Taj svijet, koji sve vise modificira tu nasu ljudsku svakodnevnicu u drustvene nepogode
nesagledivih razmjera i posljedica ,sireci ih takoreci na kvadrat iz jednog dana u drugog, kao da veoma
podsjeca na Nazarecaninova vremena, u kojima se odvijao jedan od najznacajnih
kriznih ciklusa u povijesti ljudskog roda. Skidalo se tada jedno milenijsko pohabano breme robovljasnistva,
kako bi se nadomjestilo radjanjem jedne nove epohe slobodnog covjeka , koji ce u toku
dva iduca milenija konzumirati tu svou ljudsku slobodu u jos stjesnjenijim
granicama novih robovlasnickih oblika, od srednjevjekovne sluge do danasnjeg gradjanskog
lumpen skitnice, koji ce lutati sirom Globusa u potrazi za svojim
svakodnevnim opstankom, i na jednaki nacin kao sto je to cinio slobodni rob,
lutajuci tadasnjim Rimskim ulicama, proseci svoju svakodnevnu koricu kruha.
Znakomita podudarnost danasnjice , s time u vezi sa
ondasnjim svijetom, zbiva se i u opcoj invaziji verziranih propovjednika ,
koji, posjedani pokraj drustvenih drumova crpe svoj opstajuci sitnis zabavljajuci svoju sudbinsku
iscrpljenu bracu svojim spretnim govornickim zonglerajem . Prekinete li i jednog u toj komicnoj analizi svih drustveni zala, kojom skrece na sebe pozornost tog nizvodno skitnicavog protoka, te ga
zapitate za savjet kako da se taj nesretni slucaj preusmjeri u njegov obrnuti
pravac odgovorne i zahtjevne uzbrdice,on ce vam smjesta okrenuti ledja sa
namjerom da vas se rijesi sto prije,
kako bi u miru nastavio sa svojom prosjackom umjesnoscu na cjedjenju i one
posljednje mrvice kruha iz zavezljaja
svog sudruga. Uspjesniji medju njima znaju se popeti na sam vrhunac zgrtaca
drustvenog blaga, deponirajuci ga u bankovne sefove, ravnavajuci status vlastitog uzora sa klasnim nitkovom ,koji je
na jednaki nacin zgrtao sva drustvena bogatstva u svoj privatni sef.
Veliki Giacomo Leopardi najbolje nas posjeca na te tipove svojom
izrekom da se „ne progone pocinitelji
zla, niti oni koji ga osudjuju, vec njegovi prokazivaci.“
Nema komentara:
Objavi komentar