KRIZNI CIKLUSI

Taj svijet, koji sve vise modificira  tu nasu ljudsku svakodnevnicu u drustvene nepogode nesagledivih razmjera i posljedica ,sireci ih takoreci na kvadrat  iz jednog dana u drugog, kao da veoma podsjeca na Nazarecaninova vremena, u kojima se odvijao jedan od najznacajnih kriznih ciklusa u povijesti ljudskog roda. Skidalo se tada jedno  milenijsko pohabano breme robovljasnistva, kako bi se nadomjestilo radjanjem jedne  nove epohe slobodnog covjeka , koji ce u toku dva iduca milenija konzumirati tu svou ljudsku slobodu u jos stjesnjenijim granicama novih robovlasnickih oblika, od srednjevjekovne sluge do danasnjeg  gradjanskog  lumpen skitnice, koji ce lutati sirom Globusa u potrazi za svojim svakodnevnim opstankom, i na jednaki nacin kao sto je to cinio slobodni rob, lutajuci tadasnjim Rimskim ulicama, proseci svoju svakodnevnu koricu kruha.

Znakomita podudarnost danasnjice , s time u vezi sa ondasnjim svijetom, zbiva se i u opcoj invaziji verziranih propovjednika , koji, posjedani pokraj drustvenih drumova crpe  svoj opstajuci sitnis zabavljajuci svoju sudbinsku iscrpljenu bracu svojim spretnim govornickim zonglerajem . Prekinete li i jednog  u toj komicnoj analizi  svih drustveni zala, kojom skrece na sebe pozornost  tog nizvodno skitnicavog protoka, te ga zapitate za savjet kako da se taj nesretni slucaj preusmjeri u njegov obrnuti pravac odgovorne i zahtjevne uzbrdice,on ce vam smjesta okrenuti ledja sa namjerom da vas se  rijesi sto prije, kako bi u miru nastavio sa svojom prosjackom umjesnoscu na cjedjenju i one posljednje  mrvice kruha iz zavezljaja svog sudruga. Uspjesniji medju njima znaju se popeti na sam vrhunac zgrtaca drustvenog blaga, deponirajuci ga u bankovne sefove, ravnavajuci status  vlastitog uzora sa klasnim nitkovom ,koji je na jednaki nacin zgrtao sva drustvena bogatstva u svoj privatni sef.

Veliki Giacomo Leopardi najbolje nas posjeca na te tipove svojom izrekom da se „ne progone  pocinitelji zla, niti oni koji ga osudjuju, vec njegovi prokazivaci.“