armade  krvavih osvajackih ratova za novim trzistima, bez kojih ne moze opstati njena profitno proizvodjacka pohlepnost. Time bi se nanio jedan kraj kompetitivnoj animalnosti, na kojoj je  zasnovana milenijska epoha  klasnog drustva, inaugurirala se suradjujuca epoha novog Covjeka, koji ce konacno postati vlasnik proizvodnih dobara i tehnoliskih dostignuca, kojima on napokom krece u opcu proizvodnju izobilja za sav ljudski rod.

21. stoljece, nakon sto ukida bilo kakvu mogucnost drustvenog status quo-a, ono jos ipak ostavlja  Covjeku onaj dvosmjerni putokaz za njegovo moguce  opredeljene:

Prema humano zdravo razumskoj epohi novog drustva   ili povratak u njegovu iskonsku spilju.

Najavite svoj prilog vlastitim sugestijama putem ovog bloga.